Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

77.nastavak
Sergio Mariotti
Sergio Mariotti (rođen 1946.) odigrao je do 18 simultanih partija šaha naslijepo. Smatra se najboljim italijanskim simultanim igračem šaha naslijepo u istoriji. Mariotti, koji je postao velemajstor 1974. godine, bio je tema u publikaciji Bayswater Chess (jun-septembar 1971., stranice 16-21) zbog svoje impresivne simultanke naslijepo na 10 tabli u Londonu 17. januara 1971. godine. Njegov rezultat bio je +8, -1, =1, a partije su trajale ukupno dva sata; najduža partija imala je 54 poteza, dok je najkraća završena u 16 poteza (vidi Partiju 386). U tom događaju, Mariotti je, igrajući bijelima, naizmjenično otvarao partije potezima 1. e4 i 1. d4 na svih 10 tabli. Prenosilac poteza je izgovarao sve Mariottijeve i protivničke poteze, dok su ostali igrači ćutali, razmišljajući i odigravajući svoje poteze. Kao i većina igrača šaha naslijepo, Mariotti preferira da čuje samo jedan glas tokom igre. Čitaoci će se sjetiti da je Aljehin ponekad organizovao da svaki učesnik izgovara svoje poteze, jer je tvrdio da mu povezivanje određenog broja igre s jedinstvenim glasom pomaže u razlikovanju različitih partija.
Mariotti je izjavio da ima sreću što poseduje snažno i „neopterećujuće“ opšte pamćenje, a ne samo ono vezano za šah. Prisjećao se kako bi pred školske ispite mogao pročitati relevantne knjige i fotografski zapamtiti sve potrebne činjenice i podatke. Tvrdio je da mu živa mašta omogućava da zamisli različite pozicije u šahu naslijepo, koje mu izgledaju kao „duhovi figura“ na tabli. Takođe je kao ključne osobine za uspjeh u šahu naslijepo naveo i sposobnost koncentracije. Mariotti je dodao da daje svoj maksimum samo kada postoji dovoljna motivacija.
Dimitrije Bjelica
Dimitrije Bjelica (rođen 1935.) najpoznatiji je kao šahovski novinar, organizator i prijatelj Bobija Fišera i Anatolija Karpova. Objavio je više od 80 šahovskih knjiga i svakako je igrač majstorskog nivoa. Na svojim veb stranicama i u ličnoj korespondenciji tvrdio je da je oborio svjetski rekord u simultanom šahu naslijepo 25. maja 1997. godine u Igalu, kod Herceg Novog u tadašnjoj Jugoslaviji, igrajući protiv 56 protivnika istovremeno (+50, -1, =5; 93,8 odsto) — impozantan broj i gotovo nevjerovatan rezultat. Na neka pitanja u razmjeni mejlova sa autorima odgovorio je, dok su druga ostale bez odgovora; nekoliko njegovih komentara bilo je nedosledno sa onim što je izjavio u ranijim porukama.
Simultanka naslijepo je održana tokom Međunarodnog kongresa medicinskih sestara, a njegovi protivnici bile su žene medicinske sestre. Jedinu partiju koju je izgubio igrala je njegova majka, koja je tada imala više od 80 godina. Tvrdio je da je sudija-zapisničar događaja bio Obrad Manojlović, međunarodni šahovski sudija. Bjelica je takođe naveo da su jugoslovenske televizije izvještavale o ovom događaju, a od snimaka je napravljen video CD. Njegova ponuda da pošalje kopiju CD-a, kao i knjigu sa nekim partijama iz te simultanke naslijepo, još uvek nije realizovana.
Usprkos tome, Edward Winter je u oštrim kritikama Bjeličinih radova ukazao na mnogobrojne jednostavne greške, netačne i nedosledne tvrdnje, kao i na plagijate. Zbog ovoga, može se sumnjati u vjerodostojnost njegovih izveštaja o sopstvenim dostignućima, ali ipak je fer da se ovde zabilježi njegova tvrdnja o svjetskom rekordu u simultanom šahu naslijepo.
Detalji rekorda
Bjelica je izvjestio da je simultanka naslijepo trajala sedam sati i da su u nekoliko partija korišćene njegove modifikacije šaha pod nazivom „Šah za mir,“ gde su lovci na poljima f1 i f8 zamenjeni pješacima. Rekao je da nijedan njegov protivnik nije imao šahovski rejting, ali da su „neki od njih bili veoma dobri.“ Igrajući bijelim figurama na svim tablama, otvarao je sa 1. e4 u svakoj partiji, što izaziva pitanje kako je uspjevao da razdvoji sve različite partije. Na pitanje o svom prethodnom iskustvu sa simultankama šaha naslijepo, odgovorio je da mu je prethodni maksimum bio 15 protivnika, što čini skok na 56 veoma velikim, za razliku od postepenih povećanja koja su prijavljivali drugi šampioni šaha naslijepo.
Zanimljivo i pomalo iznenađujuće, priznao je da mu je bilo dozvoljeno da bilježi šta god želi tokom simultanke naslijepo, ali da nije smio da prima telefonske pozive od Karpova ili Fišera! Nije precizirao šta je tačno zapisivao, pa nije jasno da li su zapisi uključivali sve ili većinu odigranih partija. Naveo je i da nije mogao da postavlja pitanja sudiji o detaljima partija.
Zaključak
Zbog nedostatka nezavisne potvrde uslova i rezultata simultanke naslijepo, izveštaja da su neke partije igrane prema njegovoj modifikaciji šaha, mogućnosti vođenja zapisa i nedoslednosti u njegovim tvrdnjama, kao i vjerovatno slabog kvaliteta protivnika, tvrdnja o svjetskom rekordu možda ne bi trebalo da se uzima previše ozbiljno.
(Nastaviće se)