Velemajstor Saša Martinović: Šah kao izvannastavna aktivnost u osnovnim školama (10.nastavak)

ŠAH KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST U OSNOVNIM ŠKOLAMA


Diplomski rad
Saša Martinović
Zagreb, 2018.

b) Seminari za titulu FIDE školskog instruktora
Ideja za pokretanje seminara za titulu FIDE školskog instruktora nastala je sjednici FIDE u Istanbulu 2012. Može se reći da ona predstavlja potpuni zaokret u odnosu na prvi model FIDE. Naime, dok su u prvom modelu polaznici šahisti, koji bivaju licencirani na temelju svojih šahovskih kompetencija, ovaj model namijenjen je prvenstveno učiteljima i nastavnicima koji bi trebali poznavati samo osnove šahovske igre. Točnije, seminar mogu upisati svi koji: a) poučavaju ili će poučavati šah u školama b) posjeduju znanje o psihologiji i pedagogiji c) posjeduju dobro znanje o šahovskim osnovama.
Seminari traju tri ili pet dana kroz koje polaznici odslušaju 15 sati predavanja, nakon čega polažu ispit. Izdvojeno je deset područja kojima se na seminaru bavi, a to su:

1.Osnove – uvod u šah (ploča, kretanje figura, napad, obrana, šah-mat, pat, pravila), 2. FIDE, 3. Osnovne taktike, strategije i matovi, 4. Šahovska kultura, 5. Greške koje čine učitelji, 6. Greške koje čine djeca, 7. Literatura, 8. Pedagogija i šah (odgojno-obrazovne prednosti šaha; metoda poučavanja i organizacija razreda; Piaget, Gardner i Holt; razlike između dječaka i djevojčica u šahu), 9. Psihologija 10. Kako organizirati šahovski klub i šahovski turnir

Iz programa je vidljivo da se u ovom seminaru puno više prostora posvećuje povezivanju pedagogije i šaha. Samim time što polaznici dolaze iz neposredne odgojno-obrazovne prakse, može se zaključiti da je ovaj model obrazovanja privlačniji od prethodnog ako govorimo o šahu u školama. Prednost modela je i ta što je on koncentriran isključivo na licenciranje budućih šahovskih učitelja u školama, dok je prethodni uključivao i obrazovanje za šahovske trenere, koji ne rade u školama, nego pomažu u razvoju profesionalnih šahista.

Iako se može pretpostaviti da oni koje uspješno završe ovaj seminar te dobiju titulu FIDE školskog instruktora doista imaju potrebne pedagoško-psihološko-didaktičke-metodičke kompetencije, teško je zamisliti da je 15 sati dovoljno za stjecanje potrebnih šahovskih kompetencija. Unatoč tome što je dovoljno steći samo osnove, šah je svejedno vrlo kompleksna igra pa je glavna zamjerka ovom modelu nedovoljna šahovska obuka. No, model poput ovakvoga ima potencijala te bi se problem mogao riješiti daljnjim stručnim usavršavanjem šahovskih učitelja. Kao potencijalno rješenje bi se moglo ponuditi intenzivnije uključivanje Hrvatskog šahovskog saveza u procese stručnog usavršavanja šahovskih učitelja u školama. Hrvatski šahovski savez bi u suradnji sa školama mogao organizirati seminare i radionice u kojima bi profesionalni šahisti dodatno poučili učitelje o šahu. Također bi se učiteljima koji predaju šah u svojim školama, trebalo dati službenu preporuku o šahovskoj literaturi koja bi mogla koristiti njihovom stručnom usavršavanju. Kroz ovakav sistem bi se u kratkom vremenu mnoštvo učitelja moglo obrazovati za kvalitetno poučavanje šaha u školama.

2.Modeli obrazovanja šahovskih učitelja u drugim zemljama

Budući da je stručno osposobljavanje učiteljskog osoblja najsloženiji zadatak projekta šaha u škole, svaka se zemlja suočava sa svojim posebnostima. Rješenje svake zemlje tako ovisi o razvijenošću stručnih potencijala i prilagodljivosti obrazovnih struktura. Kako bi što brže riješili problem obrazovanja šahovskih učitelja, neke zemlje, poput SAD-a i Škotske, uvele su novu kategoriju „trener posjetitelj školama“. Dopusnice takvim trenerima izdaje nacionalni šahovski savez. Međutim, problem takvog modela je mogući nedostatak formalnih kvalifikacija šahovskih učitelja za rad u školi. Stoga su ipak preporučljivi duži procesi obrazovanja i značajnije oslanjanje na osoblje koje je već zaposleno u školama. Model sličan tome, a najbliži Hrvatskoj, možemo naći u Srbiji, gdje je šah izborni predmet. Tamo je matični šahovski savez odredio potrebnu razinu kvalifikacija za šahovskog učitelja koju čine šahovska titula, rejting i diploma trenera ili instruktora. Svi nastavnici koji su te uvjete zadovoljili, dobili su dopusnicu od šahovskog saveza za predavanje šaha u školama. Osim toga, uobičajeni način stjecanja potrebnih kvalifikacija, odvija se kroz organiziranje seminara za zainteresirane nastavnike. (Dizdar, 2014)

U svakom slučaju, suradnja nacionalnog šahovskog saveza i odgojno-obrazovnih struktura je neophodna. Primjer jedne uspješne suradnje vidimo u Francuskoj. Tamo je šah u školama zaživio od 2005., ali njihov šahovski savez je još od 1994. bio uključen u proces obrazovanja instruktora i trenera te izdavao dopusnice za rad u školama. U proces su se mogli uključiti svi zainteresirani nastavnici i šahisti koji su željeli ići na daljnje stručno usavršavanje i stjecanje svih potrebnih kompetencija za predavanje šaha u školi. Takav model obrazovanja provodili su zajedno šahovski savez i francusko Ministarstvo odgoja i obrazovanja. (Dizdar, 2014)

Vjerojatno najrazvijeniji sustav šaha u školama imaju istočne zemlje, odnosno zemlje bivšeg SSSR-a. To ne iznenađuje jer je Sovjetski savez kroz povijest uvijek bio glavna šahovska velesila te je ruska škola šaha i danas najpoznatija u svijetu. Ne čudi da u zemlji u kojoj šah ima toliki značaj, kao što smo već spomenuli, još od 1966. na Fakultetu za fizičku kulturu u Moskvi postoji i stalna katedra za šah. Danas u Rusiji postoji i fakulteti specijalizirani samo za šah. Tako se nastavnici za šah obrazuju kao i nastavnici za bilo koji drugi predmet te nakon završenog šahovskog fakulteta dobivaju diplomu iz tog područja.

Armenija je još jedna zemlja s bogatom šahovskom tradicijom i iznimno organiziranim sustavom šaha u školama. Glavni razlog tome je što je u Armeniji šah nacionalni sport broj jedan te su Armenci višestruki osvajači zlatnih olimpijskih medalja. To i politička situacija *11 dovelo je do toga da je Armenija jedna od rjeđih zemalja na svijetu gdje je šah obvezan predmet u svim školama. Kod njih se od 2008. sustavno radi na usavršavanju modela obrazovanja nastavnika i u taj zadatak su uključeni Ministarstvo obrazovanja i Šahovska akademija uz pomoć brojnih pedagoga i psihologa. Kod njih ne postoje šahovski fakulteti kao u Rusiji, ali od 2011. su počeli organizirati stotine tečajeva preko kojih bi se obučavali budući nastavnici šaha. (FIDE, 2014)

———————————-

*11 Predsjednik Armenije, Serzh Sargsyan, ujedno je i predsjednik Armenskog šahovskog saveza te je svojim utjecajem činio mnogo za promociju šaha.

———————————-

Iako Turska ima skromnu šahovsku tradiciju, riječ je o zemlji u kojoj od 2005. vlada prava šahovska renesansa. Godina je to kada tursko Ministarstvo obrazovanja odlučuje uvesti šah kao izborni predmet u školama. Kao glavni cilj navode „povećanje inteligencije turske djece“. U slučaju Turske, obrazovanje nastavnika postalo je odgovornost isključivo nacionalnog šahovskog saveza. Sistem je proradio na način da je jedna kompetentna osoba obučavala 100 trenera te su oni nakon toga bili spremni poučavati na seminarima nastavnike u grupama po trideset ljudi. Ti nastavnici nisu šahisti, ali Turci se vode misli da “ ne moraš biti Einstein da bi poučavao fiziku, isto kao što ne moraš biti velemajstor da bi poučavao šah“. Tu misao, kao i cijeli koncept, danas zainteresiranim zemljama za šah u škole predlaže i FIDE. Kao razlog tome se navodi upravo veliki uspjeh Turske, u kojoj je danas preko 60 000 nastavnika obrazovano za ulogu poučavanja šaha te preko 4 milijuna djece sluša šah kao predmet u školama. (FIDE, 2014) Budući da se radi o toliko velikim brojkama koje stalno rastu, nužno je provjeriti kvalitetu obrazovanja nastavnika, ali bez obzira na to, turski model u svojoj osnovnoj misli sadrži bit budućnosti šaha u školama, a to je da nije nužno da su ti nastavnici vrsni šahisti, nego je bitnije da imaju kompetencije potrebne za rad u školi.

-Nastaviće se-