Yuri Averbakh: Istorija šaha -Od chaturange do današnjih dana (10.nastavak)

10.nastavak

Nakon puno razmišljanja, došao sam do zaključka da je morala postojati neka spoljašnja sila koja je pojedincu omogućila potrebnu slobodu volje i slobodu izbora. Ta sila je morala dolaziti iz druge civilizacije, druge kulture.

Šahovske figure iz 17. vijeka u Indiji su izuzetno lijepe.

Ponovo sam se morao okrenuti istoriji. Još u 6. vijeku prije nove ere, sjeverozapadna Indija imala je najbliže kontakte s perzijskom civilizacijom i bila je dio Ahemenidskog carstva. U svojim spisima Herodot spominje Gandharu kao jednu od najnaseljenijih i najbogatijih satrapija (provincija) ovog carstva.

Nema sumnje u kulturne odnose između Irana i sjeverozapadne Indije u to vrijeme. Natpisi Ašoke (cara Maurya iz 3. stoljeća prije nove ere), koji doslovno ponavljaju izraze korištene u poznatim kamenim natpisima Darija, svjedoče o tome. Međutim, perzijska civilizacija teško da je mogla biti izvor filozofske ideje slobodne volje i slobode izbora. Naime, u vjerovanjima Perzijanaca predodređenost je igrala jednako veliku ulogu kao i u vjerovanjima Indijaca.

Osim toga, tradicionalno se vjeruje da je tavla (backgammon) izmišljena u Iranu, složena igra s kockicama u kojoj se figure kreću jedna prema drugoj. Takođe je važno pomenuti da je, kada je šah, igra čiste logike, došla iz Indije u Iran, doživio važnu promjenu. Umjesto kola, Rathe, koje nije postojalo u perzijskoj vojsci, na tabli se odjednom pojavila ptica „Rukh„, koja je oličaval sudbinu i mogla odlučiti ishod bitke bilo gdje na bojnom polju. Tako je u Iranu igra ponovno dobila faktor sudbine, faktor sreće. Ne, revolucionarna ideja (za istočnu civilizaciju) slobodne volje i slobode izbora nije mogla doći iz Irana.

A tada mi je sjećanje obazrivo ponudilo novu ideju. Tokom jednog putovanja u Indiju (1975) posjetio sam muzej u Delhiju. Proučavajući brojne prikaze Bude, otkrio sam da je jedna od statua imala helenski nos, isklesan u najboljoj grčkoj tradiciji. Natpis na statui glasio je: „Sjeverozapadna Indija, 2-4. vijek prije nove ere.“ Kulturni uticaj Grčke bio je vidljiv golim okom.

Šta ako su Grci potaknuli Indijce da se odreknu kockica i tako im pomogli da izmisle šah? Istina je da su postojali pokušaji da se dokaže kako su Grci (mitski filozof Diomed i Odisejev neprijatelj Palamed) dali svijetu šah, ali su ti pokušaji odavno odbačeni od strane ozbiljnih istoričara. Međutim, pitanje grčkog uticaja na porijeklo šaha, koliko ja znam, nikada nije bilo razmatrano.

Ova tema ima i drugu, etičku stranu. Evropski istoričari, školovani u tradicionalnom pogledu da je grčka civilizacija najveće dostignuće čovječanstva, dobrovoljno ili nehotice umanjivali su dostignuća drugih civilizacija, drugih kultura. Zbog toga ćemo se, kada budemo razmatrali grčko-indijske veze, uglavnom oslanjati na indijske autore.

Počećemo izdaleka, s pohodima Aleksandra Velikog (327-325. godine prije nove ere). Boravak Grka u sjeverozapadnoj Indiji trajao je otprilike dvije godine, ali indijski izvori tog vremena ne pominju ga. Iako je Aleksandar Veliki osnovao niz grčkih naselja u Pendžabu, vrlo je vjerovatno da su se doseljenici ubrzo razišli po obližnjim gradovima i pomiješali s lokalnim stanovništvom.

Smrt Aleksandra Velikog dovela je do formiranja Irana i susjednih kraljevstava, gdje su vlast imali njegovi generali. U 3. vijeku prije nove ere, Baktrija, koja se nalazila na području između Hindukuša i Oksa (Sir Darja), počela je igrati značajnu ulogu. Glavni sjeverni karavanski put išao je od Gandhare do Irana kroz Baktriju, zatim do Crnog mora, a nakon toga do Grčke. Grčka naselja su se pojavila u Baktriji još za vrijeme Ahemenida (5. vijek prije nove ere). Krajem 3. vijeka prije nove ere, Baktrijci su počeli napredovati prema jugoistoku. Prvo su osvojili južni Afganistan, a zatim su ušli u sjeverozapadnu Indiju, uspostavljajući tamo takozvanu indo-grčku dinastiju. Ova vrlo složena priča iz tog vremena uglavnom je rekonstruisana zahvaljujući istraživačima koji su proučavali kovanice s natpisima na grčkom jeziku.

Grčka kraljevstva u sjeverozapadnoj Indiji prestala su postojati tek početkom nove ere, nakon što su nomadski Skiti (u Indiji poznati kao Šake) provalili u dolinu rijeke Ind kroz Bolan prolaz. Zauzvrat, u 2. vijeku Šake su protjerani iz Sjeverne Indije od strane Kušana. Sredinom 3. vijeka, Perzijanci su osvojili Pešavar i Taksilu, a Kušani su postali njihovi vazali.

-Nastaviće se-