Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (29.nastavak)

29.nastavak

Hiderabadski rukopis

Shvatio sam, ili, bolje rečeno, predvidio postojanje ovog rukopisa. U ovom poglavlju ispričaću vam kako se to dogodilo. Godine 1964., prilikom moje prve posjete Indiji, držao sam predavanja i simultanke u glavnom gradu indijske savezne države Andhra Pradesh, Hiderabadu. Obilazeći grad, posjetio sam lokalni muzej. Muzej je imao impresivnu kolekciju umjetničkih djela sa Istoka i Zapada, koju su prikupila tri premijera države Hiderabad: Salar Jung I, njegov sin Salar Jung II, i njegov unuk Salar Jung III.

Vodič u muzeju rekao je da je porodica Salar Jung imala „neograničena sredstva.“ Kada ljudi s takvim mogućnostima dobiju strast za sakupljanjem, lako je zamisliti razmjere kolekcije. Interesi porodice Salar Jung bili su vrlo široki: sakupljali su slike i limene vojnike, skulpture i kišobrane, porcelan i štapove za hodanje, i još mnogo toga. Naravno, pitao sam da li su Salar Jungovi sakupljali šahovske figure. Ispostavilo se da jesu, ali nisam otkrio ništa izuzetno među šahovskim setovima iz Indije, Dalekog Istoka i Evrope.

Zatim sam postavio posljednje pitanje: da li su Salar Jungovi sakupljali drevne rukopise? Saznao sam da su bili zainteresovani za sakupljanje rukopisa sa Istoka, posebno onih ilustrovanih, a prolazeći kroz biblioteku, divio sam se prelijepim minijaturama koje su naslikali istočnjački umjetnici.

Prije nego što sam otišao, postavio sam još jedno pitanje: da li se u biblioteci nalaze rukopisi o šahu? Nažalost, biblioteka u to vrijeme nije imala sveobuhvatan katalog rukopisa, ali su Salar Jungovi prikupili oko sedam hiljada rukopisa! Napustio sam muzej uvjeren da se, među tako velikim brojem rukopisa, mora nalaziti barem jedan posvećen šahu.

Hiderabad, 1975. Autor s tornjem Charminar u pozadini

Ovdje bi bilo korisno podsjetiti se onoga što već znamo o istoriji šaha. Iako je Indija njegova domovina, nijedan drevni indijski rukopis o šahu nije sačuvan. Prvi poznati traktati o šahu napisani su na perzijskom i arapskom jeziku. Oni se čuvaju u bibliotekama kao među najvećim blagom. Rijetko, vrlo rijetko, pojavljuju se izvještaji o novootkrivenim rukopisima, a svako takvo otkriće izaziva izuzetan interes, jer proširuje naše znanje o šahu ne samo kao igri, već i kao kulturnom fenomenu prošlosti. Mentalno sam zabilježio da označim muzej Salar Jung kao mjesto gdje bi se mogao pronaći nepoznati rukopis o šahu.

Godine 1975. ponovo sam posjetio Indiju i bio veoma sretan kada sam saznao da ću držati predavanje u Hiderabadu. Po dolasku, čim sam imao nešto slobodnog vremena, požurio sam u muzej Salar Jung. Tokom tih godina, muzej se značajno promijenio: preselio se u veliku, dobro opremljenu zgradu; kolekcija je bila organizovana i klasifikovana. Mogao sam vidjeti da se u muzeju provodilo značajno istraživanje, i ugodno sam se iznenadio kada sam vidio obiman katalog rukopisa u biblioteci. U odjelu za šah bila su tri rukopisa!

Tada je došao uzbudljiv trenutak: sva tri rukopisa su ležala ispred mene. Međutim, već i brzinski pregled prvog, koji je bio relativno nedavno napisan na jednom od jezika ljudi Indije, pokazao je da nije bio previše interesantan.

Zatim sam uzeo drugi rukopis i ponovo bio razočaran: to je bio Sardarnama, poznati šahovski traktat napisan na perzijskom jeziku krajem 18. vijeka. Jedna od kopija Sardarname nalazi se u Oxfordskoj biblioteci i temeljno je proučena od strane Murraya početkom 20. vijeka.

Međutim, treći rukopis, takođe na perzijskom jeziku, bio je nepoznat prethodnim istraživačima!

Pomalo više od godinu dana nakon mog povratka kući, dobio sam paket iz Hiderabada. Moj indijski prijatelj, šahovski majstor Naseeruddin Ghalib, uz ljubaznu pomoć administracije muzeja Salar Jung, poslao mi je kopiju rukopisa. Radio sam na njemu zajedno sa poznatim stručnjakom u oblasti perzijske lingvistike, profesorom L. Peysikovim. On je takođe preveo rukopis.

Mali rukopis od osam stranica bio je rukom pisan u ne uvijek čitljivom kurzivu i sastoji se od dva dijela. Prvi dio, prema nepoznatom autoru, predstavlja koristan trostrani traktat napisan 958. godine po Hidžri (Hijri) (1551). Drugi dio ima naziv: “Savjeti iz predgovora drugog traktata, koji je oštećen, ali je tačan i precizan…”

Međutim, odmah je bilo jasno da je prvi dio sažetak drugog dijela, pa ću citirati samo drugi dio rukopisa, prateći ga potrebnim komentarima i objašnjenjima. U tekstu, uglate elipse označavaju riječi ili redove koje je bilo nemoguće dešifrovati.

Samo hrabri i mudri ljudi koji imaju vlastiti plan i znanje, izdržljivost, strpljenje, odlučnost i čvrstinu, igraju šah. Glupi i neuki ljudi, posebno oni koji su ogorčeni i uskogrudni […], ne mogu postati šahisti.

Vladari i učenjaci tvrde da su naučili vladati zahvaljujući šahu, i zato je ispod svakog padishaha da ne zna igrati šah. Zaista, na šahovskoj tabli možete pronaći sve: zanimljivu ideju, obmanu i lukavstvo, odlučnost i strategiju, a bez svega toga, kralj bi bio nesavršen.

-Nastaviće se-