Genna Sosonko: Pouzdana prošlost-Tony Miles (1955–2001) (8.nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

8.nastavak

„Takođe se sjećam da je Kasparov tada bio potpuno zapanjen što nisam igrao na prvoj tabli. Tada me to vrlo povrijedilo, i moram priznati da čak i sada imam osjećaj iritacije kada o tome govorim. Usput, naš tim je igrao odlično, ali smo sve svoje poene osvojili na tablama od dva do pet, dok je na prvoj tabli uslijedio fijasko…Po mom mišljenju, svojim ponašanjem za šahovskom tablom prilično je namjerno uznemiravao svog protivnika, a nije prezao da koristi pomalo sumnjive metode i nije imao ništa protiv varanja.

Kasnije su se naši odnosi poboljšali, a u Elisti, na primjer, proveli smo prilično mnogo vremena zajedno, često se smijali do suza: Tony je imao prilično razvijen smisao za humor, i uvijek sam uživao čitajući njegove članke; nikada nisu bili suvoparni, a pisao ih je na svoj specifičan način. U posljednje vrijeme sam često bio u njegovom društvu, pa smo tako proveli prilično dugo vremena raspravljajući o igri na internetu s Bobbyjem Fischerom. Za nas je bilo jasno da igramo protiv istog protivnika, i bio je to vrlo uljudan, obrazovan čovjek, dobro razvijen u svakom smislu, ko god da je bio na kraju. Samo dva dana prije Evropskog prvenstva u Leonu žalio se što ga nisu uključili u tim, već su dali prednost mladom Luke McShane-u, iako je njegov, Milesov, rejting bio viši. Veoma je želio da igra.

Tokom posljednje četvrtine vijeka, Engleska je iznjedrila nekoliko jakih velemajstora, ali samo su trojica od njih, čini mi se, bili lideri: Tony Miles, Nigel Short i, u novije vrijeme, Michael Adams. Mislim, usput, da se razlog poboljšanja odnosa između Milesa i Shorta u posljednjim godinama može jednostavno objasniti: rastućom zvijezdom Michaela Adamsa. Tako, nakon pojave nove prve žene u sultanovom haremu, mogu se vidjeti, držeći se za ruke i harmonično razgovarajući, druga i treća žena koje su nekoć živjele u gorkoj konkurenciji.

1995. godine, na Zonskom turniru u Linaresu, Miles je bio lider nakon šestog kola, pokazujući čvrstu i sigurnu igru. U sedmom kolu  izgubio je od Illescasa praktično odmah nakon otvaranja. Te večeri sam sreo Tonyja u hotelskom hodniku. „Sve je gotovo, nemam nikakve šanse“, bile su njegove iznenađujuće neuobičajene riječi. „Šta to znači?“ upitao sam, „još uvijek si u dobroj poziciji, a tvoj pozitivan skor je sasvim dovoljan za kvalifikaciju.“ „Ne razumiješ“, ironično je nasmiješeno odgovorio, „uopšte ne mogu spavati. Već sam nazvao svog doktora u Birminghamu. Ne znaš šta znači ne spavati…“  Od ovog trenutka, turnir je donio drugog Milesa. Poenta nije bila čak ni to što je ponovo izgubio, a nije pobijedio nijednom – bilo je očigledno da nije više bio u stanju da se koncentriše, nije mogao ni da razmišlja; dobio je „tremor“, koji je poznat svim šahistima. Više nije mogao da se nosi s uzbuđenjem i da drži igru pod kontrolom.

U svom kolapsu u odlučujućoj partiji protiv Van der Sterrena, gdje bi bio zadovoljan remijem s bijelim figurama, Miles je igrao instinktivno, i već nakon 15 poteza njegova pozicija bila je u ruševinama. Kada je nekoliko poteza kasnije Miles predao, ostao je utisak da se već pomirio s neizbježnim, i da nije očekivao nikakav drugi ishod.

U svojim posljednjim godinama, Tony, koji je nekada primao honorare za nastupe koji su znatno premašivali one njegovih kolega-velemajstora, i koji su možda bili samo inferiorni u odnosu na Karpova, pristao je igrati na otvorenim turnirima u uslovima koji su mlade igrače ostavljali zbunjene. Mislim da oni jednostavno nisu razumjeli što je značilo za Milesa da ne igra uopšte, da izađe iz ringa, da promijeni način života na koji je bio navikao tokom svoje 25-godišnje intenzivne karijere profesionalnog šahiste.

Prije nekoliko godina, Miles je predložio šefu tima Porz da igra za njegov klub pod sljedećim uslovima: ako ne postigne 90% uspjeha tokom sezone, neće tražiti nikakav honorar za svoj trud. Svako ko je upućen u standard igre u Bundesligi razumjeće što takva ponuda znači, pa zato nije bilo iznenađujuće što na kraju sezone Miles nije primio ni jedan fening.

-Nastaviće se-