Piše: Timur Ganeev, zamjenik šefa sportske redakcije “Sport-Express-a”
Predsjednik XI međunarodnog festivala u Sitžesu Luis Martin Garcia i Savva Vetohin.
Foto: sunwaychessfestival.com
Novi uspjeh naših mladih talenata.
15-godišnji velemajstor Savva Vetohin postao je pobjednik glavnog turnira na XI međunarodnom festivalu u Sitžesu. Rus je osvojio 8 poena od 10 i podijelio 1-2. mjesto sa predstavnikom Izraela Idom Gorštejnom. Nakon toga, Savva je pobijedio konkurenta na taj-brejku. Napomenimo da je turnir u Kataloniji bio prilično prestižan.
U njemu su učestvovala dva učesnika turnira kandidata različitih godina — Ukrajinac Vasili Ivančuk i Rus Kiril Alekseenko, koji sada nastupa za Austriju.
Značajne pobjede
U Kataloniji je završen tradicionalni otvoreni turnir u gradu Sitžes. Na festivalu redovno učestvuje najmanje petnaestak velemajstora, među kojima često ima i vodećih šahista svijeta. Na primjer, upravo je ovdje prošle godine Lenier Domingez pokušao da osvoji nedostajuće bodove za FIDE rejting, ali nije uspio.
Ove godine, od zvijezda svjetskog šaha, u Sitžes je došao četvorostruki pobjednik Svjetske šahovske olimpijade, svjetski prvak u rapidu i blitzu Vasili Ivančuk. Ukrajinski genije bio je pod brojem dva. Najveći rejting imao je osvajač bronzane medalje sa „Velikog švajcarca“ 2019, Kiril Alekseenko (2673).
Takođe, u top-5 po rejtingu našli su se Francuz Žil Musar, Singapurac Tin Džinjjao i još jedan predstavnik Francuske, svetski šampion (U-20) Mark–Andrija Mauricci.
Šahista Savva Vetohin sa peharom za pobjedu na XI međunarodnom festivalu u Sitdžesu.
Foto: sunwaychessfestival.com
Rusiju su predstavljali Savva Vetohin (11. broj startne liste), kao i Anna Šuhman, Nikolaj Grebennikov i Iren Lucinger. Poslednja, inače, predstavljaće Rusiju i na predstojećem Svjetskom prvenstvu u rapidu i blicu. Ipak, turnir nije dobro išao za Lucinger i Grebennikova, dok je Šuhman unapredila svoj rejting za 40 poena, zauzevši 36. mjesto od 150. A Vetohin je nastupio iznad svih očekivanja.
Predstavnik Sankt Peterburga pobijedio je šest partija od 10, među kojima su i one protiv jačih od njega po rejtingu Alekseenka (crnima) i Mauricija. Savva je briljirao i u doigravnaju, ne ostavivši šanse 22-godišnjem Ido Gorštajnu. Na kraju, tokom turnira Rus je dodao 17,7 poena svom rejtingu, dok je Gorštajn povećao svoj za 14,4.
Doslovno prije dva mjeseca, Vetohin je dobio titulu velemajstora, a u cjelini je završio godinu veoma uspješno. Na timskom prvenstvu Rusije pobijedio je osvajača mnogih titular Alekseja Dreeva i odigrao remi sa Aleksandrom Griščukom, na Memorijalu Vladimira Dvorkoviča pobedio je Evgenija Naera, a na openu u Francuskoj u odlučujućem kolu bio je bolji od Aleksandra Motileva. Ukupno – 2502 poena rejtinga, što je Savvi omogućilo da osvoji najvišu titulu u šahu.
Savva Vetohin
„Sin puka“
„Sada je vrlo popularno prisjećati se početka puta sportskih zvijezda“, — ističe na sajtu FŠR velemajstor Dmitrij Kriakvin. „Na mnogim sajtovima i stranicama društvenih mreža objavljuju se fotografije vrlo mladog Savike. Porodica Vetohin ima veoma dobru i, što je najvažnije, šahovsku tradiciju: stariji sin Ilja je FIDE majstor, a sestra Sonja se dostojno pokazala na dječjim prvenstvima. Roditelji Savve, Dmitrij i Julija, uvijek su se trudili da talentovanom djetetu pruže maksimalno: s dječakom su tokom godina radili najbolji treneri zemlje. Da bi se pripremila takva zvijezda, u savremenom svijetu potrebni su napori mnogih i mnogih stručnjaka.
Ali, sasvim je sigurno — veliki doprinos u razvoj budućeg velemajstora Vetohina dali su i gorski i toljatinski velemajstorski centri FŠR, kao i Ruska šahovska škola sa sadašnjim mentorima iz Sankt Peterburga. U Kostromi je cjelokupni Savvov napredak prošao pred mojim očima: 2017. godine, kada sam prvi put došao u „Volžski priboj“, održavao sam simultanku, a jedan od najopasnijih protivnika bio je još mali, ali mudar dječak sa živahnim očima.“
Savva je rastao i postepeno prešao iz sporednih grupa u glavnu (Arsenij Nesterov, Ivan Jeleckij, Aleksandra Dimitrova, Vitalij Gurvič, Semjon Kazjmin, Anna Žurova, Ilja Lepilin, Mihail Jašmetov, Igor i Damir Ismagilovi i još nekoliko dječaka, čiji su uspjesi bili nešto skromniji), gdje se nije izgubio, iako je na treninzima spolja ličio na onog „sina puka“. (To je poznati ruski izraz koji se odnosi na dječaka ili mladića koji je bio usvojen ili odrastao među vojnicima. Izraz potiče iz perioda Drugog svjetskog rata, kada su se siročad često pridruživala vojnim jedinicama i vojnici ih prihvatali kao „sinove puka„-prevodilac)
U sjećanju je ostao nasmijani, dobro odgojeni dječak koji je takođe pokazivao velike sposobnosti u sviranju raznih muzičkih instrumenata. Čini se da je na kostromskim koncertima počinjao s balalajkom, a završavao složenim djelima poput „Grad kojeg nema“. Tako je bilo i u šahu: nismo ni primijetili, a Vetohin je odrastao u jakog majstora, nastavljajući treninge već s mentorima seniorske reprezentacije. Dobar je znak što u Kostromi naš čuvar tradicije, Sergej Slugin, vodi fotoizvještaje gotovo svakog dana treninga — u arhivi je ostalo mnogo fotografija koje sada možemo pokazati javnosti.“