„64“, Moskva, 2000
Emil Gileljs
Neposredni susreti
Godina 1944, rat. Narod nema radio-prijemnike, u svakom stanu je samo zvučnik.
On je gotovo uvijek uključen – čekamo vijesti s fronta, ostale emisije prolaze nezapaženo.
Gledamo se supruga i ja s iznenađenjem: ko to izvodi Petrušku Stravinskog?
Imamo utisak kao da sviraju dva klavira! Ali spiker objavljuje: izvodi Emil Gileljs…
Dvije godine kasnije, stiže poziv iz Radiokomiteta:
„Biće koncert po željama. Šta biste voljeli da čujete?“
Odmah odgovaram: „Petrušku u izvođenju Gileljsa!“
Ali, nažalost, u programu su ostala „nezahtijevana“ samo dva broja: hor Pjatnickog i Štrausov valcer…
Kad razmišljam o Gileljsu, uvijek ga poredim s Kapablankom.
Kapablanka nije imao pojedinačne poteze – oni su bili čvrsto povezani i stvarali šahovsku sliku.
Gileljs nije imao zasebne note – on je stvarao muzičku sliku.
Godine 1958, kada sam ponovo osvojio titulu svjetskog šampiona u meču sa Smislovom, Emil Grigorjevič mi je poslao telegram.
Nikada neću zaboraviti taj znak pažnje od strane velikog muzičara.
38.Заочные встречи. Аналитические и критические работы.
М., «Физкультура и спорт», 1987.
-Nastaviće se tekstom o Viktoru Gluškovu-