Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

69.nastavak
Leo Williams
Kanadski šahovski majstor, organizator i novinar Jonathan Berry (rođen 1953.) obavijestio nas je da je, počevši od 1960-ih, kanadski šah doživio procvat u igrama naslijepo, u vrijeme kada „ostatak svijeta više nije bio toliko zainteresovan“. On je i sam održao nekoliko simultanih partija naslijepo (očigledno ne više od 10 partija odjednom) i sjeća se da je počeo da igra ovaj tip šaha sa 13 godina, uvijek pokušavajući da igra jednu partiju uz pomoć prazne šahovske table ispred njega, kako bi mogao zamisliti svaku figuru na svom polju. Igranje jedne partije naslijepo ostalo mu je izazov sve dok jednog dana nije odlučio ukloniti šahovsku tablu. „Odjednom, bilo je lakše!“ i već narednog dana prešao je na dvije table. Na svojoj web stranici bilježi istoriju šaha na slijepo u Kanadi od 1970. godine i pominje nekoliko igrača i događaja od interesa, koji se, nažalost, ne mogu ovdje sažeti. (Jedna od Berryjevih vlastitih simultanki naslijepo je Partija 334). Leo Williams, trenutni kanadski rekorder, i Hans Jung zaslužuju posebnu pažnju jer su dvojica najuspješnijih igrača naslijepo u toj zemlji.
Leo Williams (rođen 26. januara 1950. u Ottawi) nije bio profesionalni šahista. Njegovo zanimanje uključuje upravljanje elektranom. Međutim, u martu 1973. suočio se sa 22 protivnika istovremeno u Montrealu (+17, -2, =3) u simultanki naslijepo koja je trajala 11 i po sati, postavivši tako novi kanadski rekord. (Podsjetimo, Aljehin je igrao protiv 21 protivnika u istom gradu tačno 50 godina ranije.) Williams je nadmašio taj broj suočivši se sa 25 protivnika u Montrealu 15. jula 1982., provodeći 16 sati da bi postigao rezultat +21, -1, =3. Nekoliko godina kasnije postavio je novi rekord od 27 protivnika 15. novembra 1986. u Baie-Comeau, Quebec, ostvarivši rezultat +16, -2, =9 (75,9 posto) za 18 i po sati—što ostaje trenutni kanadski rekord u šahu naslijepo.
Ove činjenice su zasigurno impresivne, ali bar je jednako zanimljivo čuti šta sam izvođač ima da kaže o svojim iskustvima igranja na slijepo. Williams je odgovorio na naš upit u novembru 2002., potvrdivši gore navedene informacije i dodavši neke lične detalje:
„Kada bih izvodio ove simultanke naslijepo, sve partije su bile zapisivane, za potrebe pregleda, žalbi, itd. Rijetko su samo najbolje partije čuvane [za objavljivanje]…. Protivnici u ovako velikim simultankama (tokom tolikog broja sati) mogli su biti prilično raznoliki. Neki protivnici su bili veoma slabi, dok bi drugi dobili pojačanje od jačih igrača (zamjenom) nakon mnogo sati igre. Neki igrači (iz neznanja i/ili smišljeno) nisu htjeli predati partiju čak i kada su odavno prekršili sve norme šahovskog bontona. Dovoljno je reći da mnoge partije nisu uvijek zasluživale ovjekovječenje. S druge strane, u partijama gdje bi bila pokrenuta naročito brilijantna kombinacija, protivnik bi često predavao mnogo brže nego u klasičnoj partiji, jer bi imao dovoljno vremena da razmisli o svojoj situaciji i dovoljno posmatrača koji bi ga u to uvjerili. Postoji (vrlo mali broj) odabranih partija naslijepo koje su objavljene u raznim izdanjima časopisa Quebechecs tokom godina.“
Jedna od Williamsovih partija, vjerovatno iz njegove rekordne simultanke naslijepo 1986. godine, uključena je u dio III: Partija 441.
(Nastaviće se)