Šah naslijepo – Poslednjih pedeset godina (67.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

67.nastavak

5.
Poslednjih pedeset godina

Uvod

Postoji više razloga zašto je prva polovina dvadesetog vijeka proizvela veliki broj partija igranih naslijepo i postavljanje novih rekorda, u poređenju s mnogo godina posle toga. U posljednje vrijeme došlo je do ogromnog porasta učestalosti unosnih turnira, međunarodnih i regionalnih, na kojima mnogi vrhunski šahisti mogu ostvariti respektabilne (a ponekad i astronomske) finansijske nagrade. Te nagrade mogu se postići bez ogromnog mentalnog i fizičkog napora koji je potreban za pripremu i održavanje velikih demonstracija igranja simultanki naslijepo, ili za odlazak na turneje u okviru kojih se igraju partije naslijepo ili simultanke u mnogim gradovima ili zemljama (kao što su to, na primjer, činili Blackburne, Pillsbury, Aljehin i Koltanovski kako bi izdržavali sebe ili svoje porodice).

Osim toga, mnogi šahisti danas mogu pristojno zarađivati davanjem šahovskih lekcija, uglavnom mladim talentima, ili pisanjem knjiga. Možda više ne postoji motivacija za izvođenje spektakularnih podviga poput igranja 40 partija istovremeno bez gledanja na šahovsku tablu.

U posljednjih desetak ili dvadeset godina, popularnost internet šahovskih takmičenja odvukla je igrače od tradicionalnih šahovskih klubova – mjesta gdje su muškarci i žene uživali u neformalnim partijama uz razgovor, i gdje su upravnici klubova bili motivisani da organizuju i sponzorišu razne vrste šahovskih demonstracija. (Čuveni Šahovski klub na Manhattanu zatvoren je 2002. godine nakon 124 godine postojanja.) Mnogo veća dostupnost šahovskih knjiga na raznim jezicima, poučnih i zabavnih video materijala, pa čak i televizijskih ili računalno generisanih prijenosa svjetskih prvenstava i drugih važnih događaja (uključujući mečeve čovjeka protiv mašine), takođe je odvratila pažnju od simultanki i drugih sličnih demonstracija. Danas se možete zabavljati igrajući šah na internetu iz udobnosti vlastitog doma, čak i ako nikada ne učestvujete na standardnom turniru. Međutim, događaji igranja šaha naslijepo i dalje privlače interesovanje šahista, iako ne u smislu praćenja ili gledanja najnovijih pokušaja postavljanja novih svjetskih rekorda u broju odigranih partija simultano. To je uglavnom zato što šahisti više ne pokušavaju ostvariti takve ciljeve. Ako neko ipak pokuša da igra više od 40 ili 50 partija istovremeno, sigurno bi bilo posvećeno mnogo pažnje tom pokušaju, a vjerovatno bi se ponudile i velike sume  novca onome ko bi postigao takvo dostignuće. Ali danas postoje jednostavniji načini za zaradu…

Interes za igranje šaha naslijepo i povezane aktivnosti danas se iskazuje na drugačije načine. Razni web sajtovi nude šahistima sklonim tehnologiji vježbe ili savjete koji uključuju „trening vizualizacije“. Ovi resursi prikazuju dijagrame pozicija ili djelomične zapise partija sa sekvencama poteza koje igrač mora pratiti „mentalno“ polazeći od početnog dijagrama ili zapisa. Takve vježbe su izuzetno korisne za razvoj šahovskih vještina; mnogi bivši šampioni u igranju šaha naslijepo koristili su ih u različitim oblicima (naravno, bez upotrebe računara). Sve ove vježbe su oblik igranja šaha naslijepo, a mnogi majstori su primijetili da obični šah uključuje sposobnost vizualizacije unaprijed, što ima elemente koji oponašaju šah bez gledanja na tablu.

Jedna od značajnih novijih inovacija je organizacija turnira pune dužine u kojima majstori igraju pojedinačno jedni protiv drugih, ali u nekim ili svim partijama nijedan igrač nema uvid u šahovsku poziciju. Potezi se obično unose tipkanjem od strane igrača i šalju povezanim računarima. Najpoznatiji od ovih turnira održava se svake godine u proljeće u Monaku i privlači najbolje velemajstore svijeta. Ovi Melody Amber turniri (nazvani po mladoj ćerki šahovskog pokrovitelja koji ih je podržavao i finansirao) važan su dio šahovske scene od 1993. godine (više o njima uskoro).

Osim ako neki nepoznati velemajstor u igranju naslijepo nije uspio sakriti svoje nastupe od medija, od 1954. godine postoji samo osam novih igrača koji su odigrali 20 ili više simultanih partija naslijepo, a niko nije igrao više od 28. Odigrati 20 partija istovremeno predstavlja značajno dostignuće—što nije postignuto prije Pillsburyja 1900. godine. Hronološki redoslijed tih igrača je sljedeći:

  • Francisco Jose Perez (20 partija 1954., 25 partija 1956.),
  • Kenneth Rogoff (26 partija 1968.),
  • Leo Williams (22 partije 1973., 25 partija 1982., 27 partija 1986.),
  • Vlastimil Hort (20 partija 1979. i 1981., iako je 1995. izjavio da mu je maksimum bio 22),
  • Anthony Miles (22 partije 1984.),
  • Jacob Øst Hansen (25 partija 1986.),
  • Hans Jung (26 partija 1993.),
  • Ole Boegh Larsen (28 partija 1987.).

Godine 1985. najbolji igrač svijeta, Garry Kasparov, održao je simultanku naslijepo “sa satom” na 10 tabli u Njemačkoj, protiv vrlo jakih protivnika—individualni poduhvat koji po težini može biti jednako vrijedan divljenja kao i bilo koji drugi. Međutim, igranje šaha naslijepo se istorijski smatra kombinacijom izuzetnog pamćenja i šahovske vještine, a faktor pamćenja postaje relativno nevažan kada se igra samo 10 partija. Kasnije ćemo vidjeti, iz eksperimenata o pamćenju, da je praćenje 10 partija istovremeno relativno jednostavno za osobu s jakim majstorskim sposobnostima.

(Nastaviće se)