Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

48.nastavak
Koltanovski je iznio dva dodatna razloga. Prvo, tvrdio je da je Najdorfova simultanka na 45 tabli bila narušena time što je igrao bijelim i crnim figurama na uzastopnim, naizmjeničnim tablama, što bi učinilo partije različitijima jedna od druge, u poređenju s igrom bijelim figurama u svim partijama. Drugi razlog koji je naveo bio je tvrdnja da mu je velikan šaha Erich Eliskases, sudija na toj simultanci, rekao da je Najdorfu bilo dozvoljeno da tokom događaja ima ispred sebe pisani zapis svih brojeva tabli i formulara partija. Koltanovski (1986, str. 22) je takođe objavio ovu tvrdnju u vezi sa Najdorfovom egzibicijom na 40 tabli iz 1943. godine.
Odmah ispod, u dijelu o Najdorfu, čitalac će vidjeti da su istraživanja autora ovog djela otkrila da su sve ove kritike u vezi sa Najdorfovim nastupima bile netačne.
Koltanovski je takođe kritikovao navodni svjetski rekord Fleša (Flesch) od 52 simultane partije na slijepo, tvrdeći da je 26 partija završeno predajom nakon četiri poteza, a mnoge druge nakon šest do osam poteza, pa je Fleš zapravo igrao samo oko 15 simultanih partija koje su trajale duže od nekoliko poteza. Istraživanje pokazuje da je Koltanovski bio u pravu u vezi s velikim brojem kratkih partija (iako nisu bile tako kratke kao što je on tvrdio), ali postoje i drugi ozbiljni razlozi za dovođenje u pitanje Flešov nastup koje Koltanovski nije pomenuo—o kojima su svjedoci i drugi dopisnici pisali autorima ovog djela. Flešov nastup bit će razmotren kasnije, nakon dijela o Najdorfu. Tokom intervjua, Koltanovski je ponovio svoje mišljenje da je Aljehin bio najveći igrač šaha naslijepo svih vremena.
Takođe je napomenuo da je Pillsburyjev veliki nastup u Hanoveru 1902. godine, kada je igrao protiv 21 igrača približno majstorske snage, bilo najbolje dostignuće u šahu naslijepo. Iako je Pillsbury izgubio sedam partija i postigao samo 40,5 posto, Koltanovski je smatrao da su to najjači protivnici u istoriji simultanih partija naslijepo.
Na daljnja pitanja, Koltanovski je napisao da nije napravio nijednu grešku tokom svog nastupa u Edinburgu, te da su izvještaji u medijima o tome da Najdorf nije napravio greške, naravno, bili očekivani jer je imao zapisnike svih partija ispred sebe. Koltanovski je rekao da je u svojoj vlastitoj simultanci samo dvaput prekidao na 10 minuta kako bi otišao do WC-a, pri čemu su ga pratila tri službenika i igrača. Obroke je uzimao za stolom za vrijeme simultanke, što je trajalo oko 20 minuta.
U istom pismu naveo je da su samo dvije partije završene za manje od 15 poteza, ali su ovi protivnici već imali izgubljene pozicije. Već je pomenuto da zapisnici partija koje je Koltanovski dostavio u *Blindfold Chess Genius* pokazuju da je gotovo polovina od 34 partije završena nakon 16 ili manje poteza (vidi Dodatak A). Na kraju, Koltanovski je komentarisao da, ako je u nedoumici u vezi s detaljima određene pozicije naslijepo, odmah se sjeća svih poteza i brzo može rekonstruisati poziciju. Moglo bi se pomisliti da je Koltanovski, nakon što je ponovo postavio svjetski rekord za simultane partije naslijepo 1937. godine, možda malo popustio, ali to nije bio slučaj.
U stvari, čini se da je Koltanovski postavio još jedan rekord u šahu naslijepo kasnije te godine tokom svoje druge turneje po Švajcarskoj, koju je organizovao švajcarski majstor Henry Grob. Tokom oktobra 1937. godine, Koltanovski je održao 26 simultanki, po jednu svakog dana, u 26 različitih gradova, svake noći igrajući 10 simultanih partija na slijepo. Od 260 partija postigao je ukupni rezultat od 94 posto, što je, kako je on napomenuo (Koltanovski, 1955, str. 69), „uporedivo s najboljim rezultatima koji su postignuti na bilo kojem turneji šahovskog majstora u bilo kojoj zemlji“.
U izjavi za San Francisco Chronicle (1960), koja je sažimala „Rekord u pregledu“, Koltanovski je dao svoj tipičan odgovor na pitanje kako je mogao igrati simultane partije na slijepo. Izjavio je da nema „mentalnu sliku“ i da ne „vidi tablu“. Međutim, on ima ono što je nazvao „odmah auditivnim“ odgovorom, a The New Yorker (6. januara 1945.) je to nazvao „fonografski um“. Rekao je: „Moj um je gramofonska ploča. Kada želim da znam koji su potezi odigrani, pokrenem ploču u svom umu. Onda slušam.“ Na drugom mestu je naveo da „zna“ gdje se svaka figura nalazi na tabli u svakom trenutku jer mu je to rečeno. Kako je tačno znao, bilo je pomalo misterija za njega. To je takođe misterija i za druge, jer – dok se priznaje da memorija za izgovorene riječi može pomoći u pamćenju pozicije ili sekvence poteza – nije jasno šta tačno znači „odmah auditivni“ odgovor.
Još jedan skup dostignuća Koltanovskog u šahu naslijepo mora biti istaknut, jer predstavljaju značajna dostignuća sama po sebi, a broj odigranih partija često je pogrešno naveden od strane mnogih autora i knjiga o rekordima kao svjetski rekord za simultane partije naslijepo—greška koju je Koltanovski pokušao ispraviti, ali ne previše uspješno. Ove simultanke uključuju Koltanovskog koji igra mnoge uzastopne partije šaha naslijepo pri brzini od 10 sekundi po potezu za svakog igrača.
(Nastaviće se)