Genna Sosonko: Pouzdana prošlost – Salo Flohr 1908-1983 (71. nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

(71. nastavak)

Pisao je pohvalno o svim velemajstorima, ali idealizovao je samo jednog – Mišu Talja. Njegovi članci i izvještaji, puni šala i anegdota, prizivaju francusku izreku koju je često ponavljao Svift: Vive la bagatelle! (Živjele sitnice!). Njegov humor bio je blag i topao, izazivao je osmijeh više nego smijeh, skroman i nenametljiv, nalik na jevrejsku anegdotu u kojoj se poenta često krije u samoj priči.

Međutim, za sovjetske čitaoce, koji nisu bili razmaženi raznolikošću stilova, Flohrovi članci i izvještaji donijeli su nešto posebno, nešto toplo. Otkrivao im je, barem djelomično, zagonetne i nepoznate zapadne zemlje: Hastings i London, Prag i Amsterdam. Postao je neka vrsta domaćina na festivalu šaha iz predratnog perioda, punom slavnih imena koja su zvučala poput muzike: Nimcovič, Rubinštajn, Tartakover, Špilman, Maršal.

Svojim ležernim odnosom prema životu i neprekidnim šalama stvorio je utisak vedrog optimizma, iako je taj optimizam najvjerovatnije nalikovao Kandidovoj definiciji – da je optimizam strast prema tvrdnji da je sve dobro, čak i kad je sve ustvari loše.

Ipak, bio je osjetljiv i moga je biti lako povrijeđen. Na završnoj svečanosti u Notingemu 1936. godine, Kapablanka je održao govor. Uporedio je taj turnir s Londonom 1922., Njujorkom 1927. i Moskvom 1936., gdje je svaki put osvojio prvo mjesto. Flohr ga je prekinuo:
„A Moskva 1935? A Margate? A Hastings?“ povikao je sa svog mjesta.

Tokom meča između Karpova i Korčnoja u Baguiu 1978. godine, Flohr je nazvao Smislova i, nakon što mu je izdiktirao poziciju iz prekinute partije, zatražio je njegovu procjenu. „Pa, šta kažu stručnjaci?“ upitao je bivši svjetski prvak. Flohr nije mogao vjerovati svojim ušima. „Stručnjaci? Koji drugi stručnjaci? Ti i ja smo glavni stručnjaci! Reci da smo i mi stručnjaci. Stručnjaci, stručnjaci…“ nastavio je da gunđa.

Znao je da ukori sanjivog Aronina zbog toga što je zaboravio da ga pozdravi, dok Boris Spaski pamti kako je, jednom prilikom, stigavši u Centralni šahovski klub u Moskvi, ugledao Flohra i Keresa. „Pozdrav, vi starci!“ pozdravio ih je obojicu. Keres je na te riječi reagovao smireno i s dobrim humorom, ali je Flohr iz nekog razloga planuo: „A ko misliš da si ti? Jedan običan, beznačajan igrač, ništa više…“

Prvi put sam vidio Sala Flohra u septembru 1965. godine u Suhumiju, gdje se održavalo Svesavezno studentsko prvenstvo. Slavni maestro, koji je bio na odmoru u Abhaziji, pojavio se na plaži u laganom bijelom odijelu i sa panama šeširom na glavi. Posmatrajući analize mladih igrača, nije ništa govorio. Povremeno bi se osmjehnuo dok je pratio kako ruke mladih igrača brzo lete iznad šahovske table.

Samo ponekad, u slučaju prenagljenog poteza pješakom, prstom bi pokazao na susjedno polje koje je time bilo prepušteno vječnoj kontroli protivnika. Taj gest sam preuzeo od njega i još uvijek ga koristim kada analiziram partije s mladim igračima.

Redovno je posjećivao Holandiju i viđali smo se na turniru u Tilburgu ili u kancelariji FIDE, koja se tada nalazila u Amsterdamu. Posljednji put smo se sreli početkom proljeća 1983. godine, nekoliko mjeseci prije njegove smrti. Susreli smo se na jednom trgu u centru grada i polako krenuli pored štandova s cvijećem, smještenih direktno uz kanal, prema tornju Munt.

Nizak i zdepast, s prosijedom i prorijeđenom kosom, podočnjacima, vodenastim očima, promijenjenom bojom zjenica, naboranom kožom ispod brade, u staromodnom odijelu, klasičnoj kravati, s manžetama i dugmićima za manžetne – više nije ličio na Charlieja Chaplina, nego bi ga prije uzeli za bankarskog službenika koji uživa zasluženi odmor u posljednjem razdoblju svog života.

Zaustavljao se s vremena na vrijeme da kupi sjeme cvijeća za prijatelje s dače, suvenire i sitne poklone: bijelo-plave kuhinjske krpe s motivima vjetrenjača, privjeske za ključeve i dresove Ajaxa – uobičajenu kolekciju turističkih uspomena. „Pa, izgleda da nisam nikoga zaboravio“, rekao je, povremeno bacajući pogled na dugi spisak pripremljen još u Moskvi.

-Nastaviće se-