
2006 New in Chess Alkmaar
49.nastavak
Iako u mnogim vijekovima šahovske istorije postoji mnogo poznatih imena koja su svoje slobodno vrijeme posvetila bridžu (ili njegovom prethodniku, whistu), samo je jedan igrač dostigao najviši nivo u obe igre – Alexandre Louis Honoré Le Breton Deschapelles (1780-1847). Deschapelles je imao reputaciju jednog od najboljih šahista na svijetu i pristao bi igrati čak i s najjačima samo ako bi im davao prednost pješaka i poteza. Francuski majstor također je uživao slavu kao izvanredan igrač whista, zarađujući 30-40.000 franaka godišnje – što je bila ogromna suma u to vrijeme. On je prvi primijenio manever u ovoj kartaškoj igri koji je nazvan po njemu (Deschapellov napad). Ignorišući teoriju iz knjiga, Deschapelles je vjerovao da se sve što treba znati o šahu može naučiti za tri dana, a upoređujući obe igre, rekao je: „Šah, na kraju, sadrži samo jednu jedinu ideju koju organizovani um lako može shvatiti.“
S druge strane, whist je toliko komplikovan da zahtijeva mnoge godine samo da bi se shvatila njegova složenost. Učesnik mnogih Napoleonovih pohoda, Deschapelles je uzeo čin generala prilikom povlačenja, a u jednoj od bitaka izgubio je ruku, ali je i dalje mogao fantastično da igra bilijar, a tri mjeseca nakon što je naučio da igrati dama, pobijedio je francuskog prvaka. Bio je čovjek Igre i upamćen je u šahu i kartama, osvajajući najviše vrhove.
Vijek i po kasnije, Irina Levitina uspjela je postići jednako izvanredne rezultate. Nakon što je postala međunarodni velemajstor u obe igre (svjetski velemajstor u bridžu), ne samo da je igrala meč za svjetsku titulu u šahu, već je i osvojila Svjetsko prvenstvo u bridžu. Postizanje ovog uspjeha bilo je neizmjerno teže nego što je to bilo u Francuskoj u prvoj polovini 19. stoljeća: šah je tada bio puno manje istražen nego što je sada, a kartaši nisu trpjeli progon, za razliku od 1970-ih, kada je Irina Levitina počela igrati bridž.

Irina Levitina u Amsterdamu, decembar 2004. Potpuno je prešla s šaha na bridž. „Teško mi je da zamislim da ću ikad ponovo sjediti za šahovskom tablom.“

1983.godine, Levitina je pobijedila bivšu prvakinju Nona Gaprindashvili (lijevo) u četvrtfinalu kandidatskih mečeva za žensko Svjetsko prvenstvo.
Postojala je ogromna razlika između bridža i šaha u Sovjetskom Savezu. Šah je ispunjavao sale za igre, bio je propagiran na sve moguće načine i podržavan od strane države, dok je u očima vlasti bridž bio dekadentna igra koja je bila pod sumnjom. Godine 1972. Sportski komitet SSSR-a osudio je „pokvarenu praksu raznih takmičenja, prožetih štetnim socijalnim tendencijama“, a Centralni komitet Komunističke partije usvojio je rezoluciju „o nekim slučajevima perverzije u razvoju određenih vrsta sportova“, među kojima je bridž bio pomenut zajedno sa jogom, body-buildingom, ženskim fudbalom i karateom.
Bridž je uglavnom volio intelektualni krug, i iako su se za vrijeme igre koristili terminologijom karata, nije bilo teško naslutiti da se, s obzirom na raspored boja Istoka i Zapada, razgovor lako mogao prebaciti na poređenje političkih sistema Istoka i Zapada u geopolitici. To se, usput rečeno, vrlo često događalo, a nije bilo slučajno što je među igračima bridža sedamdesetih i osamdesetih godina bilo toliko mnogo kasnije emigranata. Šah je bio jedna od aktivnosti u kojoj su sovjetski Jevreji mogli izraziti sebe bez ikakvih ograničenja, ali među igračima bridža takođe je postotak Jevreja bio veoma visok.
Svi koji su u to vrijeme došli u kontakt s Irinom Levitinom govore o izuzetnoj ličnosti, punoj energije i talenta. Ali, takođe je bila i vrlo osjetljiva. Očigledno neprilagođena sistemu, imala je hrabrost koja je bila slična Taljevoj. Isto se odnosilo na njezinu apsolutnu neuklopljenost u materijalni svijet i njeno zanemarivanje svega što je konkretno ili materijalno. „Bilo je teško zamisliti je za šporetom,“ prisjeća se Yury Razuvaev. „Nakon njenog vjenčanja uvijek sam je zadirkivao kad sam je vidio: da li je naučila kuvati nešto osim jaja?“
Kasnije sam bio iznenađen kad sam saznao da je brinula o svojoj slijepoj svekrvi, obavljala sve kućanske poslove, išla svuda i nalazila što joj je potrebno. Kada je bila u svojim najboljim godinama, pobjeđujući nekoliko puta zaredom na nacionalnom prvenstvu, nakon što je njen brat Ilja emigrirao u Sjedinjene Države, oduzeli su joj stipendiju i nisu joj dopuštali da putuje u inostranstvo. Čak ni na turnire na kojima je imala pravo da igra.
-Nastaviće se-