25. jun 2025
Ruski velemajstor Vladimir Kramnik danas puni 50 godina

Vladimir Kramnik.
Foto: Fjodor Uspenski, „SE“
Danas ruski velemajstor Vladimir Kramnik puni 50 godina.
Među njegovim dostignućima nije samo osvajanje svjetske šahovske krune, koju je držao sedam godina, već i trijumf u Svjetskom kupu 2013, više od pedeset međunarodnih turnira i tri pobjedničke olimpijade sa reprezentacijom Rusije.
Svjetsk prvak Kramnik je postao 2000. godine u Londonu. O jednoj nevjerovatnoj priči koja je prethodila tome, u emisiji „Razgovor petkom“ ispričao je Valerij Krilov. Na olimpijadi u Minhenu bio je maser košarkaške reprezentacije SSSR-a, zatim je postao psiholog, dugi niz godina pomagao je Anatoliju Karpovu. Kad je ovaj završio sa aktivnim igranjem, Krilov je prešao kod Kramnika.
— Koliko ste ukupno radili s Karpovom?
— Dvadeset godina. U sredini osamdesetih imao sam pauzu od tri godine kad sam otišao da predajem masažu u Alžir. Karpov je pokušavao da sarađuje s psihologom Zagajnovim, koji je jednom pomagao Arturu Jusupovu. Ali ni sa jednim, ni s drugim nije bilo rezultata. Jusupov mi se kasnije žalio: „Od Zagajnova samo negativnost“. Poslije Alžira Karpov me ponovo pozvao. Godine 1998. pobijedio je Ananda u meču za titulu svjetskog prvaka i završio karijeru. A meni je tada stigla ponuda od Volođe Kramnika.
— I 2000. u Londonu on je postao svjetski prvak, pobijedivši Gari Kasparova.
— Evo jedne priče. Svake večeri išli smo s Kramnikom pješke do hotela duž Temze. Volođa je vodio u meču, ostale su još dvije-tri partije do kraja. Uveče je već bio mrak, nigdje nikog. Odjednom iz jednog parka izlazi petorica. Hipici, očito nadrogirani. Počinju da se prave važni, hvataju za rukav. Mi leđima jedan uz drugog, spremni za tuču. Kažem Kramniku: „Bježi! Ja ću ih zadržati“. On nikako. Naprotiv, zateže se kao lav. Ponovo mu govorim: „Hajde, što čekaš?! Pomisli na meč! To je važnije!“
— I poslušao je?
— Iz trećeg puta. Kad je potrčao — samo smo ga još vidjeli kako nestaje. Jedan je pokušao da krene za njim. Ali sam mu podmetnuo nogu, pao je. Ustao — i jurnuo na mene s pesnicama. A onda je počelo nešto čudno.
— Šta?
— Jedan od njih, koji je do tada stajao malo po strani, zadržao ga je. Nešto su se došaptali, okrenuli i otišli.

Vladimir Kramnik.
Foto: Fjodor Uspenski, „SE“
— Zaista čudno.
— Da su htjeli da me opljačkaju ili samo prebiju, lako su to mogli. Šta ja mogu protiv petorice? Ali čim su shvatili da Volođu ne mogu stići, odmah su izgubili interes za mene. Zaključak — trebao im je baš Kramnik. U slučajnosti ne vjerujem. Ako šljam nije unajmio Kasparov, onda je neko od njegovih navijača.
— Više niste šetali duž Temze?
— Kako da ne? Šetali smo. Ali s tjelohraniteljem kojeg je unajmio Volođa.
— Jeste li nakon Kramnika radili s još nekim šahistom?
— Ne. I ne privlači me. Sad je među njima mnogo „plišanih igračaka“. Nema one krajnje motivacije, želje za pobjedom. A bez toga nema smisla da se uopšte uključujem.