
(79. nastavak)
Botvinik je dodao fusnoti: Kada je 1973. godine bio na turneji po Zapadnom Njemačkoj, grupa šahista u Solingenu „odlučila je da testira moje pamćenje“ pokazujući mi demonstracionu tablu sa finalnom pozicijom. „Osjetio sam da mi je pozicija vrlo poznata, ali isprva nisam mogao da je se sjetim.“ Razlog, kako je rekao, bio je to što je on bio crni u toj partiji i nije je prepoznao sa strane bijelog. Botvinikov tim je osigurao zlatne medalje sa kolom prije kraja, pa je on preskočio poslednji meč. Njegov skor od 9–3 značio je da je njegova olimpijska karijera završena sa 39 pobjeda, 31 remijem, 3 poraza i procentom uspjeha od 74,6%. Za poređenje: Taljev olimpijski rekord bio je 81,2%, Kasparovljev 78,7%, a Fischerov 75,4%. Botvinik je takođe osvojio dvije zlatne, jednu srebrnu i dvije bronzane medalje kao nagrade za razultat na svojoj tabli.
Botvinikova igračka karijera polako se približavala kraju. Ipak, još u februaru 1965. godine nadao se jednom posljednjem šampionskom meču. Petar Trifunović, koji je tog mjeseca zauzeo drugo mjesto iza njega na Noteboom Memorijalu u Nordwijk aan Zee, naveo je da je Botvinik mislio da bi FIDE mogla naložiti revanš prije nego što Petrosjan odigra meč protiv svog izazivača iz 1966. godine. „Botvinik kaže da bi veoma volio da odigra revanš meč s Petrosjanom i da nije bez šansi“, napisao je Trifunović. Međutim, to se nije dogodilo. Umjesto toga, Botvinik će pokušati da realizuje svoje snove o ponovnom dostizanju vrha kroz svoje učenike i svoj računski program.
Botvinikova škola
Grigorij Ravinski, njegov stari protivnik iz Leningrada, postao je trener juniora u Centralnom šahovskom klubu i predložio Botviniku da drži časove najboljim mladim sovjetskim igračima. Međutim, nije mogao da ponovi svoje nedjeljne, predratne časove u Lenjingradskom Pionirskom dvorcu. Najbolji učenici 1963. godine bili su raspoređeni širom ogromne zemlje. Anatolij Karpov, koji je imao 12 godina, živio je na Uralu, a Juri Balašov, koji je imao 14 godina, bio je u Sibiriji.
Rješenje je bilo stvaranje „sve-savezne dječje škole“, koju je organizovao Grisha Goldberg, koji je bio na čelu šahovskog rada u sportskom društvu Trud. Goldberg je „uvjerio Botvinika da se sastaje sa djecom tri–četiri puta godišnje“, pod pokroviteljstvom Truda, rekao je Botvinik. Na tim sastancima držao je časove i simultanke sa časovnicima. Sjećao se dvije partije, poraza od Balashova kao crni u Grünfeldovoj odbrani, i ove (dijagram):
Karpov–Botvinik,
Moskva 1964
Posle 38. Qe4

Igrao je 38. … Rxc4??, ne primjećujući 39. Qxb7. Botvinik je rekao da je „ipak uspio da remizira“ partiju, koja je išla 39. … Bf6 40. Bxb4?? Bd4+ 41. Kh1 Rb6! 42. Qe7 Rcxb4 remi. Očigledno je bio neiskren. „Odmah nakon što sam primijetio grešku davaoca simultanke, predložio sam putem pomoćnog majstora da Botvinik povuče potez“, prisjetio se Karpov. „On je odbio, a zatim, ne želeći da dobijem ‘nelegalnu’ partiju, namjerno sam napravio grešku, vodeći igru do remija.“
Karpov je bio u prvoj grupi, koja je brojala šest dječaka i jednu djevojčicu. Rekao je da se njegov odnos prema šahu promijenio nakon prve sesije. Međutim, Botvinik je prema njemu bio „hladan“ i „objavio da nemam velike izglede.“ Karpov je odrastao u regionu gdje su knjige o šahu bile rijetke i nije imao mnogo znanja o otvaranjima. Botvinik nije shvatio da je to značilo da je „od djetinjstva navikao na odbranu teških pozicija.“
Škola je propala nakon 18 mjeseci zbog nedostatka podrške. Međutim, Goldberg je uspio da je oživi 1969. godine. Format koji su on i Botvinik osmislili bio je da se tri puta godišnje održavaju sesije sa učenicima, blizu Moskve u februaru i maju, a zatim opet tokom ljeta u omladinskom pionirskom kampu Orljonok na Crnom moru. Između sesija, škola je funkcionisala kao dopisna škola. Botvinik bi zadavao domaće zadatke, kao što su analiza određenih završnica ili otvaranja.
Njegov najistaknutiji učenik bio je Garry Kasparov. U avgustu 1973. godine, Alexander Nikitin, koji je tražio kandidate za školu, organizovao je da desetogodišnji dječak iz Bakua prisustvuje jednoj od sesija, a kako je Kasparov to opisao: „Prošao sam rigorozan ispit i upisan sam u školu.“
-Nastaviće se-