Bobi Fišer ide u rat (7.nastavak)

Moskva, 2008.

David Edmonds, John Eidinow: Bobby Fischer Goes to War: How A Lone American Star Defeated the Soviet Chess Machine (u originalu: Bobbi Fišer ide u rat: Kako je usamljena američka zvijezda porazila sovjetsku šahovsku mašinu)

7.nastavak

Za one koji proučavaju psihologiju Fišera, odgovor Kastra predstavlja veliko interesovanje, budući da je kubanski lider odlučno odbio da slijedi njegova naređenja. Kuba, odgovorio je on, ne treba takve „propagandne uspjehe“. „Ako ste se uplašili, bilo bi bolje da izmislite druge izgovore ili da imate hrabrosti da ostanete pošteni.“ Fišer je pristao da igra i jedva stigao do drugog mjesta.

U januaru 1966. godine po sedmi put je postao šampion SAD, čime je stekao pravo da učestvuje na međuzonskom turniru u Tunisu, u gradu Susa. To je već bio njegov drugi pokušaj da dostigne svoj glavni cilj – titulu svjetskog šampiona. Pola godine kasnije u Sajta-Moniki (SAD) održan je dvokružni turnir, na kojem je učestvovao svjetski šampion Tigran Petrosjan zajedno sa poraženim pretendetom Borisom Spaskim. Prva polovina takmičenja za Fišera je prošla veoma loše – izgubio je tri partije zaredom, uključujući i onu sa Spaskim. Međutim, kao što je često bivalo, uspio je da prebrodi pad, sabere se i krene uzlaznom putanjom. U pretposljednjem kolu ponovo se susreo sa Spaskim. Ovoga puta Fišer je remizirao – i dalje nije mogao da pobijedi Rusa – a Spaski je zauzeo prvo mjesto, dok je Fišer bio drugi.

Fišer i Spaski sastali su se za tablom još jednom tokom šahovske olimpijade na Kubi u novembru 1966. Tada je došlo do incidenta gotovo diplomatskog nivoa, kada je sovjetska strana odbila da uskladi vrijeme održavanja meča sa vjerskim rasporedom Fišera. Na kraju je meč SSSR – SAD pomjeren, i stotine gledalaca su posmatrale kako Fišer i Spaski dodaju još jedan remi svojoj kolekciji. U tom trenutku igrali su jedan protiv drugog četiri puta: Spaski je pobijedio dvaput, a dvije partije su završene remijem. Tokom olimpijade, Kastro i Fišer su prijateljski komunicirali, kao da među njima nikada nije bilo tenzija.

Međuzonski turnir 1967. godine održavao se u hotelu „Sus-Palas“. Ono što se tada dogodilo i danas izaziva polemike. Fišer je bio favorit, i organizatori su učinili sve kako bi ambijent odgovarao njegovim zahtjevima, uključujući dodatne lampe za stolom i pravljenje rasporeda kola tako da i Fišer i Reševski budu slobodni tokom 24 sata, počevši od petka uveče, kao i za vrijeme vjerskih praznika. Ipak, turnir je potonuo u konflikte. Fišer je bio izuzetno osjetljiv na buku i gužvu, pa je jednom prilikom zahtijevao da se fotografi uklone iz sale. Iako je Bobi bio među vodećima, u sredini takmičenja, uvrijeđen što mu nije odobren dodatni slobodan dan, iznenada je napustio turnir i otišao u grad Tunis.

Sutradan je Fišer dobio nulu zbog nepojavljivanja na partiji protiv sovjetskog velemajstora Ajvara Gipslisa. Sekretarka američke ambasade uputila se na sastanak s njim zajedno s predsjednikom Tuniske šahovske federacije, moleći Fišera da se vrati… U narednom kolu trebalo je da igra protiv svog starog rivala Samjuela Reševskog. Reševski je posmatrao kako Fišerovo vrijeme na satu polako ističe, ubijeđen da će dobiti poen bez igre, međutim, pet minuta prije isteka vremenskog roka Fišer se ipak pojavio u sali i započeo partiju nevjerovatnom brzinom, igrajući izuzetno precizne poteze! Psihološki slomljen, Reševski nije bio u stanju da se nosi sa situacijom i brzo je kapitulirao, usprkos ogromnoj vremenskoj prednosti. Ogorčeni američki veteran išao je među ostalim učesnicima sa peticijom u kojoj je protestovao protiv takvog ponašanja Fišera.

Nakon toga Fišer je zahtijevao da mu se dozvoli da odigra propuštenu partiju s Gipslisom. Sudijska komisija i organizatori su razmatrali nastalu situaciju, shvatajući da će, ako mu izađu u susret, ostali učesnici to doživjeti kao pretjerano popuštanje jednom igraču. To bi izazvalo nezadovoljstvo. Na kraju je odlučeno da se Fišerov zahtjev odbije, i on je napustio turnir, prethodno iscijepavši na komade račun za „dodatne usluge“ koji mu je izdan na recepciji.

Na vrhuncu svoje snage Fišer je na čitave dvije godine nestao iz šahovskog svijeta. Djelovalo je kao da bi ta partija s Gipslisom mogla zauvijek da ga liši prilike da osvoji šampionsku titulu. Nakon međuzonskog turnira u Susu, Fišer se pretvorio u ‘problematičnog šahistu’, a njegove ekscentrične ispade pratile su oči čitavog svijeta uprte u mirnu, plemenitu i duboku kraljevsku igru. Međutim, neki od onih koji su od njega trpjeli tvrdili su da je to opis suviše blag i da je u Fišeru bilo nešto đavolsko. Pored tih ispada, ne treba zaboraviti ni to da mu je gotovo potpuno nedostajalo razumijevanje za ljude oko sebe, ma koliko mu bili odani, da je u ljudima budio ne samo poštovanje, već i strah, i da je bio spreman da rizikuje najviši cilj samo da bi sve oko njega bilo onako kako on želi.

-Nastaviće se-