
(74. nastavak)
Zatražio je strpljenje svojih slušalaca u Berlinu dok je objašnjavao: „Može se definitivno tvrditi da šah, prema Marksu, nije nauka.“ Zašto? Zato što šah nema naučne zakone. „Naravno, postoji naučni element u šahu, ali on igra podređenu ulogu, kao što to čini u umjetnosti ili, možda, u sportu. I niko neće tvrditi da je laka atletika nauka.“
Šah može biti igra ili umjetnost, dodao je. Nekada je šah bio viđen samo kao igra prije nego što je otkrivena njegova ljepota. Sada je uvažavanje šaha postalo univerzalno. „Na Olimpijadi u Lajpcigu bilo je predstavljeno 40 nacija! Nije bilo predstavnika iz Antarktika,“ rekao je. „Ali čini se da pingvini još nisu naučili da igraju šah.“
Zdravlje šampiona
U februaru 1961. Botvinik je odigrao još jedan krug trening partija, ovog puta sa Semyonom Furmanom, Averbakhovim naslednikom. Ponovo je postavio posebne uslove. Talj je počeo da puši za šahovskom tablom, ne samo van nje dok je njegov protivnik igrao potez. „Računajući na promjenu ‘atmosferskih uslova’“, rekao je Talj, Botvinik je zamolio Furmana „da mu pažljivo duva dim od cigarete“ tokom njihovih partija.
Što se tiče Talja, njegova majka Ida je prepoznala njegovu nepripremljenost. „Miša nikada ne bi izgubio svjetsku šahovsku titulu da je bio u zatvoru između mečeva,“ rekla je. Ali umjesto zatvora, bolnica bi bila prikladnija. Talj je bio mučen bolešću bubrega tokom većeg dijela svog života, a u kasnijim godinama navodno je morao da prima redovne, često tajne, injekcije tokom partija od svoje žene ili doktora. Ali njegovo stanje bilo je u oštroj suprotnosti u nedjeljama prije nego što je meč trebalo da počne, 14. marta.
„Postalo je toliko loše da je nakon pažljivog ispitivanja autoritativne komisije lekara donesena odluka: Talj neće biti u stanju da počne meč na zakazani datum,“ napisao je Koblents. Latvijska šahovska federacija pokušala je da pomjeri datum početka meča na april. Sportski komitet je bio saglasan. Ljekari u Rigi bili su spremni da idu dalje i zatraže odlaganje meča za dva mjeseca, rekao je Averbakh. Ali Lev Abramov nije želio da odloži meč, iz organizacionih razloga. „Stalno sam bio zajedno sa Mišom i, iskreno govoreći, brojni pozivi od Abramova, koji su pitali za Taljevo zdravlje, smetali su mi,“ napisao je Koblenc.
U međuvremenu, Botvinik je žestoko ratovao sa Sportskim komitetom protiv bilo kakvog odlaganja. Nikolaj Romanov ga je pozvao u svoju kancelariju i rekao—„sa prijateljskim osmjehom“, prema riječima Botvinika—„Ništa se tu ne može učiniti, moramo odložiti meč. Talj je bolestan.“ Ali Botvinik je zahtijevao ljekarski izveštaj. Romanov je odgovorio da je Taljev iskaz bio dovoljan. „On me je sam pozvao telefonom,“ rekao je. Ali Botvinik je insistirao da Talj dođe u Moskvu kako bi ga pregledali „naši doktori“. „Počeli smo da vičemo jedno na drugo,“ rekao je Botvinik.
„Pravila se odnose na sve!“ rekao je Romanovu. „Nikada više neću kročiti nogom u ovu kancelariju,“ rekao je dok je izlazio iz nje. Ponovo je tvrdio da je njegova šahovska karijera gotova.
U Postizanju cilja, Botvinik je branio tačku pravilnika o revanš meču, rekavši da bi bez nje šampion mogao „izgubiti svoju titulu samo zato što se ozbiljno razboli tokom meča.“ Ali kada je Talj pao ozbiljno bolestan, Botvinik je samo slegnuo ramenima. („On je bio bolestan čitav svoj život,“ rekao je kasnije.) Na dan kada je Botvinik imao svađu sa Romanovom, Talj je bio pozvan da bude pregledan u Moskvi, ali je odbio. Kasnije te noći Botvinik je primio poziv od člana organizacionog komiteta meča. „Revanš će početi prema rasporedu,“ rečeno mu je.
Zašto je Talj iznenada izjavio da „ljekari nisu proroci“ i da „ne mogu predvidjeti kako će se osjećati za nekoliko nedjelja”, kako je to rekao Koblents? Možda zato što se bojao da će meč biti otkazan. Talj je osjećao da „ako se meč odloži, onda se neće ni desiti“, rekao je Koblents. Tako je meč počeo na vrijeme—iako je Talj pretrpio manji srčani udar dvije nedjelje prije prve partije, prema riječima Koblenca.
-Nastaviće se-