
23.nastavak
Ako uporedimo ove figure s onima pronađenim u Afrosijabu, možemo vidjeti da su izgubile mnogo od svog ratničkog karaktera. Ako pažljivo proučite konjanike, primijetićete razliku u njihovom naoružanju. Jedan ima okrugli štit, okrugli šlem i dugi lančani oklop koji doseže do koljena. Drugi ima štit u obliku badema, šlem u obliku stošca i kratak lančani oklop, a ispod nosi dugu tuniku. Dok je okrugli štit bio tipičan za vojnike antičke Grčke i Rima, kasnije i Vizantijskog carstva, pa čak i Bliskog istoka, šlem u obliku stošca i trouglasti štit u obliku badema – koji, usput, ima i pješak – direktno upućuju na Normane. Zato možemo zaključiti da jedna grupa figura predstavlja Normane – ali šta je s drugom?
U početku sam pretpostavio da se radi o Saracenima, ali, nakon malo razmišljanja, došao sam do zaključka da su to najvjerovatnije bili vizantijski Rimljani. Činjenica je da su glavne figure seta – kraljevi – napravljene u vizantijskom stilu. Izgledaju veličanstveno, čak i pompezno. Kao da svjedočimo svečanom ritualu. Dva pomoćnika upravo su razmakla zavjesu da nam otkriju moćnog vladara ogrnutog u debele halje, s krunom na glavi i skiptrom u lijevoj ruci. Nema sumnje da je ovo niko drugi do vizantijski car (bazilevs).
Jedna od kraljica je napravljena slično kao kraljevi, dok druga izgleda drugačije. Nedostaje joj kruna, a krov njenog paviljona nije ravan poput ostatka kraljevskih ličnosti. Umjesto toga, podsjeća na kupolu ili baldahin. Sa strana kupole bila su dva stražara, ali je ostao samo jedan. On i normanski pješak su kao dvije kapi vode, s tom razlikom što se prvi razlikuje od drugog samo po veličini. Na zadnjoj strani kupole, poput onoga što se nalazi na sarkofazima, nalaze se dva ležeća lava.


Šahovske figure Karla Velikog (11. vijek). Utvrđeno je da ovaj kompletan set prikazuje stvarne istorijske događaje, naime, normansku kampanju u Vizantiji.
Zato, u ovom setu imamo Normane protiv Vizantinaca. Ali ko je ona kraljica koju čuvaju normanski vojnici? Nisam odmah mogao odgovoriti na ovo pitanje.
Postalo je jasno da bismo trebali tražiti razlog za pojavu takvog seta u događajima koji su se desili u Italiji u 11.vijeku. Svi smo učili u školi da su Normani 1066. godine došli u Englesku i ubrzo je osvojili. Ispostavilo se da su još ranije, na početku 11.vijeka, došli u južnu Italiju, koja je formalno bila pod vizantijskom kontrolom. Novopridošli sjevernjaci su se utvrdili u dvorcima koje su sagradili, postupno pokorili lokalno stanovništvo, Langobarde, i protjerali Vizantince.
Među Normanima, naročito se isticao sin siromašnog viteza Tancreda od Hautevillea, Robert, kojeg su nadimkom zvali „Guiscard“ („lukavac“). Bio je lukav političar, čvrst vladar i, naravno, izvanredan vojni vođa.
Brzo je uspio uspostaviti moćnu državu na jugu Italije. Godine 1059, papa je službeno proglasio Roberta Guiscarda za vojvodu Apulije, Kalabrije i Sicilije.
Početkom 1080-ih, vojvoda je počeo prijetiti samom opstanku Vizantijskog Carstva. S velikom vojskom prešao je Jadransko more, zauzeo luke Avlonu i Drač, te počeo pripreme za pohod na Konstantinopolj. Međutim, 1085. godine, obolio je od groznice koja ga je odvela na njegov posljednji počinak. Na njegovoj grobnici, u manastiru u Apuliji, urezane su impresivne riječi: „Ovdje leži Guiscard, užas svijeta.“
Nema sumnje da naš šahovski set odražava stvarne događaje tih burnih godina – rat Normana i Vizantinaca. Međutim, još uvijek nismo dobili odgovor na pitanje ko su tačno kraljevi i kraljice. Obratimo se vizantinskim izvorima za pomoć.
-Nastaviće se-