Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

37.nastavak
Gyula Breyer

Gyula (Julius) Breyer (1893–1921) zauzima mjesto između Réti-ja i Aljehina jer je njegov rekord od 25 simultanih partija naslijepo iz 1921. godine nadmašio rekord od 24 partije, koji je postavio njegov dobar prijatelj Réti 1919. godine, a taj broj nije bio premašen sve dok Aljehin nije odigrao 26 partija u New Yorku 1924. godine. Tokom svog kratkog života, Breyer nikada nije imao priliku da pokuša da postavi novi rekord; preminuo je od tuberkuloze i srčane bolesti manje od godinu dana nakon što je odigrao svojih 25 partija. Poput Réti-ja, rođen je u Mađarskoj i bio je vodeći autor ideja koje čine osnovu hipermoderne škole otvaranja u šahu. Poznat je po izjavi: „Posle prvog poteza e4, bijeli je u posljednjim trzajima.“ (Taj pješak, budući da je nezaštićen, otvoren je za napad crnog.) Međutim, čitalac će vidjeti da je u svojoj rekordnoj slijepoj igri u prvih 16 od ukupno 25 partija odigrao potez 1. e4.
Iako je postao prvak Mađarske sa 18 godina, ostvario dobre rezultate na jakim turnirima, kreirao nekoliko poznatih šahovskih problema, dao ime mnogim varijantama otvaranja i postavio svjetski rekord u simultanom šahu naslijepo, Breyer nije inspirisao mnoge šahovske pisce da posvete puno vremena njegovom životu i djelu.† Studirao je inženjerstvo u Budimpešti i radio na projektima željeznica i puteva prije nego što se 1916. godine, sa 23 godine, odlučio da se posveti šahu. Takođe je bio urednik časopisa posvećenog zagonetkama.
Ne znamo kako je stekao takvu vještinu u šahu naslijepo niti koliko su postepeni bili njegovi koraci prema igri sa 20 protivnika ili više. Ali susreo se sa 25 protivnika u Košicama, Čehoslovačka, 30. januara 1921. godine (Partije 115–139). Čini se da nema dostupnih podataka o tome koliko je dugo trajala ova demonstracija njegovih vještina, ali s obzirom na nedostatak detalja o većem dijelu Breyerovog života i karijere, razumljivo je da su istoričari zadivljeni što su sve partije zabilježene; međutim, postoje određene nesuglasice između dva glavna izvora (Lopez, 1989, stranice 167–171, i lična komunikacija s Janom Kalendovskim). Čitalac će, analizirajući rezultate, primijetiti da protivnici nisu bili vrlo jaki i da su neke partije završene u nejasnim pozicijama; međutim, bilo je nekoliko prilično „divljih“ i lijepih partija. Breyer je ostvario rezultat +15, -3, =7 (74 posto).
Jedina druga poznata Breyerova simultanka naslijepo za koju postoje neki podaci odigrana je nedugo nakon što je postavio svjetski rekord u Košicama. Odigrao je protiv 15 protivnika u Nitri, ostvarivši rezultat +10, -1, =4 (80 posto). Kratak opis ovog događaja objavljen je u časopisu Tasopis Teskoslovenskïch ¶achistü (1921, stranica 64), gdje su navedena imena onih koji su pobijedili ili remizirali protiv Breyera. Ova simultanka je trajala, kako se navodi, oko 4 i po sata.
Mnogi Breyerovi savremenici su ga cijenili zbog njegove briljantnosti i potencijala. Može se spekulisati da bi, da je bio zdraviji i duže živio, postigao svjetski status u redovnom šahu i bio uspješan u igri s daleko više od 25 simultanih slijepih partija, da je to postavio kao cilj.
(Nastaviće se)