Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

50.nastavak
Miguel Najdorf

Miguel Najdorf bio je strastven, entuzijastičan i nesputan čovjek, čija je ljubav prema šahu i životu bila zarazna i očigledna svima koji su ga upoznali. Na regularnim turnirima imao je običaj da šeta po sali za igru kada nije bio na potezu, razgovarajući s posmatračima i drugim igračima koji su takođe šetali između poteza—razgovori koji bi danas vjerovatno izazvali upozorenje sudije turnira, ali čija zabrana nije bila strogo sprovođena do relativno nedavno. Često bi pitao te kolege i obožavaoce šta misle o njegovoj poziciji; većina ih je izbjegavala da daju jasan odgovor. Jednom je čak, nesvjesno, postavio to pitanje sovjetskom velemajstoru Isaaku Boleslavskom (1919–1977), dok je ovaj ustajao sa stolice nakon što je odigrao potez. Boleslavski je bio pomalo zatečen, jer je igrao upravo protiv Najdorfa!
Čak i u svojim osamdesetim godinama, i narušenog zdravlja, Najdorf je nastavio da prisustvuje, sponzoriše i igra na redovnim turnirima, tvrdeći da želi da umrijeti na šahovskom događaju. Ustvari, preminuo je od komplikacija nakon operacije srca kojoj je morao biti podvrgnut dok je bio u Španiji kako bi prisustvovao simultanci Garija Kasparova. Njegovi doktori su mu savjetovali da ne ide. Moishe Mieczsùaw Najdorf rođen je 15. aprila 1910. u Varšavi, Poljska, a preminuo 4. jula 1997. u Malagi, Španija. On i George Koltanowski su šampioni igre na slijepo koji su doživjeli najduži život (87+ odnosno 96+ godina), ali Najdorf je, za razliku od Koltanowskog, bio znatno aktivniji kao takmičar na regularnim turnirima nego kao igrač naslijepo.
U stvari, ne postoje jasni dokazi da je Najdorf održavao ozbiljne simultanke naslijepo osim u periodu od ranih 1940-ih do 1947. godine, kada je, prema uvjerenju sadašnjih autora, postavio trenutni svjetski rekord od 45 simultanih partija naslijepo.
Najdorf je priznao da nije igrao naslijepo šah prvenstveno radi zabave, demonstracije memorijskih sposobnosti ili kao simbol šahovske vještine. Tokom Šahovske olimpijade u Buenos Airesu 1939. godine, kada je Hitler napao Poljsku, on i ostali članovi poljske reprezentacije (svi Jevreji) odlučili su da ostanu u Argentini. Tokom Drugog svjetskog rata i nekoliko godina nakon njegovog završetka, pokušavao je da pronađe načine da obavijesti svoju suprugu, ćerku, bliske rođake i prijatelje o tome gdje se nalazi i da je na sigurnom, kao i da sazna ko je od njih preživio Holokaust.
Vjerovao je da će svjetski mediji posvetiti pažnju njegovim rekordnim simultankama naslijepo iz 1943. i 1947. godine u Argentini i Brazilu, posebno u Poljskoj, Njemačkoj i Rusiji, što bi moglo potaknuti preživjele rođake da ga kontaktiraju. Do kraja 1945. godine saznao je da su mu supruga i ćerka ubijene, ali je do 1947. godine i dalje gajio nadu da će čuti vijesti od drugih rođaka i prijatelja. Tako je Najdorf bio prvi svjetski šampion naslijepo koji je imao vrlo posebne lične razloge za organizovanje velikih šahovskih simultanki bez gledanja na tablu. Kada su ti razlozi nestali, prestao je s tim načinom igre. Najdorf je bio igrač svjetske klase na turnirima od 1940-ih do 1970-ih godina. Navodno je tvrdio da će jednog dana postati svjetski šampion, ali Hans Ree je u značajnom nekrologu u časopisu New in Chess iz 1997. godine izrazio uvjerenje da je Najdorf zapravo mislio kako je jednako dobar kao i svi ostali kandidati za svjetskog šampiona tog vremena. Njegova rana šahovska karijera počela je kada je naučio da igra sa 14 godina, a većina turnira na kojima je igrao prije 1939. godine održavala se u njegovoj domovini, gdje je postao poznat kao „Poljski Morphy“ zbog maštovitih napadačkih partija koje je igrao.
Najdorf je bio čarobnjak u središnjici, ali nikada nije bio izuzetan igrač završnica. Ipak, dao je barem jedan značajan doprinos otvaranjima razvijanjem teorije varijante u Sicilijanskoj odbrani, koja je i dalje izuzetno popularna u 21. vijeku i nosi njegovo ime.
Rijetko je završavao na prvom mjestu na turnirima na kojima su učestvovali drugi kandidati za svjetskog šampiona, ali je često osvajao visoka mjesta na takvim događajima. Zvanično je postao velemajstor 1950. godine. Dosljedno je postizao dobre rezultate na turnirima na kojima su učestvovali sovjetski igrači, ali nikada nije uspio da se kvalifikuje kao kandidat za svjetskog šampiona. Zapanjujuće je da je Najdorf igrao protiv svakog zvaničnog svjetskog šampiona osim Steinitza (prvog zvaničnog šampiona). Istina je da je protiv Aljehina igrao samo u manjoj simultanci, dok je protiv Emanuela Laskera igrao samo partiju bridža!
(Nastaviće se)