Autori: IM John Donaldson, IM Eric Tangborn
International Chess Enterprises, Seattle, Washington, 1999
(10. nastavak)
Takođe sam pregledao nekoliko nedjelja New York Timesa iz februara i marta 1956. godine u nadi da ću pronaći nešto o turneji Log Cabin kluba i/ili partijama Fišera, a jedino spominjanje pojavilo se 5. marta 1956. godine, na stranici 26. U tom izdanju je navedeno da je trodnevna turneja Log Cabin šahovskog kluba završena; tim je odigrao mečeve u Majamiju, Tampi, Sent Petersburgu i Holivudu na Floridi, Klintonu u Severnoj Karolini i Havani, sa rezultatom 23,5 prema 26,5. Takođe je navedeno da je Norman Whitaker igrao na prvoj tabli za Log Cabin i ostvario rezultat 5 pobeda, 1 poraz i 1 remi. Fišer je ostvario potpuno isti rezultat na drugom stolu. Ovo je jedini preživjeli primjerak Fišerovog prvog puta na Kubu.
[12] Sicilijanska odbrana B32
RJF- Casado
Havana (simultana partija), 26. februar 1956.
48 poteza, remi
Pored Kube, druga velika destinacija za članove Log Kabina bio je Klinton, Sjeverna Karolina. Nacionalni majstor Charles „Kit“ Crittenden, jedan od najboljih igrača na jugu u 1950-im, rado se prisjeća meča:
„Hvala na vašem pitanju o meču između Log Cabin Chess Club-a i Sjeverne Karoline 1956. godine. Ta poznata šahovska ličnost E. Forry Laucks bio je vođa tima Log Kabina: ‘Naprijed, članovi Log Kabina: Idemo!’
U pravu ste u vezi mog statusa kao šahista u N.C. u to vrijeme: bio sam igrač sa najvišim rejtingom, jer sam nekoliko puta osvojio šampionat države do tada. Tako da sam bio #1 u timu N.C. Moj protivnik nije bio Bobi Fišer, #2 na timu Log Kabina, već Norman Whitaker! Tako sam propustio priliku da igram protiv Bobija Fišera jer nije bio dovoljno rangiran! Poznavao sam Bobija preko svojih prijatelja u New Yorku — igrao sam na raznim U.S. Open-ima, kao i na U.S. Junioru u Ft. Worthu 1949. godine, i čak sam bio u N.Y. i tamo igrao šah. Sjećam se Bobija tog vremena — nespretni 12-godišnjak, u patikama i (mislim) u majici dugih rukava. Pitao sam ga da li želi da odigramo partiju šaha na 5 minuta, a on je rekao OK, ali nekako to nikada nije bilo ostvareno. Još jedna propuštena prilika!“
Bobi je igrao protiv Ala Jenkinsa, našeg #2, i pobijedio. Al mi je rekao da je mnogo puta pokušao da pronađe zapisnik njihove partije, ali nije uspio. On je sada u svojim 70-im, još uvijek aktivan, i živi u Raliju.
Ponekad se dogodi da, kada pričam ljudima da sam osvojio šampionat Sjeverne Karoline sa 14 godina (1948. godine), zvuči to impresivno. Ali onda im kažem da je Bobi Fišer osvojio šampionat SAD-a kada je imao 14 godina!! To stavlja stvari u pravi kontekst.
Inače, Larry Remlinger mi je rekao da su, kada su obojica bili mladi juniori, često igrali 5-minutni šah, i da su obično završavali izjednačeno.
1956.U.S. Juniorski šampionat, 1-7. jul u Filadelfiji
Ovo je bio Fišerov prvi veliki proboj. Pobijedio je svoju partiju poslednjeg kola protiv Davida Kermana kroz odluku koju je donio panel od tri sudije, a koja je trajala dva sata analize. Arthur Feuerstein je pobijedio u finalu U.S. Junior Blitz šampionata. Njegov rezultat bio je 4,5 iz pet, Bobi je bio drugi sa četiri, a William Lombardy treći sa 3,5.
NM David Kennan, koji i dalje aktivno igra u području Los Anđelesa, nije uspio pronaći zapisnik njihove partije, ali se sjeća da je igrao crnim figurama u Winawer francuskoj i da je partija bila vrlo izjednačena sve do posljednjih nekoliko poteza u predviđenom vremenu za igru. Časopis američke šahovske federacije, Chess Life, koji je u to vrijeme izlazio u formatu novina (11 x 8 1/2) sa bannerom America’s Chess Newspaper, imao je naslov…
To je Fišer! U juniorskoj konkurenciji
Postavivši novi rekord na U.S. Juniorskom šampionatu osvojivši titulu sa 13 godina u svom drugom pokušaju (Bobi je bio 20. sa rezultatom 5-5 u Lincolnu 1955. godine), Fišer postaje najmlađi igrač koji je osvojio titulu Juniorskog šampiona SAD. On je nadmašio dvojicu drugih igrača koji su takođe započeli svoju juniorsku šahovsku karijeru sa 11 godina — Rossa Siemmsa i Larryja Remlingera.
Siemms je započeo svoju karijeru u juniorskoj konkurenciji u Klivlendu 1947. godine, gdje je završio na petom mjestu, a zatim je bio drugi na S-B u Milvokiju 1950. (izgubio je titulu od Jamesa Crossa) i nije osvojio U.S. Juniorsku titulu sve do Long Biča 1954. godine nakon šest pokušaja. Larry Remlinger je zauzeo osmo mjesto (osvojivši Dittmann trofej za takmičare mlađe od 15 godina) na svom prvom nastupu u Kanzasu 1953. godine. On je bio drugi 1954. godine u Long Biču i ponovo drugi u Lincolnu 1955. godine, ali još nije osvojio ovu prestižnu titulu; ove godine nije bio ozbiljan kandidat.
-Nastaviće se-