Nepoznati Bobi Fišer (23.nastavak)

Autori: IM John Donaldson, IM Eric Tangborn
International Chess Enterprises
, Seattle, Washington, 1999

(23. nastavak)

Montreal -Simultanka sa satom – 24. februar
+10=0-0

Bobi Fišer je tokom svoje turneje odigrao samo dvije simultanke na sat. Sve partije iz Davisa, Kalifornija, su sačuvane, ali sljedeća oštra borba je jedini sačuvani primjer iz Montreala. U početku smo mislili da bi montrealska simultanka mogla biti prava riznica Fischerovih bisera – unaprijed je najavljivano da će konkurencija biti jaka, a Bobby je bio spreman na osvetu nakon slabijeg rezultata prethodne večeri (+46=4-5) – ali razgovori sa dvojicom učesnika nisu potvrdili tu pretpostavku.

Denis Allan i Tony Cayford se obojica sjećaju da je nivo igrača bio u rasponu od 1700 do 2100 rejting poena, pošto su neki majstori odlučili da ne igraju u posljednjem trenutku. Cayford, koji je tada bio ekspert, a sada je jedan od najboljih dopisnih igrača u Sjedinjenim Američkim Državama, više nema zapis svoje partije, ali se jasno sjeća da je njegova partija sa Bobijem bila posljednja koja je završena. Kontrola vremena bila je 40 poteza u 2 sata.

Priča o partiji Fišera protiv Denisa Allana je još intrigantnija. Danas je Allan jak majstor koji je predstavljao Kanadu na Međuzonskom turniru 1987. u Sziraku, Mađarska, ali je još 1964. bio samo ekspert. Kada je Bobi te godine objavio sljedeću partiju, naveo je da je crni igrač „Protivnik“, a kasnije su antologije Fišerovih partija koristile oznaku N.N.. Izgleda da organizatori nisu sačuvali zapis partija, pa se Bobi oslanjao samo na sjećanje. Sada konačno znamo pravi identitet crnog igrača!

Denis Allan piše:

„Da, ja sam zaista ‘N.N.’. Imam tvoju knjigu – Legenda na putu – koju sam kupio jer sadrži ovu partiju, koja se pojavljuje na raznim mjestima, poput izdanja Chess od 1. novembra 1996.„

Nakon simultanke, bio sam u Benovoj delikatesnoj radnji (institucija u Montrealu) sa Fišerom, Leslijem Vitom i Moem Mosom, šahovskim kolumnistom koji je bio uključen u organizaciju Montrealske posjete.

Pogledali smo ukratko partiju, a Fišer je prokomentarisao da je potez 10… e4 nova ideja. Meni je to svakako bilo novo… Imao sam malo znanja o Odbrani dva skakača u to vrijeme, osim što su potezi …b5 i …d4 bili moguće da se igraju. Zbog toga sam potrošio dosta vremena prije nego što sam odigrao 13…Sf4, koji sam ipak povukao prilično brzo, jer mi se činio očiglednim i jakim.

Ne sjećam se da sam gledao partiju nakon toga i izgubio sam zapisnik. Nekoliko puta, dok sam krajem šezdesetih živio u Torontu, jedan stariji šahista iz Montreala govorio bi mi: „Alane, propustio si pobjedu u onoj partiji protiv Fišera,“ a ja bih odgovorio: „Ne, gledali smo je poslije u restoranu i da je postojala pobjeda za crnog, sigurno bismo je vidjeli.“

Godine 1974, dok sam ubijao vrijeme u biblioteci u St. Katerinsu, čekajući da mi poprave auto, naišao sam na knjigu sa svim poznatim partijama Fišera i bio iznenađen kada sam vidio odjeljak sa otprilike 30 simultanki na kraju. Prva partija u tom dijelu bila je moja, sa dijagramom koji je pokazivao propuštenu pobjedu. Koliko znam, niko nije imao zapis te partije. Kasnije sam je vidio u knjizi Estrina na ruskom jeziku o Odbrani dva skakača, sa komentarima koji su pripisani Fišeru.

Jedna od stvari koje se sjećam da je Fišer rekao dok je bio u Montrealu bila je: „Možeš nešto naučiti od svakog pacera.“ Očigledno, ovo je bio pravi primjer toga – slavni igrač proučava i uči iz partije koju je odigrao u simultanci, dok pacer, koji bi trebalo da cijeni to iskustvo, jednostavno ga zaboravlja!

Inače, Vit nije igrao u satnoj simultanci – moguće je da je bilo rezervisano mjesto koje je on ustupio meni, pošto sam tek stigao u Montreal, ali se ne sjećam tačno. Fišer je prvog dana u Montrealu dao intervju za omladinsku televizijsku emisiju, koji se završio njegovom dvo-minutnom partijom protiv Vita.

Fišer je odigrao 4… Dh4 protiv Škotske partije i dobio dobijenu poziciju, ali Vit je bio odličan brzopotezni igrač, vjerovatno jedan od najboljih u Kanadi u to vrijeme, i uspio je da pobijedi. Sjećam se da su jedne večeri odigrali desetak petominutnih partija prije nego što je Vit konačno uspio da dobije jednu. Igrali su za mali novčani iznos, pri čemu je Fišer davao novčane hendikepe, mislim u odnosu 3 prema 1. Sjećam se da je rekao da su novčani hendikepi jedini koje bi davao – jer bi vremenski ili materijalni hendikepi promijenili prirodu igre, što on nije želio.

Ova partija se pojavila sa detaljnim bilješkama Fišera u proljećnom izdanju American Chess Quarterly iz 1964. godine.

[32] Odbrana dva skakača C57
R. J. Fišer – Denis Alan

Montreal (satna simultanka), 24. februar 1964.

66 poteza, 0-1

-Nastaviće se-