Genna Sosonko: Pouzdana prošlost-Opsesija – Povodom 70. rođendana Viktora Korčnoja (10.nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

10.nastavak

Opsesija

Povodom 70. rođendana Viktora Korčnoja

9.marta 1996. godine u Groningenu je održan veliki šahovski festival. Među velemajstorima koji su davali simultane partije bio je i Viktor Korčnoj. Mjesec dana ranije, dok je skijao, slomio je nogu. Iako je gips bio skinut, a štaka zamijenjena štapom koji je podsjećao na obrnutu skijašku palicu, još uvijek je imao poteškoća pri hodanju. Završio sam svoju simultanu partiju i posmatrao sa strane dok je on prolazio pored stolova. U nekim partijama bitka je još uvijek bila u punom jeku, a organizatori su značno gledali svoje satove: vrijeme kada je simultanka trebala biti završena se približavalo. „Pokušaj da ponudiš remi“, sugerisao sam jednom od igrača, koji je imao prilično dobru poziciju. „Već sam ponudio, ali nije odgovorio.“ „Pokušaj ponovo, možda te nije čuo.“ „Remi?“ ponovio je Korčnoj, koji je hramajući stigao do stola. „Dank u wel!“ (Hvala puno!) odgovorio je, udarivši žrtvu lovca.

Dvije nedjelje prije ove simultanke, igrao sam s njim u Kanu, na turniru gdje su se sastali predstavnici starije generacije s najjačim francuskim juniorima. Korčnoj se mukotrpno popeo na pozornicu Palais des Festivals, gurnuo štaku ispod stolice, našao udoban položaj za nogu u gipsu i krenuo s poslom. Juniori nisu prošli ispit postavljen od strane maestra: od deset partija na turniru, izgubio je samo pola poena. Nakon što su partije završene, analizirao bi ih satima i bio bi jedan od posljednjih koji bi napustio turnirsku salu. Petra, njegova supruga, kao i obično, sjedila je blizu, čitajući ili rješavajući još jednu ukrštenicu. S one strane pozornice, gdje se nalazila njegova tabla, dopirali su karakteristično hihotanje i smijeh, a ako biste ga pažljivo posmatrali, u poznatom maestru mogli biste prepoznati Korčnoja iz vremena polufinala prvenstva SSSR-a negdje 1949. godine u Sverdlovsku, kada je on bio u dobi svojih tadašnjih protivnika.

Jednog hladnog jesenjeg dana u gladnom Lenjingradu 1944. godine, trinaestogodišnji dječak istovremeno se učlanio u tri kluba u Pionirskom domu: recitatorski, muzički i šahovski. Na sreću šaha, utvrđeno je da ima nepravilnu dikciju i da kod kuće nije imao klavir… Šah je postao glavna stvar u njegovom životu, a zatim i sam život. Njegova autobiografija, napisana prije više od dvije decenije, nosi upravo ovaj naziv: Šah je moj život. Zaista, to je životna filozofija kojoj je ostao vjeran do danas.

Siguran sam da siva masa u Korčnojevom mozgu, koja je posvećena šahu, zauzima mnogo veći volumen nego kod bilo kojeg drugog igrača. Veći čak i nego kod najpoznatijih imena koja se danas nalaze na vrhu najjačih međunarodnih turnira i mečeva za titulu svjetskog prvaka. Osim ogromnog šahovskog talenta, upornosti i karaktera, dvije osobine izdvajaju Korčnoja među njegovim brojnim kolegama: njegova neograničena ljubav prema igri i apsolutna iskrenost u analizi. Iskrenost koja je ponekad nemilosrdna prema njegovim protivnicima, ali posebno prema njemu samom.

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih pomagao sam Viktoru u pripremama za njegove mečeve kandidata za Svjetsko prvenstvo. Dešavalo se da, nakon dugog dana provedenog u analizama, tokom razgovora za večerom primijetim kako gleda pored mene. Njegovi odgovori bi postajali neodređeni, i znao sam da će uskoro uslijediti replika poput: „U poziciji gdje smo prekinuli analizu, stvari nikako nisu tako dobre za Crnog. Ako Bijeli odigra, recimo, skakač na b5, šta ćeš uraditi?“ Proces analize, potraga za istinom, za Korčnoja može trajati beskonačno, a ta potraga za njega nije ništa manje važna od samog ploda rada.

Jednom, nakon što je otkrio novu ideju kao rezultat dugotrajne analize, savjetovao sam ga da je ne koristi na turniru koji mi se činio manje značajnim, već da je sačuva za neki važniji događaj. „Za neki drugi turnir smisliću nešto drugo“, odgovorio je Viktor. „Ne čuvam novitete.“

Kada Korčnoj igra šah, zaboravlja na sve drugo. Talj mi je jednom ispričao kako su Viktoru, prije simultanke u Havani, rekli: „Igrat ćeš protiv Če Gevare. On je prilično slab igrač, ali strastveno voli šah. Bio bi presretan kada bi uspio izboriti remi.“ Korčnoj je razumljivo klimnuo glavom. Nekoliko sati kasnije vratio se u hotel. „Pa?“ upitao ga je Talj. „Sve sam ih razbio, sve bez izuzetka!“ „A Če Gevara?“ „Če Gevara? I njega sam razbio – nema pojma o Katalanskom otvaranju!“

Pomagao sam Viktoru na Prvenstvu SSSR-a 1970. godine u Rigi. Bio je hladan januar, a u zgradi gdje se igrao turnir pukla je kanalizaciona cijev. Prvo su to osjetili gledaoci, koji su se postepeno počeli povlačiti iz turnirske sale, a ubrzo je glavni sudija bio prisiljen da najavi privremeni prekid. Igrači su, razmjenjujući šale, počeli da napuštaju pozornicu. Jedina figura koja je ostala za šahovskom tablom bio je Korčnoj. „Šta se dešava?“ upitao je, podižući glavu, sudiju koji je zaustavio njegov sat. „Da li se nešto dogodilo?“

Čak i u zrelim godinama, kada je imao energije na pretek, znao je da je tokom turnira mora posvetiti isključivo šahu. Izleti na slobodne dane, prijemi, sastanci, stres – sve te distrakcije trebalo je izbjegavati. „Šta ću da radi? Neću da radim ništa. Ostaću kod kuće, odmoriti se i razmišljati o igri“, rekao je jednom početkom sedamdesetih.

Drži se u dobroj formi. Prije mnogo godina, u periodu života u Lenjingradu, vozio je na Vasiljevskom ostrvu kada se sudario s vozilom Državne saobraćajne inspekcije. „Od tada sam prestao voziti i bio prisiljen da hodam. Još uvijek mnogo hodam“, kaže Korčnoj. Tokom zime takođe ide na skijanje.

Danas ne puši, ali nije uvijek bilo tako. Strastveni pušač od mladosti, nekoliko puta je prestajao da puši. Jednom je to uradio – što je za pušača nezamislivo! – tokom turnira, nakon što je izgubio partiju, dobrovoljno se odrekavši cigareta: kažnjavajući tijelo, očvrsnuo je duh.

Nakon završetka partije, Viktor ne žuri da napusti turnirsku salu. Kreće se od table do table, zaustavljajući se kod pozicija koje mu privuku pažnju. Stoji u karakterističnom stavu, povremeno se njišući s jedne strane na drugu, a iz njegovog pogleda usmjerenog prema tabli, brzog podizanja i spuštanja obrva, može se pratiti neprekidni rad njegovog uma, okupiranog analizom varijanti šahovske igre.

-Nastaviće se-