
„64“, Moskva, 2000
Boris PODCEROB
VJERAN PRIJATELJSTVU

Kraj 20-ih godina. Masovno interesovanje za šah među mladima. Šahovskom aktivnošću u Lenjingradu i Proletstud-u bavio se i potpredsjednik šahovske sekcije — student-filolog sa univerziteta Boris Podcerob, sekretar — student građevinskog instituta Lev Abramov.
Studentskih takmičenja bilo je mnogo. Imao sam priliku da igram na šahovskom prvenstvu univerziteta u jesen 1928. godine. Među posmatračima je bio i šahista druge kategorije Podcerob.
Njegovo pamćenje bilo je zapanjujuće. Godine 1975, dok sam radio na knjizi „Tri meča Anatolija Karpova“, nisam mogao da se sjetim otvaranja moje partije sa G. Ravinskim iz ekipnog meča 1930. godine. Pozvao sam Borisa Fedoroviča. „Kako da ne, — odgovorio je, — bio sam prisutan na tom meču.“ I izrecitovao tačan redosled poteza!
Sudbina je tako uredila da je za šah ostajalo malo vremena. I nije ni čudo: nakon završetka univerziteta i sticanja diplomatskog obrazovanja, radio je prvo u Narkomindelu (bio je načelnik sekretarijata vlade), zatim u Ministarstvu inostranih poslova (generalni sekretar MIP-a, zamenik ministra, ambasador u Turskoj, Austriji, poslednjih godina — ambasador za posebne zadatke), ali je strast prema šahu ostala. Njegov stil igre bio je strog, izbjegavao je avanture, a poziciono razumjevanje bilo je na visokom nivou. Poštovao je šahovski genij Kapablanke i Aljehina. Postao je šahista III kategorije, a kasnije kandidat za majstora. Kvalifikaciju je sticao u turnirima u dopisnom šahu — nije mogao da igra na drugim turnirima zbog službenih obaveza. Dospio je do polufinala šampionata SSSR-a i više puta osvajao visoka mjesta. Kako je mogao, uvijek je pomagao rukovodstvu Savezne šahovske organizacije. Nikada nije govorio o svojim šahovskim uspjesima, ali je jednom prekršio ovo pravilo.
Kada je S. Flor gostovao u Austriji i davao simultanku uz korišćenje satova jakim austrijskim šahistima, sovjetski ambasador je odlučio da iskuša sreću. I čitava Austrija je ostala zapanjena — bio je jedini učesnik koji je pobijedio velemajstora!

Život mu je bio interesantan. Učestvovao je u radu tri konferencije — u Teheranu, Jalti i Potsdamu. Boris Fedorovič je bio službenik velikog kalibra i, naravno, nikada nije pričao o tim istorijskim događajima, ali mi je jednom povjerljivo ispričao da je Potsdamsku deklaraciju Staljin potpisao ‘vječnom’ olovkom Podceroba. Smijući se, ispričao je kako je bio predstavljen Staljinu:
— Kako se zovete?
— Podcerob, — odgovorio je jasno.
— Ko ste po nacionalnosti?
— Bjelorus.
Staljin je mahnuo rukom i rekao: „Čuhna, znači“. (Čuhna je podrugljiv naziv koji su Rusi koristili za Balte, uglavnom za Fince, Estonce i djelimično Letonce. U širem smislu, ponekad se odnosila i na druge baltičke i ugrofinske narode-prevodilac.)
Ako uzmemo u obzir da je Staljin sam bio predstavnik male nacije, nije mu se moglo osporiti smisao za humor.
I još jedna priča Borisa Fedoroviča. Molotov i Podcerob su došli na jug, gdje je odmarao Staljin. Sa hitnim izveštajem Podcerob je ušao u Staljinovu kancelariju i izložio Molotovu suštinu stvari. Staljin je iznenada rekao:
— Tovariš Podcerob, da li biste ručali sa nama?
Podcerob je osjetio jasno podmetanje i pomislio da je pronašao dobar odgovor:
— Tovariš Staljin, izvinite, ali imam mnogo posla.
— Vjačeslave Mihajloviču, — rekao je Staljin, — tovariš Podcerob ima mnogo posla, a mi smo slobodni ljudi, hajde da odemo na ručak…
Francuski jezik Boris Fedorovič je odlično savladao, njemački — dobro. Sakupljao je biblioteku, uključujući i šahovske knjige. Odlično je poznavao istoriju, politiku, književnost. Bio je vrlo blizak sa V. Ragozinom, a kada naš zajednički prijatelj nije bio među nama, potpuno se sprijateljio sa mnom. Tačno, potpuno — vjerovali smo jedan drugom bezgranično.
Kajem se, eksploatisao sam Borisa Fedoroviča. Kada mi je bila potrebna informacija na temu književnosti ili politike, obraćao sam se njemu, a nakon nekog vremena on je čitao vrlo pažljivo sakupljene informacije. Inače nije znao da radi na drugi način.
Iako je Boris Fedorovič bio sasvim savremen čovjek, volio je da koristi starinske izraze: „vama na usluzi“, „niski naklon…“ Ali to je bio samo način govora. Nakon uobičajenog početka telefonskog razgovora: „Govori Boris Fedorovič drugi“ (prvog je smatrao Godunova), dodao bi: „Zdravo…“ — već bez ikakvog nagoveštaja starine.
Očigledno je bio nezadovoljan kada sam prestao da učestvujemovati u takmičenjima. Ali smislio je kako da održi moj interes za šah. Moje savjete u igri dopisnog šaha, naravno, nije koristio, ali se posle završetka konsultovao o već odigranim partijama — vjerovatno da ja ne bih zaboravio kako da analiziram, a on bi naučio nešto…
Analizirao je sa velikom preciznošću. Na posljednjem polufinalu Šampionata SSSR-a, Podcerob je završio sve partije, osim jedne — prema pravilniku ta je trebalo da bude procjenom odlučena. Nekoliko dana prije smrti, Boris Fedorovič mi je pozvao i diktirao sledeću poziciju.

— Bijeli na potezu. Kako biste odigrali?
— A zašto konja na h2 ne možete uzeti?
— Opasno. Crni igra 1… Re4 sa daljim Kg5 i ima aktivnu poziciju. Već sam poslao potez 1.Ne6!, ograničavajući aktivnost crnog topa.
U partiji bi vjerovatno uslijedilo

i, vjerojatno, bijeli dobija.
Ostalo mi je samo da priznam majstorstvo Podceroba u analizi uopšte i u završnici posebno…
Ova pozicija tjera na razmišljanje: hoće li šahovski program za računare IBM moći da nađe i pravilno ocijeni potez 1.Nd4-e6, kao što je to uradio šahista-čovjek? Budućnost će dati odgovor.
Posljednjih godina Boris Fedorovič je imao problema sa srcem i ponekad je morao da leži u bolnici. Zvao je sa toga mjesta, tužan.
— Da li vas tamo liječe?
— Da…
— Može li se šetati?
— Naravno.
— Daju li vam da jedete?
I razgovor bi završio smijehom.
Svako jutro je ustajao vrlo rano, išao na gimnastiku. Tako je bilo i tog fatalnog dana. Kada je došao u gimnastičku salu, srce je otkazalo… Posljednjih godina sam shvatio šta znači starost — kada prijatelji odlaze, a novi se ne pojavljuju; ostaje samo da se sjećate onih koji su otišli.
40.Верность дружбе. «64 — Шахматное обозрение», 1983, № 6.
-Nastaviće se tekstom o Baširu Ramejevu-