
2003 New in Chess Alkmaar
(49. nastavak)
U političkom smislu, Zapad je morao postupati s Sovjetskim Savezom kao super-silom tih dana. Pozicija Euwea bila je još složenija jer Sovjetski Savez nije bio samo šahovska supervelesila u to vrijeme – bila je i najmoćnija šahovska zemlja na svijetu. Tako da kada je Euwe izabran za predsjednika, nije mogao a da ne shvati da će Sovjeti igrati odlučujuću ulogu u FIDE-u i da će morati stalno s njima pregovarati. Oni su bili profesionalni intrigaši, velemajstori manipulacije i urote, dok je Euwe smatrao da je primarni cilj predsjednika FIDE-a da populariše samu igru.
Često je, govoreći o određenim aspektima života u Sovjetskom Savezu, pokušavao napraviti šalu na tu temu, ali kada je bio među prijateljima, Euwe nikada nije skrivao svoje negativno mišljenje o komunizmu. Kao realist i pragmatičar, uvijek je morao biti spreman na manevrisanje i kompromis, ponekad čak i na to da zatvori oči. Ponekad nije razumio Sovjete, ponekad je bio naivan ili jednostavno odbijao spustiti se na njihov mentalni nivo, koji je bio prožet ideološkom kontaminacijom. Godine 1973. bilo je očigledno da je učešće najjačih zapadnih velemajstora – Larsena i Hiibnera – na Lenjingradskom međuzonskom turniru bilo osigurano na insistiranje Sovjeta i da Euwe nije imao čvrstinu da se suprotstavi njima.
Lenjingradski međuzonski turnir, koji su osvojili Korčnoj i Karpov, očigledno je bio jači od onog u Petropolisu, zbog čega su Larsen i Hiibner eliminisani iz borbe za Svjetsko prvenstvo.
Ako se slažete s tužnom činjenicom da će pošteni ljudi uvijek biti poraženi od strane nepoštenih, jer vjeruju da su nepošteni ljudi pošteni, dok nepošteni ljudi misle suprotno i pretpostavljaju da su pošteni ljudi poput njih – onda je bio osuđen na neuspjeh od samog početka. Međutim, kada su se raspravljala pitanja principa, Euwe je uvijek stajao poput stijene. Godine 1975, Euwe, kao predsjednik FIDE, postavio je lovorov vijenac na novog svjetskog prvaka u Moskvi. Nakon što je Robert Fischer odbio da brani svoju titulu, taj prvak je sada bio Anatolij Karpov.
Čak i sada, više od dvadeset i pet godina kasnije, Karpov vjeruje da Euwe jednostavno nije imao izbora nego da slijedi slovo zakona, te da, bez obzira na sve ustupke koji su mu bili pruženi, Fischer nikada ne bi pristao na meč. U Karpovljevim očima, Euwe je bio odličan predsjednik FIDE, iako je napravio jednu vrlo ozbiljnu grešku: „Nema sumnje da je u to vrijeme djelovao s najboljim namjerama, ali posljedice te greške i dalje se osjećaju danas. Euwe je želio da širi šah svuda, čak i u najmanje zemlje, u zemlje Trećeg svijeta na svakom kontinentu. Ovo nije bila loša ideja sama po sebi, i kao svjetski šampion, podržao sam ga u tome. Ali ni on ni ja nismo mogli predvidjeti što će to izazvati. Uzeo je kao svoj moto: „Jedan velemajstor u svakoj zemlji.“ To je dovelo ne samo do inflacije titule velemajstora, već i do vakuuma u vođstvu šahovskog svijeta – drugim riječima, do naše trenutne situacije.“
Garry Kasparov vjeruje da je Euwe, kao predsjednik FIDE, bio na neki način idealista, ali većinom pragmatičar – iako je na kraju, kada je došlo do ključnog trenutka, bio nesposoban da zaustavi sovjetsku agresiju. „Razumijem da su Sovjeti u to vrijeme bili vrlo moćni, ali ipak. Danas biste željeli vjerovati da bi to bilo moguće. Bar iz razloga što biste radije izbjegli takav deterministički pogled na istoriju. Čini mi se da, kao predsjednik FIDE, nažalost nije bio u mogućnosti predvidjeti opasnosti koje su nastale uslijed toga što je FIDE praktički bila pod dominacijom Sovjeta – što je, zapravo, na kraju i postalo stvarnost.“
Viktor Korčnoj se prisjeća Maxa Euwea ne samo kao jednog od posljednjih časnih predsjednika FIDE-a, već i kao čovjeka koji mu je lično mnogo pomogao nakon što se nastanio na Zapadu.
Jurij Averbah, čovjek koji je u više navrata predstavljao Sovjetski Savez, često je sretao Euwea na raznim sastancima i kongresima FIDE-a. „On nikada nije bio neprijateljski raspoložen. Uvijek je nastojao razumjeti suprotan stav i pokušavao naći kompromis.“ Takvo ponašanje, prema Averbahu, bilo je u oštrom kontrastu s ponašanjem vođa sovjetskih delegacija, koji su bili spremni slijediti samo jednu unaprijed utvrđenu liniju.
Naravno, Euwe je čvrsto držao do svog mišljenja da Fischer mora imati priliku da igra meč za Svjetsko prvenstvo, bez obzira na cijenu. Ponekad je Max Euwe zbog ovoga kršio pravila. Po tom pitanju čak je dolazio u sukob s Botvinikom. Ali Max Euwe je, bez sumnje, bio najbolji predsjednik FIDE-a ikada!

-Nastaviće se-