Odlazak viteza šahovske igre

Boris Spaski (1937 – 2025)

Foto: Fejsbuk

Boris Spaski, deseti šampion sveta u šahu, napustio nas je 27. februra ove godine. Spaski je bio moj uzor. Kada nam neko drag umre, kao i na sahranama, pre svega, sećamo se događaja sa tom osobom i hteli to ili ne, suočavamo se sa smrću. Tuđom, ali i svojom, u mislima. A kada se nalazimo pred odrom i rakom, smrt je očiglednija i preteća. I ukoliko ste neverujući, isključivi ateista, zbog neumitnosti života, strah i šokovi su daleko veći…

Kratka retrospektiva

Pošto su januara 2023. na „Večitom šahu“ i „Šah-mat listi“, objavljena moja „Šahovska sećanja“, nije mi bilo teško da se podsetim nekih davnih, pre više od 60 godina, proteklih događaja.
Za vreme kratkih priprema u Velenju pred meč sa reprezentacijom Sovjetskog saveza u Rijeci, 1. – 10. juna 1963, u mladalačkom zanosu pred svima sam rekao da se nadam uspehu u šahu, i ako mu se par godina posvetim mogu da osvojim titulu međunarodnog majstora. A kada sam dodao da su mi dr Emanuel Lasker i mladi Boris Spaski uzori, dr Petar Trifunović me je ohladio činjenicama:

• Spaski se za šah zainteresovao u devetoj godini, a sa 10 godina je pobedio svetskog prvaka Botvinika na simultanci. Uočen je njegov talenat, i dobio je trenera. Sa 18 je već bio omladinski prvak sveta i velemajstor! Četvrti na 23. prvenstvu Sovjetskog saveza (ispred Petrosjana, Botvinika, Keresa i td.). Učesnik Međuzonskog turnira sa plasmanom na Turnir kandidata! A ti, šta si postigao?

Nevoljno sam promucao da sam naučio kretanje figura u jedanaestoj godini. Do 17 godina sam od turnira odigrao samo tri prvenstva Niša (u stvari prvenstva tada jedinog šahovskog kluba u gradu) i četiri omladinska prvenstva (od kojih dva sa samo dva jača protivnika). Da sam na prvim turnirima van Niša 1962. godine ubedljivo pobedio na Omladinskim prvenstvima Srbije i Jugoslavije. Da mi je u tome pomoglo i rešavanje šahovskih problema u kojima se traži optimalno rešenje, i da su motivi sa dve istovremene pretnje ubitačni za protivnika, jer su neodbranjivi. Da se nisam obrukao ni na Seniorskom prvenstvu Jugoslavije.

Postao sam omladinski reprezentativac, a čeka me i učešće na Svetskom juniorskom prvenstvu. Samouk sam, bez pomoći, ali da srčanošću, psihološkim pristupom i univerzalnošću pokušavam da popunim mnoge praznine u tretiranju šahovske igre, i da mi je Spaski zato uzor. Tada mi je dr Petar Trifunović (dr je od predratnog naziva za doktore prava) razložno, očinski rekao da je za uspeh potreban trener, mukotrpan rad i podrška države, a nju, sem par izuzetaka, nemaju ni reprezentativci seniori. I da, pošto želim da studiram elektrotehniku, prvo završim studije, a da mi šah ostane ljubav i zadovoljstvo za ceo život. (I shodno savetu, za razliku od mnogih istrošenih šahista sa većim titulama, i u 80-oj godini života aktivni sam učesnik u šahovskim zbivanjima.)

Susreti sa legendama

• U Rijeci su od sovjetskih šahista seniora bili (za naše šahiste) strašni Viktor Korčnoj, zatim Leonid Štajn, Jurij Averbah, Jevgenij Vasjukov, Vladimir Simagin, Aleksej Suetin, Anatolij Banik i Vladas Mikenas; od žena, svetska prvakinja Nona Gaprindašvili, Ala Kušnir i Kira Zvorikina; a od omladinaca Alvis Vitolinš, Aleksandar Zaharov i Vitalij Ceškovski.

Nisam se obrukao. Posle siloviog starta (2,5 poena iz tri partije), neoprezno i nezasluženo sam pretrpeo dva poraza. Nažalost, Ivan Nemet i Bojan Kurajica su potpuno podbacili. Osvojili su 1,5 poen iz sedam partija. […]

Zbog obelodanjivanja događaja u Budimpešti u Novogodišnjoj, prvoj noći 1963. godine, od ŠS Srbije i Jugoslavije bio sam skrajnut. A posle neuspeha na Svetskom juniorskom prvenstvu (deseto mesto) u ekipu za Lenjingrad za meč sa Sovjetskim savezom jula 1964. pozvan sam u poslednjem trenutku, kao rezerva. Međutim, zahvaljujući brojnim pobedama u brzopoteznim partijama (čak i u vozu na dugom putu do Moskve i Lenjingrada), protiv selektora reprezentacije, međunarodnog majstora i već tada poznatog kardiologa, dr Srećka Nedeljkovića, uvršten sam, posle dužeg premišljanja, u osnovni sastav.

• U Lenjingradu su Sovjetski savez predstavljali Boris Spaski – budući prvak sveta 1969, zatim Viktor Korčnoj, Efim Geler, Mark Tajmanov, Lav Polugajevski, Jevgenij Vasjukov, Vladimir Antošin, Boris Vladimirov, Nona Gaprindašvili, Maja Raniku, Valentina Borisenko, Genadij Kuzmin, Levon Grigorjan i Vladislav Vorotnikov.

Nadahnutom igrom, protiv sovjetskih omladinaca osvojio sam 3,5 poena iz pet partija, dok su Kurajica i Antunac osvojili 2,5 poena iz sedam partija. Tako je ostvaren nerešen ishod mini meča omladinaca, a ja sam, kao najbolji omladinac, dobio staklenu vazu sa posvetom. Uspehu su predhodile pobede protiv Vladislava Vorotnjikova i Levona Ashotovič Grigorijana, uz tri remija iz dve izglednije pozicije sa Genadijem Kuzminom, budućim trostrukim prvakom Ukrajine (a na prvenstvima SSSR-a drugim 1973, iza Borisa Spaskog, i trećim 1972, iza Mihaila Talja i Vladimira Tukmakova.

• Kao pravi građanin Petrovgrada (Lenjingrada), Spaski je bio gostoljubivi domaćin. Upravo se vratio sa Međuzonskog turnira u Amsterdamu, gde je delio prvo mesto sa Smislovom, Larsenom i Taljem. Pristupačan i druželjubiv, ponudio se da nam dočara šahovsku atmosferu grada. Ukazanu priliku sam iskoristio, pa me je jednog slobodnog dana u meču, svojim moskvičem provozao i odvezao na jedno od mnogih ostrva na kojima leži Lenjingrad, gde smo učestvovali na brzopoteznom turniru sa više majstora. U toku vožnje, kroz razgovor, požalio sam mu se da smo smešteni u hotelu preko puta prometnog i bučnog „Moskovskog vogzala“, da je veći broj soba okrenut prema stanici, da su bele noći, što nam remeti san. Da nam domaćini još nisu dali ni jednu od predviđenih 18 rubalja (bar za prevoz), da je vlažan vazduh i da sam ubrzo po dolasku osetio grebanje grla, te da vođa puta nije u našoj ambasadi u Moskvi dobio novac, ne bih mogao da kupim pastile u apoteci. […]

Usledio je i završetak meča i zajednički ručak. Sledile su, uz nazdravljivanja, bar za mene, duge slavljeničke tirade predstavnika organizacionog odbora Komunističkoj partiji SSSR-a i njihovim vođama. U kratkoj pauzi između jedne od njih, zgodnoj 32-godišnjoj Milunki Lazarević teatralno prilazi šarmantni 16 godina stariji Aleksandar Koblenc, trener Mihaila Talja, savija se uz naklon, desnim kolenom praktično dodiruje pod, uzima za ruke, ljubi ih, i kao izgovor za flertovanje, govori otprilike ovo: „Milunočka, dajte nam junošu Boikoviča. On budet horošim šahmatistom…“

Tirade birokrata se nastavljaju, pripremljeno jelo se hladi, i kada smo pomislili da je kraj, za reč se, u ime šahista reprezentativaca, javlja i Mark Tajmanov. Do tada sam ga cenio jer sam zbog njegovog tretiranja Paulsenove varijante u sicilijanskoj odbrani, istu uvrstio u svoj repertoar otvaranja. Ali Bože, zašto mu je potrebno da sa toliko poltronskih reči dokazuje svoju pravovernost, da se ponižava?

Posle dosadnog izlaganja Marka Tajmanova, na moje iznenađenje, kao osveženje, dašak vetra uz žubor vode u atmosferi zagrejanoj i zbog delovanja alkohola, delovalo je obraćanje Borisa Vasiljeviča Spaskog. Oduševio me je jer je izneo i drugačije, skoro suprotno gledište, sa činjenicama i pogledom sa naše – moje – strane. Bio je to neočekivani šok za sve prisutne!

(S obzirom na negativna iskustva zbog očevog isterivanja pravde, a i doživljena lična iskustva, mada razdragan nastupom šahovskog Puškina, za trenutak mi je kroz glavu proletela misao o ceni koju će, za takav istinoljubivi stav i gest, u autoritarnom režimu morati da plati. Dosta kasnije sam saznao da je ucena vlasti realizovana već kroz tri meseca…) […]

• Sledeće, 1965. godine, Boris Spaski je bio član sovjetskog tima u uzvratnom meču u Vrnjačkoj Banji, pa smo se i tu viđali; čak dva puta na bazenu igrali fudbal na male goliće…

• Pored već dosad pomenutih igrača, novi članovi reprezentacije su bili: Aleksandar Toluš, Vjačeslav Osnos, Tatjana Zatulovska, Larisa Voljpert, Vladimir Tukmakov i Andrej Lukin. […]

Od 18. septembra do 13. oktobra 1972. godine Skoplje je bilo domaćin 20. šahovske olimpijade. Na Olimijadi je član sovjetske ekipe bio i bivši prvak sveta (31. avgusta je Fišer preuzeo titulu), Boris Spaski. Priliku sam iskoristio, i jednog dana sam se našao u Skoplju. Spaskog sam zatekao okruženog ljubiteljima i novinarima, umornog od razgovora i slikanja. Sačekao sam slobodan trenutak i prišao mu. Nosio sam naočare pa me možda i zbog toga nije prepoznao, ali je prihvatio da se zadrži još malo radi fotografisanja. Nisam želeo da ga podsećam na Lenjingrad i prošlost, i tako je nastao ovaj snimak.

Skoplje, septembar 1972.

Ispred i iza kulisa

• Ne boj se neprijatelja – u najgorem slučaju oni mogu da te ubiju.
Ne boj se drugova – u najgorem slučaju oni mogu da te izdaju.
Boj se ravnodušnih – zbog njihovog ćutanja na zemlji postoji izdaja i ubijanje.

Reči ruskog pisca koji je stradao u komunističkim logorima arhipelaga Gulag. (Da li Solženjicina?) Zapad ih pripisuje američkom pesniku Ričardu Eberhartu. 

• Boris Vasiljević Spaski se borio protiv ćutanja ravnodušnih. Govorio je ono što su mnogi mislili, ali nisu imali hrabrosti ni smelosti da izgovore naglas. Izazivao je ambivalentna stanja u ljudima. Divili su mu se, ali istovremeno i mrzeli zbog sopstvenog, kao na dlanu pokazanog i otkrivenog kukavičluka; zbog svog ćutanja, ravnodušnosti i/ili nečasnih postupaka.

• Spaski je bio glas savesti i bunta za bolje društvo. Duhoviti kritičar mana sistema. Borac za slobodu izražavanja, slobodu misli. Borac za dojstojanstvenu ulogu čoveka u autoritarnoj državi bez Boga.

• U šahovskom svetu je u sistemu, na vrhu, a u svemu ostalom van sistema. Javna je ličnost, a promoviše i zapadne vrednosti, zapadni način ponašanja. Nije član Komunističke partije, a što se za uspeh smatralo neophodnim, kao vazduh, voda i hrana za život. Što od Boga darovanim talentom, bez fanatičnog rada i truda, elegantno i ležerno prelazi sve postavljene barijere. I ne samo da ne pomaže komunističkom rukovodstvu, već im ne dozvoljava da ga svojataju u zemlji i van nje. Ostaje i opstaje autentičan, i u mnogo čemu svoj.

• Često je putovao po Rusiji, i posećivao provincijske šahiste za skromne honorare. Odlazio je na Daleki istok, Ural, ili u Kostromu radi dobrog razgovora, tople dobrodošlice i osmeha okupljenih.

• Spaski je bio prvi zaista univerzalan igrač. Nije bio poznat kao specijalista za otvaranja, ali je briljirao u složenim i dinamičnim pozicijama u središnjici, gde je bio u svom elementu.


Muke šahista

Većina vrhunskih šahista je obdarena izraženom asocijativnom i apstraktnom memorijom, vizuelnim pamćenjem, dubinskom logikom, jakom intuicijom sa predviđanjem događaja, dobrom koncentracijom i sa mnogo toga. Ali darovi su i opterećenje i težak teret zbog tanane osećajnosti, izrazite nervne aktivnosti, električne napetosti i šokova koji sa njom slede. Posledice: pad koncentracije za vreme važne partije, „šahovsko slepilo – kada slika u glavi koju šahista „vidi“ ne odgovara realnom stanju na tabli“, otupelost, izgubljenost…

• A ulozi su često veliki, i samo jedan pogrešan potez može da uništi godinama ulagani trud. Jer najteže je dobiti dobijenu partiju. Kako obuzdati sebe, odstraniti misli u vidu goluba na grani, ili što će lepo biti, ako se pobedi? Ili, što je još gore, kako odstraniti sećanje na gorke poraze u sličnim, napetim situacijama. Jer tada obavezno usledi još jedna propuštena šansa uz poraz i frustaciju zbog proganjajućih misli „Šta bi bilo, da je bilo?“ Kako se rasteretiti, opustiti i sačuvati psihofizičku stabilnost u kritičnim momentima punim napetosti?

A kada se svemu tome dodaju drugi faktori kao: borba za egzistenciju, emotivne veze i njihov uticaj, obaveze prema porodici (materijalne i druge vrste), povremena rastrojenost zbog situacija u porodici i oko nje, pritisci okoline za promenu karaktera, socijalizaciju i ukalupljivanje, uz gušenje slobode i kreativnosti… Zatim, tu su i pritisci rukovodstva federacije, kod vrhunskih igrača često i ucene… I kako ostati normalan? (A većem delu navedenih opterećujućih okolnosti bio je izložen i sam Boris Spaski.)

I ukoliko su pleća nejaka, a pritisci sve veći, lepe se poroci u vidu prekomerne upotrebe alkohola, cigareta, stimulansa. Tone se i u sujeverje, povremene i sve češće strahove, nesanice, u asocijalno ponašanje, u nekontrolisane, panične napade i konačno u paranoju.

• Ne retko, dešava se da i posle izvanrednih uspeha i kreativnih uzleta, postajemo svedoci nastanka mentalnih bolesti kod vrhunskih šahista; tragičnih sudbina posle gorkih poraza i ugašenih nadanja, pa čak i samoubistava, i to i među napred navedenim sovjetskim reprezentativcima.

Meč stoleća u Rejkjaviku

Meč stoleća otvoren je 1. jula 1972. godine u Rejkjaviku. Započeo je pristankom Spaskog na odlaganje prve partije koja je odigrana tek 11. jula, pa je londonski finansijer Džim Slater povećavši nagradni fond na 250 hiljada dolara spasio meč. Posle grube greške Fišera, Spaski je prvu partiju dobio, kao i drugu kontumacijom. (Naime, zbog spora oko televizijskih kamera, Fišer je odbio da igra.)

U nastavku slede citati preuzeti iz članaka objavljenih na blogu Šah-mat lista, pa ih ostavljam na latinici.

Rejkjavik, 1972

U Kingpin intervjuu, Spaski je izjavio:
„Fišer me je lako porazio. Talj je bio u pravu kada je rekao: ‘Nije bilo Spaskog u ovom meču.’ Zapravo, izgubio sam još prije nego što je meč počeo. Moj nervni sistem bio je potpuno slomljen. Sovjeti su me pritiskali, a i sam sam sebi otežavao život. I Fišer i ja borili smo se protiv vjetrenjača!“
Spaski je dalje rekao:
„Nekoliko dana prije početka treće partije, razgovarao sam pola sata telefonom sa Pavlovim, predsjednikom Sovjetskog sportskog komiteta. […] Čitav telefonski razgovor bio je samo beskrajna izmjena dvije fraze: ‘Boris Vasiljevič, morate dati ultimatum!’ – na šta sam odgovarao, ‘Sergej Pavloviču, ja ću igrati meč!’
Nakon ovog razgovora, proveo sam tri sata u krevetu drhteći od nervoze. Zapravo, spasio sam Fišera kada sam pristao da igram treću partiju.Tako da je meč praktično bio završen nakon ove partije.“ https://sahmatlista.com/2025/02/28/10-svjetski-sampion-boris-spaski-1937-2025/

Kada je Fišer umalo odustao nakon lošeg starta, činilo se da je Spaski bio u pravu, ali Amerikanac je tada dostigao vrhunsku formu i iznenadio ga serijom noviteta u otvaranjima. Spaski je izgubio samopouzdanje, pravio osnovne greške i ubrzo zaostajao tri poena. U drugom dijelu meča bio je mnogo otporniji, a njegova ukupna igra bila je bolja od svih ostalih Fišerovih protivnika tokom njegovog nevjerovatnog uspona 1970 – 72. godine. https://sahmatlista.com/2025/03/01/in-memoriam-boris-spaski/
U svom članku „Pakao šahovskih igrača“, objavljenom u De Tijd 31. jula 1972, GM Jan Hein Donner je napisao:
„Spaski je jedini velemajstor kojeg znam koji kategorično tvrdi da ne voli šah. ‘Ja sam moj najteži protivnik,’ ponavljao je, a neposredno prije početka meča iznenadio je sve rečenicom da bi bio najsrećniji kada bi izgubio svjetski šampionat.
https://sahmatlista.com/2025/02/28/10-svjetski-sampion-boris-spaski-1937-2025/
Suzan Polgar i Spaski: Na moje iznenađenje, čitava epizoda ga više nije uznemiravala. Priznao je da je u tom meču bio slabiji igrač, jer je svoj vrhunac već prošao. Ali, takođe je sagledao širu sliku. Bilo mu je jasno da je Fišer bio važna istorijska ličnost, neko ko je podigao status igre i dao joj novu kulturnu vrijednost. Zahvaljujući Fišerovom zalaganju, uslovi za igrače i nagrade na turnirima postali su značajno veći, što je koristilo svim vrhunskim šahistima. „Fišer je morao da pobijedi“, ponavljao je. https://sahmatlista.com/2025/03/05/spaski-o-fiseru-fiser-je-morao-da-pobijedi/

Sledi deo intervjua sa Juri Gošljakom:
Sudeći po svemu, bili ste sigurni da ćete pobijediti Fišera?
• Bilo mi ga je žao. Vidio sam – dečko polako gubi razum! A odnosio sam se prema Bobiju dobro. Korčnoj je za normalnu igru morao da mrzi protivnika. Ja nisam takav. Nasuprot mene sjedio je pomahnitali dječak. Kakva mržnja tu može da bude?
Ali u meni je morao da se probudi sportista, za kojeg je pobjeda najvažnija. Nisam smišljao nikakve trikove. Za razliku od Fišera, koji je stalno davao izjave o svemu. Jednom je optuživao Islanđane kao organizatore, zatim predsjednika FIDE Maksa Eve-a, pa sovjetsku stranu. Ptice su prestale da pjevaju u Reykjaviku – ko je kriv? Spaski! Tek kasnije mi je postalo jasno – sav ovaj pritisak je bio smišljen.
Kako to?
• Uzeo sam za pomoćnika Iva Neja iz Estonije. On se ispostavio kao američki špijun. Dogovorio se sa Robertom Birnom, koji je vodio šahovsku rubriku u New York Timesu, da postane koautor knjige o meču. Nej je bio upoznat sa svim našim planovima, a Amerikanci su čekali od njega informacije. Da sam se odlučio za odlazak, odmah bi obavijestili Fišerovu ekipu.
https://sahmatlista.com/2025/02/28/genije-proslog-vijeka-ciji-je-pogled-bio-uprt-u-svemir-u-spomen-borisu-spaskom/

A evo i dela razgovora Andreja Filatova, predsjednika Ruske šahovske federacije i Borisa Naumoviča Postovskog (selektora na četiri olimpijade 1994-2000) na sahrani Borisa Spaskog.

  • Da li je zaista bio jači 72. godine od Bobija? – pitao sam jednog od poslednjih ljudi koji to mogu ispričati. Poznavao je lično i jednog i drugog.
  • O tome se ne može reći u dvije riječi. Mislim da je pomalo potcenjivao Fišera. U tome je, mislim, i greška Botvinika… Razgovarali su pomalo s prezirom: aaaa, pa ko je taj Fišer? Neobrazovan! Tada nije bilo svjetskih šampiona bez višeg obrazovanja, Bobi je bio prvi takav. Do 72. godine Spaski je stalno pobjeđivao Fišera. I to na zadivljujući način! Još jedan trenutak – Boris je želio da s njim na meč ode Talj. Ali Botvinik je bio protiv. Govorio je: „Počeće da pije…” To je bila greška. Borisu je bila potrebna upravo takva podrška kakvu je mogao da pruži samo Talj.
  • Kako interesantno.
  • S druge strane – postojao je određen pritisak iz Moskve.
  • Ko je pritiskivao?
  • Predsjednik Sportskog komiteta Sergej Pavlov. Kada je Fišer počeo da pravi probleme sa nedolaskom na partiju u meču, Pavlov je zvao Spaskog: „Borise, odlazi! Zašto ti to? Ostaćeš svetski šampion!”
  • Jedna od glavnih tajni šaha 20. veka – pa zašto nije otišao?
  • Kasnije sam ga ispitivao. Boris mi je otkrio tajnu nekoliko godina kasnije. Kaže: „Razumiješ… Pa otišao bih. A šta sa novcem? Niko ništa ne bi isplatio. Događaj bi propao.” A ovo je bio prvi svjetski šampionat sa visokim honorarima.
    https://sahmatlista.com/2025/03/05/spaski-je-bio-fantastican-parodista-a-kako-je-imitirao-breznjeva-u-moskvi-sahranjen-veliki-sahista/

Mala analiza

Čitajući ovaj poslednji intervju, moram priznati da me je pogodio akcenat gospodina Pokrovskog na novcu. Novac je bio jedan od razloga, ali sagledano u širem kontekstu za položaj šaha i šahista, a ne samo za ličnu korist Spaskog, kako ovako nespretno, a na kraju rečeno, ispada. Pitam se da li je 23-godišnji boravak u Americi uticao na poglede o novcu 88-godišnjeg Borisa Naumoviča Pokrovskog?
Takođe, mislim da je Spaski cenio Fišera, za razliku od Botvinika, s obzirom da je sve postigao praktično samostalnim radom. Ne gubimo iz vida činjenicu da je Spaski, kao državni projekat, imao potporu najboljih šahovskih trenera od početka.
Po mome mišljenju, Spaski je cenio Fišera i zbog njegovih jevrejskih gena, i posvećenosti šahu do fanatizma. Možda je tada samo podsvesno, a kasnije i svesno, znao da šah može mnogo da dobije sa Fišerom kao prvakom Sveta. A njemu je šahovska kruna predstavljala veliko opterećenje. I kao što je isto kasnije izjavljivao, bio je lenj i uzdao se u improvizacije i sreću.
Sa slovenskom dušom, Spaski je saosećao sa Fišerom. U njemu je video delom već paranoičnog, životnim nedaćama pogođenog dečaka, a ne ljutog protivnika koga treba deklasirati. Slovenskoj i srpskoj duši je svojstvena širokogrudost i saosećanje: takva duša genetski ne ume drugačije, i samo u retkim trenucima, može da mrzi!
Spaskom je strano mešanje i nameštanje rezultata, pogotovo za svetsku krunu. Setimo se samo večito drugog Keresa, kome nije oprošteno što je igrajući šah sa nemačkim šahistima, za vreme rata preživeo.
I sam se u jednom bitnom trenutku poneo nečasno, i da li samo jednom? – s obzirom na svoju magičnu privlačnost, elokventnost i šarm.
I da li je u Rejkjaviku bio izdat samo od Iva Neja (iz intervjua Juri Goljšaka), ili, u tim teškim trenucima i od drugih prijatelja?

Boris Spaski o sebi

„Bilo mi je veoma teško kada sam 1969. osvojio titulu svjetskog šampiona u šahu. Možda je glavni problem bio u tome što sam imao ogromne obaveze prema šahovskom svijetu, ne samo u svojoj zemlji već i širom svijeta. Morao sam da radim mnogo stvari za šah, ali ne i za sebe kao svjetskog prvaka.“
https://sahmatlista.com/2025/02/28/10-svjetski-sampion-boris-spaski-1937-2025/

„Shvatao sam da dolazi teško vrijeme. Ogromna odgovornost, a nema pomoći. Za mene su te godine bile najnesrećnije! – Šampionske?!
Da! Ne možete ni da zamislite olakšanje koje sam osjetio kada je titula prešla na Fišera. Iskreno, taj dan nije za mene bio crn. Naprotiv, skinuo sam težak teret – i odahnuo.“ https://sahmatlista.com/2024/01/30/spaski-o-kljucnim-sahovskim-trenucima-i-zivotnim-izazovima-osmjeh-nakon-suza-tragicne-partije-i-odluka-o-prestanku-pusenja/

„Mislim da sam bio jači od ostalih u središnjici. Imao sam vrlo dobar osjećaj za ključne trenutke u partiji. To je nadoknadilo određene nedostatke u otvaranjima i, moguće, neke slabosti u tehnici završnice.“
„Nažalost, imao sam klasične ruske mane: lijenost i vjeru u sreću.“
„Sve svoje trenere pamtim s najvećim poštovanjem. Vladimir Zak mi je dao oružje, Aleksandar Toluš ga je naoštrio, a Igor Bondarevski ga je očvrsnuo.“
Najbolniji poraz: – 1961. godina, partija sa Polugajevskim. Samo dva poteza su me dijelila od pobjede. Lev je „umirao“ i nije to krio. Vrtio se oko table, vrijeme je isticalo. Uskoro bi I zastavica pala. I onda – paraliza. Nazivam to stanje: „Ne diraj me!“ Nervni stresovi su se pretvorili u tupost. Čak sam propustio i remi! Kao rezultat toga, promijenila se slika u šahovskom svijetu.

U intervjuu objavljenom početkom 2015. godine, Spaski je rekao: „Generalno, ono što je šahisti oduvijek bilo potrebno, ostalo je isto, a ljubav prema šahu je glavni zahtjev. Štaviše, ta ljubav mora biti prirodna, sa strašću, kao što ljudi vole umjetnost, crtanje i muziku. Ta strast te posjeduje i prodire u tebe. Još uvijek gledam šah očima djeteta.“
Novinar: „I šta vidiš?“
Spaski: „Rijeku, sa njenim tokom i koritom, i postepenim tokom rijeke.“
Novinar: „I ti stojiš na obali?“
Spaski: „Ne, ja sam već u njoj, u toj rijeci.“
https://sahmatlista.com/2025/02/28/10-svjetski-sampion-boris-spaski-1937-2025/

Posle svega

Teško je odupreti se silama zla. Pogotovo ako ste javna ličnost i želite da očuvate slobodu u autoritarnom režimu. A „civilizovana“ Evropa sa mešetarskim akterima iz Britanije davno je utonula u razne varijacije autokratskih sistema. Na čelu i delu su teško ucenjene osobe. I kao takve, razvijaju potpuno koruptivne sisteme. Od vrha do dna, gradi se piramida zla, sa hobotnicom – bludnicom – na vrhu. Države su svedene na firme korumpiranih, ucenjenih, kolonijalnih upravnika postavljenih od „Svetske vlade“ u senci ili van nje.

• Zato si i ti viteže, kao i Solženjicin i mnogi drugi pre Tebe, posle izleta iz stega Rusije na Zapad, morao da ga napustiš i vratiš se majci Rusiji. Srećom, nova vlast Ti je izašla u susret i u trenucima iznemoglosti i bolesti preuzela brigu o Tebi; poslednjem korifeju prohujalog viteškog doba.

Šah, igra života, odavno je postao samo sport. Ljudi žure, i čak u trenucima predaha, igraju partije na jedan minut; bulje u mobilne telefone, žude za pobedom. Pobeda po svaku cenu, makar i varanjem… Lepota igre je potisnuta. Novac, hleba i igara je geslo novog doba. Gledaoci žele pobednike da ih uljuljkuju zbog sopstvenih promašenih i izgubljenih ideala. Da žive kroz njih u virtuelnoj stvarnosti. Željni su, kao i u arenama Rimljana, sveže prolivene „krvi“ gladijatora novog doba. Potiskujući dobro, svet se pretvorio u zverinjak…

Ali to dobro pritisnuto i potisnuto silama zla, treba ponovo pronaći u sebi i oko sebe. A šah, igra života, shodno tome i igra Bogova, nas i tome uči… I ne zaboravljajte: Život je čudo. Zato u ovim smutnim dešavanjima poštujmo život. Poštujmo slobodu, svoju i drugih. Ne dajmo da nas podvajaju, svađaju i otuđuju. Neka vam je stalno na umu geslo Gens Una Sumus ili Jedan smo rod. Jer šahisti su odgovorni za prodor „Veštačke inteligencije“ testirane na njima, i razvijane pomoću njih. Zato su, s obzirom na razvijenu intuiciju uz dar predviđanja, dužni da dostojanstveno ukazuju i na sve veću opasnost od zloupotreba…
• Budite istrajni i nepokolebljivi, stražite nad sobom, znajući da je duhovna smrt mnogo teža i opasnija, od materijalne, telesne. Jer, duhovna smrt i duhovni život su, za sva vremena, večni.
• Podsetimo se zato da je po srbskom i slovenskom poimanju smrti, telesna smrt uglavnom početak novog sna, ali za mnoge posvećenike i budan nastavak življenja u višim dimenzijama koje nazivamo Nebo. Kao vrstan šahista, Boris Vasiljević Spaski sada sve to više ne predoseća samo intuitivno. On to zna. Zato, zbogom poslednji viteže. S Bogom, i zbogom, šahovski pesniče!

I prenesi pozdrave praktično skoro svim akterima, ovde pomenutim; svim davno ili nedavno otišlim sa ovog sveta.

Pogledi izbliza

U „Šahovskim sećanjima br. 6“ napisao sam da je Ljubojević više puta rekao da neće ništa napisati o svetskim (i našim?) šahistima sa kojima se susretao za šahovskom tablom i van nje, jer bi morao da iznese i neke negativne činjenice i postupke. Međutim, pošto bi njegove reči mogle da budu izvučene iz konteksta i zloupotrebljene – kao što je u par navrata već učinjeno – poštujmo njegovo ćutanje…

A u jednom od razgovora, Bora Ivkov mi se poverio da je napisao svoja viđenja šahista i izbliza, ali da će rukopis verovatno biti objavljen tek posle njegove smrti. Da li je posle protekle tri godine nastao trenutak za nekog izdavača, i da jedna epoha sa uzletima, ali i padovima šahovskih velikana, kao opomena svima nama, ugleda svetlost dana?

Na kraju, evo i ove studije danskog kompozitora šahovskih problema posvećene temi iz čuvene partije Larsen – Spaski, 17 potezne minijature, sa meča stoleća u Beogradu 1970. godine. (preneseno iz Šahovskog dodatka „Politike“)

OD ZAGONETKE DO UMETNOSTI
Oda velikanu

Na dan smrti Borisa Spaskog, na društvenim mrežama je osvanula studija kojom je danski velemajstor kompozicije Stefen Nilsen podsetio na stradanje svog zemljaka Benta Larsena u partiji sa desetim svetskim prvakom. Lajt-motiv studije je spektakularna beogradska žrtva Spaskog, otuda i neobični uslov da crni prvi igra i dobija.

Larsen – Spaski

Problem 2231 – Stefen Nilsen

Crni na potezu dobija
Rešenje: 1…hg3 2.Tg1 Th1!! 3.T:h1 Th8 4.Tg1 Th1!! 5. T:h1 Dh8 6.T:h8 g2-+

Autor: FM Slobodan Bojković