Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (28.nastavak)

28.nastavak

Među brojnim hipotezama vezanim za novo ime, najpouzdanija je ta da se igra zvala „ajedrez de la dama” u čast Izabele Kastiljske (1451–1504), buduće kraljice Španije. Prva knjiga posvećena novoj verziji šaha bila je zbirka 100 problema, autora Frančeska Vicenta, objavljena 1495. godine.

Nakon nje uslijedila je knjiga Ponavljanje ljubavi i umjetnosti igranja šaha (Repeticion de amores y arte de ajedrez) (1497), koju je napisao Ramirez de Lucena. Knjiga je sadržavala 150 problema, od kojih je gotovo 100 preuzeto iz Vicentove zbirke. Upotrebom riječi „umjetnost” Lusena je istaknuo važan estetski aspekt novog šaha, koji je bez sumnje privukao nove poklonike, posebno u Italiji, gdje je duh renesanse počeo vladati ranije nego igdje drugdje.

Prva knjiga o novom šahu, koju je objavio Damijano u Rimu (1512), bila je toliko popularna u Italiji da je u kratkom periodu štampano osam izdanja. Međutim, kada je u 19. stoljeću otkrivena Lucenina knjiga, postalo je jasno da su svi problemi iz Damijanove knjige već bili predstavljeni kod Lucene.

Pesma Scacchia Ludus (Igra šaha) Marka Vide pomogla je u promociji novog šaha. Vida je bio sveštenik, a svoju šahovsku pjesmu uključio je u zbirku religioznih pjesama. Te su se pjesme širile među manastirima i univerzitetima, a s njima se širio i novi šah.

Za svoju pjesmu, Vida je izabrao mitološku priču tipičnu za renesansu: Apolon i Merkur igraju šah u prisustvu drugih bogova koji su sišli s planine Olimp. Tokom partije, bogovi se ponašaju poput najobičnijih ljudi: pokušavaju vratiti potez, slušaju savjete i krišom vraćaju zarobljene figure na tablu. Tokom igre, pjesnik objašnjava pravila šaha čitaocu. Evo, na primjer, Vidin opis pješaka:

Pesma Scacchia Ludus (Igra šaha) Marka Vide pomogla je u promociji novog šaha. Vida je bio svećenik, a svoju šahovsku pjesmu uključio je u zbirku religioznih pjesama. Te su se pjesme širile među manastirima i univerzitetima, a s njima se širio i novi šah.

Za svoju pjesmu, Vida je izabrao mitološku priču tipičnu za renesansu: Apolon i Merkur igraju šah u prisustvu drugih bogova koji su sišli s planine Olimp. Tokom partije, bogovi se ponašaju poput najobičnijih ljudi: pokušavaju povući poteze nazad, slušaju savjete i krišom vraćaju zarobljene figure na tablu. Tokom igre, pjesnik objašnjava pravila šaha čitaocu. Evo, na primjer, Vidin opis pješaka:

Tamni Pješak imao je da načini
Samo jedan korak; ali oh! Zla sudbina!

Topovski Slon, sa smrtonosnom namjerom,
Čekao je da ga uništi kad dođe:

On sve posmatra budnim okom,
Prijeti ulazu i čuva cilj,

U međuvremenu kraljevska novo-stvorena mlada,
Oduševljena sjajem, širi smrt i užas svuda;

Poput munje leti kroz tamne trupe,
Zvoni svojim oružjem i prijeti nebesa.

Tamne trupe tonu u divlji strah,
I žele da se zemlja otvori i proguta ih  daleko od njenog pogleda.

(Engleski prevod Olivera Goldsmitha)

Iako se Španija, tačnije Valensija, smatra kolevkom nove igre šaha, igra se naširoko proširila Italijom s pojavom profesionalnih igrača koji su zarađivali za život igrajući šah.

Godine 1995, italijanski historičar Franco Pratesi ustanovio je da je u sviti ćerke pape Aleksandra VI Borgije, Lukrecije, koja je stigla u Feraru 1501. godine, bio i učitelj šaha po imenu Frančesko (Francesco). Porodica Borgia bila je porodica Španaca koja je živjela u Valensiji, pa je sasvim moguće da je taj Frančesko bio Frančesko Vicent, autor prve knjige o novoj verziji šaha.

U novim pravilima šaha došlo je i do drugih promjena. Prvo, uvođeno je rokiranje (na primjer, u Luceninoj knjizi to se izvodilo u dva poteza). Drugo, pješaku je bilo dozvoljeno da napravi dupli potez iz početne pozicije. Međutim, u različitim zemljama ova pravila su se različito tumačila, pa se u Italiji, sve do 19. stoljeća, koristilo „slobodno rokiranje“, a kratko rokiranje omogućavalo je kralju da se odmah postavi na polje h1, dok bi top bio postavljen na polje f1. Ponekad bi čak i potez h2-h3 bio dodatni dio tog pravila.

Ipak, s izuzetkom Italije, u 17.vijeku gotovo cijela zapadna Evropa već je igrala po jedinstvenim pravilima.

Naslovne stranice Lucenine knjige Ponavljanje ljubavi i umjetnost igranja šaha (1497) i Damianove knjige Ova knjiga podučava igru šaha… (1512).

-Nastaviće se-