Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (31.nastavak)

31.nastavak

…Ne blokiraj protivničke figure, pusti ih, naročito topa, da se kreću prema tebi, dok ti budeš lukav i pokušaš da prodreš na  protivničku polovinu table.

U šahu, najbolja strategija je briga za kralja… Već sam pomenuo da ne trebaš držati kralja na otvorenom prostoru, a otvoreni prostor nastaje samo ako se sve figure pomjeraju naprijed, ostavljajući kralja nezaštićenog.

Drži se svog plana, i dok ga protivnik ne shvati, teži da pobjediš. Tvoja igra je vrlo loša ako napustiš svoj plan.

Razvijaj naviku da igraš brzo, to je dobra osobina za šah… razumiješ svoju igru i igru svog protivnika i ne daješ mu prostora da diše…

…Svaki igrač koji će vjerovati u ono što sam rekao i koji će poslušati moj savjet, uvijek će pobijediti. Bilo da sam rekao malo ili mnogo, to bi trebalo biti dovoljno za mudre ljude […], oni koji su sažeti lakše se razumiju i nikada nisu dosadni.

Zadatak, gdje kralj bude matiran… Dvadeset i dvije figure…

Evo početka prvog dijela za poređenje:

Mudri ljudi igraju šah za očuvanje svoje vlasti i unapređenje poslova Kalifata, za mudre napore, nauku, važnost i moć, dok glupi i neuki ljudi, naročito promjenjivi i hiroviti, smatraju šah praznom igračkom.

Većina prethodnih vladara koji su preminuli […] vjerovala je da na šahovskoj tabli možete pronaći sva pravila za vojnu formaciju, pravila za pobjedu i pravila za postizanje mira.

Zato je ispod nivoa svakog Padišaha da ne zna kako se igra šah…

Ardešir Papakan je rekao: „Čudno mi je vidjeti Padišaha koji ne zna kako se igra šah. Kako će on vladati kraljevstvom?“

************

Čini se da je autor rukopisa prvo nabavio  skraćenu verziju nekog drugog rukopisa, a zatim je (u drugom dijelu) selektivno prepisao. Redigovao je rukopis u vrlo sažet oblik, sažimajući ono što se znalo o igri šaha: njene prednosti, uporednu vrijednost figura i strategiju. Neki dijelovi zvuče iznenađujuće moderno.

Ovaj traktat sadrži mansubu dobro poznatu istoričarima šaha. U nekim rukopisima, ona je pripisana al-Mu’tasimu (umro 842. godine), jednom od sinova legendarnog halife Haruna ar-Rašida, ali to nije potkrijepljeno dokazima.

Zapamtite da su u istočnom srednjovjekovnom šahu figure bile iste kao i danas; samo su kraljica i lovac pomjerali se na različit način.

Lovac se pomjerao i hvatao samo na trećem polju dijagonale, ali je mogao preskakati figure kao konj. Kraljica je bila slaba figura: mogla se pomjerati samo duž dijagonale, i to samo za jedno polje odjednom.

Sada možete uživati u rješavanju one iznad mansube.

Evo kako ide:

  1. Raxb7+ (prva žrtva) Crni je prisiljen uzeti lovca:1… Nxb7
  2. Rc8+ (druga žrtva) (Ako Crni uzme, vodi do brzog matiranja: 2… Bxc8 3. Nc6+ Kc74. Na8# (mat) Ali, Crni igra: 2… Ka7! (izbjegavajući brzo matiranje)
  3. Nb5+ (treća žrtva) Crni uzima konja:3… Kxb6
  4. Rc6+ (četvrta žrtva) Crni ponovo uzima:4… Kxb5
  5. Bd7+Crni se mora pomaknuti: 5… Kb4
  6. Rb6+ Crni se pomiče: 6… Kc5
  7. Rb5+ Crni se pomiče: 7… Kd4
  8. e3+ Crni se pomiče: 8… Kd3 (i sada pogledajte dijagram).

U ranijim verzijama ovog mansube, crni top je bio na b4, i u toj poziciji bilo je moguće matirati u jednom potezu – 9. Bf5#.

Premještanje topa na h5 učinilo je rješenje dužim i zanimljivijim:
9. Rxb3+ (peta žrtva) 9… axb3 10. Bb5# (mat).

Iako je ovo forsirana pobjeda, kombinacija za bijelog je prelijepa, čak i prema savremenim standardima. Za mat, bijeli je žrtvovao oba topa i oba konja! Važno je napomenuti da su u istočnom šahu, topovi i skakači bile najjače figure.

-Nastaviće se-