Šah naslijepo -Garry Kasparov (75.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

75.nastavak

Garry Kasparov

Postoji samo jedan svjetski šahovski velikan koji je odbio da učestvuje  na Amber turnirima u igranju naslijepo. Prije nedavnog povlačenja, bio je najbolji šahista na svijetu gotovo dvadeset godina. Amber turniri nisu čak ni uključivali simultanu igru protiv više protivnika, već su se sastojali od jednakog omjera partija igranih na standardni način i individualnih partija u kojima nijedan igrač nije mogao vidjeti poziciju na tabli (više o tim turnirima kasnije). Kasparovu nije potrebna posebna uvodna riječ — čak ni za čitaoce  koji ne prate šah. Njegovo političko djelovanje u Rusiji krajem 2007. godine, kao i televizijski mečevi „čovjek protiv mašine“ protiv računara, počevši od 1996., privukli su pažnju širom svijeta.

Toliko je poznat izvan šahovskog svijeta da, kada se pojavio u televizijskoj reklami za Pepsi-Colu tokom Super Bowla u SAD-u 2004. godine, nije čak ni predstavljen publici od nekoliko miliona gledalaca.

On je uzbudljiv i pomalo praznovjeran čovjek. Organizatorima prvog Amber turnira u igranju naslijepo 1993. godine izjavio je da želi da „ostane mentalno zdrav“; očigledno je bio zabrinut zbog mogućnosti „ludila“ ako ozbiljno igra šah naslijepo. Iako je opovrgao uvriježeno vjerovanje da je simultani šah naslijepo bio zabranjen u Sovjetskom Savezu („trebalo vam je samo odobrenje i medicinski nadzor za takvu simultanku“), ipak je bio negativno pogođen izvještajima da su neki od najboljih svjetskih igrača šaha naslijepo patili od mentalnih problema.

Mnogi šahovski ljubitelji možda ne znaju da je Kasparov, u dobi od 22 godine, u junu 1985. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego što je preuzeo titulu svjetskog šahovskog prvaka od Anatolija Karpova, održao impresivnu simultanku igranja naslijepo u Njemačkoj. Događaj je sponzorirao hamburški list Die Zeit, a Kasparov je igrao protiv deset jakih protivnika istovremeno, bez da je gledao  tablu, pod vremenskim ograničenjem. Ova „šahovska igra na sat u igranju na slijepo“ bila je vrsta simultanke koju je 1940-ih uveo Reuben Fine.

Kasparov je morao odigrati 40 poteza u roku od dva sata na svakoj tabli, dok su njegovi protivnici imali 1,5 sat za 40 poteza. Njemu je bila dodijeljena dodatno pola sata kako bi nadoknadio vrijeme potrebno za prenošenje poteza. Sjedeći iza pregrade, Kasparov je primao napisane poteze preko glasnika. Pretpostavlja se da nije mogao zadržati te poruke nakon što su mu dostavljene.

Velemajstor Ljubomir Ljubojević, pobjednik prvog kombinovanog brzopoteznog i „naslijepo“ Amber turnira 1993. godine, dao je značajne komentare o šahu naslijepo uopšte, kao i o Kasparovu, u jednoj od Amber turnirskih knjiga (1996, str. 154-155):

„Siguran sam da je svaki profesionalni šahista bar jednom analizirao vlastitu partiju ili zanimljivu poziciju bez gledanja na tablu i figure, zamišljajući sve u svom umu. Mnogo puta, sjedeći u restoranu, putujući ili jednostavno ležeći u krevetu, uspjeli smo dokazati sebi da analiza na slijepo može biti veoma kvalitetna i iznenađujuće produktivna u otkrivanju novih i skrivenih ideja, često i onih koje su ‘nevidljive’ ljudskom oku. … Zato ne razumijem Kasparovljevu uzdržanost u vezi s učešćem na Amber turniru, uz izjavu: ‘Ne želim poludjeti!’ Poštujući sve njegove razloge, i dalje se pitam: kako uspijeva, s tolikim uspjehom, odigrati desetine napetih partija u mečevima za Svjetsko prvenstvo, dobiti dovoljno sna i oporaviti se za sljedeću partiju, ako je tako osjetljiv na šah naslijepo. Simultanka naslijepo na mnogo tabli može se smatrati izuzetnim naporom s rizikom za um, ali jedna obična partija za Kasparovljeve kapacitete mora biti šala.“

Kasparov je poznat po tome što često gleda u vazduh ili u prazno dok analizira tokom regularnih turnirskih partija. Ova navika bila je posebno izražena tokom njegovog televizijskog meča u novembru 2003. protiv kompjutera X3d Fritz, kada je često skidao svoje trodimenzionalne naočare i „proučavao“ poziciju gledajući pravo ispred sebe, ponekad i nekoliko minuta. Ovakvo ponašanje prisutno je čak i u redovnom turnirskom šahu, gdje mnogi majstori kažu da im stvarni pogled na figure ometa razmišljanje; često zatvaraju oči ili gledaju prema gore dok analiziraju. Ponovo, igranje „naslijepo“ nije ograničeno samo na partije bez ikakve table.

Ipak, Kasparovljeva simultanka na 10 tabli uz satove, održana 1985. godine, predstavlja njegov jedini ozbiljan poduhvat u šahunaslijepo. Izveo je sa velikim uspjehom protiv jakih protivnika — čak i ako „memorijski“ faktor nije igrao toliko značajnu ulogu kao u mnogim prethodno pomenutim partijama na slijepo.

(Nastaviće se)