Kako objasniti takav paradoks? U prošlom vijeku sistem je bio još složeniji i duže je trajao – ciklus je bio trogodišnji. Ali, što je zanimljivo, kvalifikacije su uvijek izdvajale najjačeg igrača.
Daniil Dubov: „Najjačeg“ je prilično apstraktan pojam. Da li je najjači onaj koji je pobijedio u jednom konkretnom meču? Na primjer, 1967. godine, na međuzonskom turniru, Bobby Fischer je bio vodeći, ali se povukao. Postojale su velike šanse da je mogao doći do meča za titulu. Smatram da je tada, kao i danas, nemoguće da neko osvoji kvalifikacije a da to ne zaslužuje. To je tačno.
S druge strane, u gotovo svakom kvalifikacionom ciklusu (uz rijetke izuzetke) postoji više od jednog igrača koji zaslužuje pobjedu. Iz Turnira kandidata u Londonu, na primjer, umjesto Magnusa Carlsena, mogao je da izađe Vladimir Kramnik.
Ranije su se igrali mečevi kandidata, i oni su intuitivno djelovali kao nešto pravedniji sistem. Ali i tu je bilo mnogo neizvjesnih situacija, gdje bismo, kada bismo „premotali unazad“, mogli gledati stvari iz različitih uglova.
Uzmimo, recimo, polufinalni meč Anatolij Karpov – Boris Spaski iz 1974. godine. Karpov je igrao fantastično, ali na početku je u vođstvo došao Spaski. Istoriju uvijek pišemo na osnovu konačnog rezultata. A u stvarnosti, da su odigrali još jedan meč, sve je moglo da se odvije drugačije.
Ne bih rekao da je uvijek pobjeđivao najjači – ali svakako jeste neko ko je bio dostojan. To je istina, ali ništa više od toga.
Rekli ste da je meč u Singapuru bio prvi u kojem ni na koji način niste bili uključeni… Vratimo se starim mečevima. Možete li nam reći kako je izgledala vaša saradnja sa Magnusom? O samom šampionu, što je pomalo paradoksalno, ne zna se previše.
Daniil Dubov: U prethodnom meču Magnus već nije igrao. Ali tako se dogodilo da sam partije Ding Lirena i Jana Nepomnjaščija komentarisao uživo u Astani. Sve se odigravalo pred mojim očima. Zanimljivo, bilo mi je to prvi put.
Dok sam pomagao Magnusu, uvijek sam radio na daljinu. Veći dio tima bio je negdje daleko, u drugoj vremenskoj zoni. Zato sam meč Nepomnjašči – Ding po prvi put gledao „uživo“.
A što se Magnusa tiče… Kako je govorio Semjon Furman svojoj budućoj supruzi: „A vi samo postavljajte pitanja!“ (smijeh)
Dakle, radili ste na daljinu i niste se viđali za tablom tokom priprema?
Daniil Dubov: Sretali smo se na treninzima tokom priprema, ali tokom samog meča… S njim je uvijek putovao samo Peter Heine Nielsen. Ostatak tima bio je jako daleko.
Danas je to već postalo standardna praksa. Možda griješim, ali mislim da je upravo Magnus prvi počeo da primjenjuje taj model. Ranije su timovi putovali zajedno sa igračem, radili su u neposrednoj blizini šahiste.
Kod Magnusa su osmislili sistem koji se danas smatra gotovo jedinim ispravnim – smještanje tima u drugu vremensku zonu kako bi treneri radili efikasnije.
Oba meča pripremali smo se u Tajlandu, i to je imalo smisla. Partije su po lokalnom vremenu počinjale uveče. Mi bismo ustajali ujutro, radili osam sati pri dnevnom svjetlu, zatim slali Magnusu fajlove, on bi postavljao pitanja preko Nielsena, i nakon toga bismo bili slobodni. Naveče bismo pogledali početak partije i išli na spavanje.
I zaista, u tome je bila logika. Mogu da govorim iz ličnog iskustva – ja sam mlad, imam dovoljno energije i često radim po noći. To je dio profesije. Ali jednu noć izdržati je lako, dvije noći je lako… ali meč traje mjesec dana!
Efikasnost je mnogo veća kada radite tokom dana. Ako stalno radite noću i živite na beskonačnim količinama kafe, možete izdržati sedmicu na adrenalinu, ali onda produktivnost naglo opada.
A ovako je sve bilo idealno – ustajete, doručkujete u odličnoj atmosferi, možete otići da plivate, a zatim sjednete da radite, i još uvijek ste puni energije. Sunce sija – tako možete izdržati mnogo duže!
Da li ste imali priliku da se upoznate sa Simenom Agdeštejnom na pripremama?
Daniil Dubov: Čini mi se… Ili sam ga sreo, ili ga uopšte nisam vidio… Šahista? Brat Magnusovog menadžera?
I šahista i fudbaler.
Daniil Dubov: A… Malo ga znam, jer smo se negdje u Gibraltaru susreli, igrali neku blic partiju. Uopšte nisam znao ko je on, pomislio sam da je prilično jak amater!
Znači, više on ne učestvuje u Magnusovim pripremama?
Daniil Dubov: Mislim da mu je već previše godina, a i, iskreno, pitanje je kvalifikacije. Koliko znam, ostali su u dobrim odnosima, ali, koliko mi se čini, prestali su da sarađuju kada je Magnus imao četrnaest godina. Možda čak i ranije.
Vaši lični utisci o Magnusu kao čovjeku? Privlačne osobine karaktera? Ili možda nešto što vam se ne dopada?
On se mijenja. A inače – normalan, živahan mladi čovjek. Mnogo sam ga više cijenio prije čitave ove priče sa Nimanom… Iskreno, ono što radi posljednjih par godina mi se manje dopada. Ostali smo u korektnim odnosima, ali sam pomalo razočaran.
A generalno… Klasičan Evropljanin: voli da popije, voli da se našali, prošeta… Obožava sport. Društven je.
(Nastaviće se)