Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (16.nastavak)

16.nastavak

Lenjingradske studije

U svojim memoarima Botvinik je malo pomenuo šest događaja na kojima je učestvovao između 5. i 6. sovjetskog šahovskog prvenstva. Ti događaji uključuju prvenstvo sindikata metalaca tokom zime 1927-28. godine i prvenstvo Rabprosa (sindikata prosvjetnih radnika) sledeće zime, kao i meč između Lenjingrada i Rige u februaru 1928., Sve-rusko univerzitetsko prvenstvo u januaru 1929. i meč između Lenjingradskog državnog univerziteta i Moskovskog državnog univerziteta u maju 1929.

Ipak, ti turniri su mu tada vjerovatno mnogo značili. Novčane nagrade su bile ukinute na sovjetskim prvenstvima, ali prva nagrada koju je osvojio u februaru 1928. na turniru metalaca iznosila je 40 rubalja. To je bila cijena kvalitetnog muškog odijela.
U to vrijeme fabrički poslovođa zarađivao je 100 rubalja mjesečno.

Meč između timova Lenjingradskog univerziteta i Moskovskog univerziteta

Lenjingrad, 1929.
Botvinik – Grigorij Goldberg
D60 Odbijeni damin gambit

1-0

Na još jednom ekipnom turniru Botvinik je igrao protiv Borisa Vajnštejna, koji je bio impresioniran njegovom zrelošću na 5. prvenstvu. Vajnštejn, prvi igrač za Taškent, prekinuo je partiju s figurom prednosti. Partija je trebala biti presuđena, a na čelu komisije za presuđivanje bio je Fjodor Duz–Hotomirski, “moj bliski prijatelj i šahovski mentor,” prisjetio se Vajnštejn.

“Duz” je slegnuo ramenima i rekao: “Pa šta ima ovdje da se gleda? Figura viška.”

Međutim, Botvinik je insistirao da vidi Vajnštejnov potez iz koverte. Kada je potez otkriven, Botvinik je s olakšanjem uzdahnuo jer nije bio najbolji mogući. Nakon zajedničke analize Botvinik je rekao: “Po mom mišljenju, remi je.”

Vajnštejn nije prigovorio (“nisam želio forsirati pobjedu”) i rekao je svom protivniku: “Mihail Mojsejeviču, pretpostavljam da bi je ti, da se partija odigrala do kraja, izgubio.”

To je očigledno uznemirilo Botvinika, a sigurno nije bio zadovoljan kada je lenjingradski list Krasnaja Gazeta objavio da je senzacija meča poraz slavnog Botvinika od studenta iz dalekog Taškenta. Partija je nestala, ali izgleda da je izazvala zlu krv koja će isplivati 16 godina kasnije.

S druge strane, njegovi odnosi s Romanovskim su se poboljšali. Nakon što je izgubio partiju 1928. godine, pokazao je tu partiju starom majstoru.
„’Pjotr Arsenjeviču’, rekao sam povrijeđenim tonom, ‘kako sam mogao izgubiti ovu partiju?’“
Romanovski je odgovorio: „Kada izgubiš partiju koju si trebao dobiti, Miša, to znači da nisi dovoljno želio pobjedu.”

Umjesto šaha, Botvinikovi memoari iz ovog perioda fokusiraju se na njegovo obrazovanje. Zahtjevi i nastavni planovi iz društvenih nauka i književnosti bili su u političkoj promjeni dok su sovjetske vlasti pokušavale da odluče koliko ideološke doktrine treba uključiti.

Botvinik je završio u studijskoj grupi od 12 studenata i jednim profesorom. „Svi su pušili, pa sam, da ne bih bio rijetka ptica, počeo pušiti na dva mjeseca,“ napisao je. „Čim su se te studije završile, odmah sam prestao da pušim.“

Međutim, Botvinika u početku nisu primili na Lenjingradski politehnički institut jer su, kako je rekao, upisivali samo djecu „specijalista“ poput radnika ili inženjera. Botvinik, kao sin zubarskog asistenta, nije ispunjavao uslove.

Ipak, Jakov Rohlin je priskočio u pomoć. Založio se tvrdnjom da je Mojsej Botvinik „doktor-radnik“ — šta god to značilo. Ali ideološki je trik upalio, i nakon dva mjeseca Botvinik je primljen na odsjek za matematiku i matematičku fiziku Lenjingradskog državnog univerziteta.

Ipak, želio je da upiše odsjek za elektro-mehaniku na prestižnijem Politehničkom institutu. Viši birokrata poslao je 14. januara 1929. godine pismo dekanu Politehnike u kojem je naveo: „Drug Botvinik je najmlađi šahovski majstor u Sovjetskom Savezu i posjeduje velike sposobnosti za matematičke i fizičke nauke.“

U istom mjesecu bio je primljen kao student.

-Nastaviće se-