
2006 New in Chess Alkmaar
55.nastavak
HEIN
H. Donner (1927–1988)
U proljeće 1943. godine Max Euwe i njegova porodica, koji su došli iz Amsterdama, borave u malom hotelu u Winterswijku. Rat je u toku, ali se u ovom provincijskom gradiću na istoku Holandije gotovo uopšte ne osjeti. Bivši svjetski šampion pristaje da odigra partiju šaha s nevjerovatno mršavim tinejdžerom iz Haga, koji je naučio da igra šah prije samo osamnaest mjeseci. Nakon ručka postavili su figure u zadnjoj sobi hotela. Igrači su izvlačili boju figura, kako je to uobičajeno, s jednim od njih koji je sakrio bijelog i crnog piona u šakama, i partija je počela.
Dječak je igrao bijelim figurama i otvorio je partiju na način kako će otvarati šahovske partije čitavog života – pomicanjem pješaka ispred dame. Sačuvan je zapis partije: Slovenska odbrana, varijanta koja se često koristila u mečevima za svjetsko prvenstvo između Aljehina i Euwea. Dječak je pružio uporan otpor bivšem svjetskom šampionu i kapitulirao tek u četrdesetom potezu, duboko u završnici. Bilo je očigledno da je napravio iznenađujući napredak za godinu i po, a riječi koje je Euwe rekao njegovom ocu nakon partije: „Vaš sin ima očigledan šahovski talent,“ nisu bile samo iz kurtoazije.
Ime dječaka bilo je Hein Donner.
Johannes Hendrikus Donner rođen je 6. jula 1927. godine u Hagu. Kada je bio mali, porodica ga je zvala Heini, a kada je odrastao, Hein. Jako bi se ljutio ako bi ga nazvali nekim drugim imenom. „Zapamti,“ uvijek je govorio, „moje ime je Donner, a za mojih nekoliko prijatelja – Hein; niko me nikada ne zove Jan ili Jan Hein, i ne želim da me iko tako zove.“
Donnerovi su bili vrlo religiozni protestanti, a redovno odlazak u crkvu bio je norma. Život u porodici Donner bio je također vrlo strog. Njegov otac bio je ministar pravde, a nakon rata postao je predsjednik Vrhovnog suda, vrlo poznata ličnost u zemlji, član udruženja apstinenata, a alkohol je bio apsolutno zabranjen u domu Donnerovih u Hagu.
Kada je Hein imao osam godina, ušao je u dnevnu sobu i saopštio svom ocu: „Ljudi potiču od majmuna, a ne od Adama i Eve. To je jednostavno nemoguće.“ Njegov otac je bio bijesan. Nije tada shvatio da je ova izjava samo uvod u mnoge teškoće sa njegovim najmlađim sinom, nedostatak razumijevanja između njih i dugačke rasprave koje će trajati čitav njihov život.
Hein je naučio da igra šah kada je imao četrnaest godina – vrlo kasno prema današnjim standardima. Donnerova prva šahovska knjiga bila je Ujak Jan uči svog nećaka šahu, Euweova knjiga za početnike koja je na pristupačan način učila glavne principe šaha. Hein je nabavio džepnu šahovsku garnituru koju je koristio tokom nastave u školi, analizirajući pozicije i igrajući partije iz novina i časopisa. To je ubrzo dalo rezultate: njegove ocjene u školi su naglo opale. Najslabiju ocjenu je imao iz njemačkog jezika, iako je kod kuće ovo objašnjavano kao čin protesta protiv okupacije zemlje.
Nakon oslobođenja Holandije 1945. godine, Donner je pozvan u vojnu službu, ali je bio oslobođen služenja – bio je visoki mladić sa tankim prsima, strašno visok – nešto manje od dva metra – i težak samo 60 kilograma, što je ostavljalo žalostan utisak.
Te iste godine Hein je došao u Amsterdam. Oni rijetki ljudi koji ga se sjećaju iz tog vremena govore o vrlo tihom, ozbiljnom mladom čovjeku koji se pojavljivao na službenim turnirima u trodijelnom odijelu sa kravatom, odgovarajući na sva pitanja ljubazno i strogo prema etici sa: „Da, gospodine. Ne, gospodine. Apsolutno tačno, gospodine.“ Ovaj period trajao je oko godinu dana, a postepeno je postao Donner o kojem su svi pričali, onaj čiji postupci i aforizmi nisu ostavljali nikog ravnodušnim, Donner kojeg su se sjećali svi koji su ga poznavali, uključujući i mene.
Isprva je Hein želio da studira medicinu, ali je, sledeći porodičnu tradiciju, ipak odabrao pravo. On je pripadao posleratnoj generaciji mladih ljudi u Zapadnoj Evropi koji su izgubili vjeru ne samo u crkvu, već i u društvo koje je dozvolilo da se dogodi takav monstruozan rat i koje je funkcionisalo tako nepravedno. Našao se u emancipiranom svijetu posleratnog Amsterdama krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina: studije koje nisu bile previše naporne, strasti, besane noći, beskrajne rasprave o svemu i – šah.
-Nastaviće se –