Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (12.nastavak)

12.nastavak

Igra čiste logike mora se temeljiti na zakonima logike, isto kao što u raspravi, kada pokušavate nešto dokazati, morate predvidjeti odgovor svog protivnika i unapred razmisliti o njemu.

Kako, gdje i kada su se dvije igre, grčka i indijska, mogle susresti – susret koji, vjerujem, vodi razvoju šaha? Nažalost, nemamo direktnih dokaza, ali možemo pretpostaviti šta se dogodilo. Ashtapada i petteia su se mogle susresti u Indiji, čak i prije početka naše ere (nove ere), i koegzistirati na isti način kao što su Indijci i Grci živjeli jedni pored drugih u trgovačkim centrima sjeverozapadne Indije.

Međutim, na početku se čini malo vjerovatnim da su postojale bliske veze i, naročito, kulturno zbližavanje: indijski kastinski sistem to ne bi dopustio. Zato su Indijci svoje slobodno vrijeme provodili igrajući svoje igre, dok su Grci igrali svoje.

Drugi period je počeo širenjem budizma u Indiji. To se dogodilo na početku naše ere. Kao što sam ranije pomenuo, budizam je omogućio Grcima da uđu u indijsko društvo, što je zauzvrat omogućilo Indijcima da se upoznaju s grčkim igrama. Nakon što su saznali za petteiu, Indijci su mogli početi razmišljati o tome da pretvore ashtapadu iz trkačke igre u vojnu igru.

Treći, kasniji period, obilježen je direktnim utjecajem petteie na indijsku vojnu igru, koja je do tada već bila igra za dva igrača. Preostalo je samo slijediti primjer petteie i odbaciti kockice, što su i učinili.

Mogući razvoj indijske ratne igre, od ashtapade do šaha, vjerovatno se sastojao od sljedećih šest faza:

1.Ashtapada, trkačka igra sa kockicama na ploči 8×8, se pojavljuje.

2.Figure u igri ashtapada zamjenjuju se minijaturnim kočijama.

3.Kočije se bore jedna protiv druge, a igra se transformiše iz trkačke igre u vojnu igru.

Tokom ove prve tri faze, igra možda nije dobila novo ime i vjerovatno se i dalje zvala ashtapada, iako je sama priroda igre postala prilično drugačija. Ovo bi moglo objasniti zašto se u izvorima nikada ne pominju nove igre. One su se krile iza starog imena, ashtapada.

4.Chaturanga – kočije, konjica, ratni slonovi i pješadija – susreće ashtapadu. Tek sada igra konačno dobija novo ime. Međutim, izraz iz Baninog „Haršakarite“, koji sam ranije spomenuo, budi sumnju: „Samo je ashtapada učila raspored chaturange.“

5.Vojna igra za četiri igrača postaje igra za dva igrača, i kao rezultat toga pojavljuje se novo i važno pravilo: „Vladar je zarobljen – igra je izgubljena.“

6.Kockice se odbacuju.

Sada pokušajmo konstruisati bar približnu vremensku liniju za ovaj razvoj.
Ako se ashtapada pojavila prije nove ere, ratna igra s kočijama mogla se lako pojaviti na samom početku novog milenijuma. Usput, invazija Indije od strane Baktrijskih Grka, koja je dovela do formiranja indo-grčke dinastije, takođe je mogla doprinijeti razvoju takve igre: baktrijske kočije bile su zaista zastrašujuće oružje. Postoji još jedan razlog: za Arijevce su trke kočija bile ne samo prestižan sport, već i dio raznih ritualnih ceremonija.

Posljednje tri faze je teže smjestiti na vremensku liniju. Logično je zaključiti da se ratna igra za četiri igrača najvjerovatnije pojavila u vrijeme kada je sjeverozapadna Indija bila fragmentisana, ne kasnije od 3. vijeka ili početka 4. vijeka nove ere, prije formiranja Guptskog carstva; igra za dva igrača se već pojavila u doba Guptskog carstva, tj. prije 6. stoljeća. Vjerovatno su se otprilike u isto vrijeme i kockice odbacile. S obzirom na ograničeno znanje, preciznija vremenska linija teško je moguća.

Ova iluminirana minijatura iz poznate poeme, Firdausijeve Šahname (10. stoljeće), mogla bi se nazvati Indija daruje Iranu šah.

Naravno, primamljivo je imenovati, bar približno, geografske lokacije gdje je šah moguće nastao. Budući da je, po mom mišljenju, odbacivanje kockica bio najvažniji događaj za razvoj šaha (uticaj petteije), to mjesto bi moralo biti Gandhara, ili preciznije njeni trgovački centri, Takšila i Purušapura, gdje je grčki kulturni uticaj bio najveći.

-Nastaviće se-