Piše: GM Emil Sutovsky
Završeno je najdramatičnije Svjetsko prvenstvo u ubrzanom i brzopoteznom šahu u istoriji.
Bilo je toliko toga da je nemoguće sve prenijeti. Prekrasna dvorana, najbolja moguća lokacija u centru finansijskog svijeta, stotine gledalaca na licu mjesta, izvanredni gosti na konferencijama i u studiju, sjajan komentatorski duo – gdje je vatreni Maurice Ashley bio savršeno dopunjen smirenim Evgenijem Mirošničenkom…
I naravno, u centru svega bio je sam šah.
Šteta što su zbog strasti vezanih za Magnusa drugi heroji prvenstva ostali u sjeni – Koneru, Murzin, Yu.
Bilo je mnogo iznenađenja, i u muškom turniru (Azerbejdžanac Muradli i Amerikanac Jacobson postigli su performans 300 poena iznad svog rejtinga, dok se predstavnik Jermenije Karen Grigorjan plasirao u top deset), i među ženama (posebno se istakla 15-godišnja Afruza Hamdamova iz Uzbekistana, koja je podijelila drugo mjesto u ubrzanom šahu).
Veterani su se uspješno borili – tu ne mislim samo na Gelfanda i Ivančuka (koga je samo tragedija u partiji protiv Naroditskog izbacila iz borbe), već i na Griščuka – osvojiti srebro na Svjetskom prvenstvu u 41. godini je velika stvar.
Sve u svemu, bilo je prelijepo i zanimljivo.
ALI, ALI
O svom stavu prema ponašanju Magnusa i pratećoj PR kampanji već sam mnogo pisao na Twitteru i neću se ponavljati. Samo želim da naglasim da i dalje smatram da ne treba dozvoliti jednom igraču, ma koliko bio veliki, da igra po svojim pravilima.
To nije pošteno prema ostalim učesnicima, nije ispravno u principu, i dovodi u pitanje rad FIDE.
Želim izraziti veliku zahvalnost kompaniji Freedom i lično Timuru Turlovu – ovo je bio težak i skup projekat. Mnoge ideje su uspjele, okupili smo najsnažniji sastav u istoriji, stiglo je 300 učesnika iz 65 zemalja, turnir je dobio veliku medijsku pažnju – iako možda cijena za to bila prevelika.
Svima želim sretnu novu šahovsku godinu!
(Preneseno sa fejsbuka)