Genna Sosonko: Pametni Čip iz Sankt Peterburga i druge priče iz prohujale šahovske ere -Ako truba zatrubi-Ludek Pachman (1924–2003) (17.nastavak)

2006 New in Chess Alkmaar

17.nastavak

Nakon Drugog svjetskog rata, mladi i energični komunista Ludek Pachman postao je član komisije kroz koju su morali prolaziti doktori u bolnicama, profesori na univerzitetima, inženjeri i naučnici, dokazujući svoju lojalnost i poznavanje marksizma-lenjinizma. Ludek Pachman bio je strogi ispitivač. On je donosio konačnu presudu, koja bi univerzitetskom profesoru mogla reći da bi bolje bilo da potraži posao kao perač prozora. Stotine predavača i doktora završili su na ulici i morali su steći nove kvalifikacije kao ložači, čuvari, konobari i/ili pomoćni radnici. Češki emigranti koji su potražili azil u Njemačkoj i Austriji nazivali su ga „pukovnikom Pachmanom“ i tvrdili da je bio jedna od najmračnijih figura Gottwaldovog režima. Nakon toga, Pachman je postao šef odjeljenja za pripremu sindikalnih kadrova i ostao je na toj poziciji nekoliko godina.

Na partijskim kursevima, Pachman je držao predavanja o dijalektici i istorijskom materijalizmu. Njegova omiljena tema bila je: „Imperijalizam – najviši stadij kapitalizma“. Knjige Staljina za njega su u to vrijeme predstavljale vrhunac mudrosti. Smatrao je: „Sve je bilo tako jednostavno i jasno objašnjeno u njima.“ Kada je postao komunista, poput mnogih mladih ljudi, Pachmana su privukle ideje jednakosti i bratstva. Ali, za razliku od većine mladih, on je nastojao te ideje sprovesti u praksu. Ideali njegove mladosti, usmjereni prema nekoj dalekoj budućnosti, ubrzo su pali u drugi plan zbog napornog rada unutar partijskih pravila i stroge poslušnosti partijskim direktivama.

Godine 1952., u jednoj neslavnoj godini koja je bila obilježena značajnim sovjetskim događajima vezanim za bivše vođe republike, Pachman je napustio nacionalnu politiku. Odustao je od svog posla u Centralnim sindikatima, a šah je postao glavna stvar u njegovom životu narednih petnaest godina. Ipak, u šahovskim krugovima Pachman je i dalje bio smatran osobom koja ima kontakte na najvišim razinama vlasti. U njegovoj prisutnosti, šahisti iz Istočne Evrope znali su da moraju držati jezik za zubima, jer nisu znali kako će njihove riječi biti iskrivljene kada se vrate kući. Oni koji se sjećaju tog vremena kažu da bi razgovor odmah postao napet ili bi svi potpuno ušutjeli kada bi Ludek Pachman ušao u prostoriju. Pachmanov šahovski stil bio je karakterisan sofisticiranim postavkama u otvaranjima, odličnim  poznavanjem teorije, pragmatizmom, vjerom u sebe i optimizmom. Sedam puta je osvojio šahovsko prvenstvo Čehoslovačke, prvi put 1946. godine. Od kraja pedesetih do sredine šezdesetih godina, Pachman je bio vrlo jak velemajstor i dobrodošao gost na svim međunarodnim turnirima. Osim što je igrao šah, takođe je trenirao, organizovao događaje i pisao knjige. Napisao je više od 80 knjiga o različitim aspektima igre – strategiji, taktici i otvaranjima – koje su prevedene na mnoge jezike. U tim godinama Pachman je često putovao na Kubu, kako bi igrao na turnirima i trenirao na „Ostrvu slobode„, kako su Kubu zvali u komunističkim zemljama.

U to vreme nije bilo sumnje u njegove političke simpatije. Viktor Korčnoj se sjeća da je 1963. godine, tokom Memorijala Kapablanke u Havani, Pachman ponosno rekao njemu i Bobu Wade-u: „Nedavno sam naučio da vozim tenk“, a u odgovoru na njihov zbunjeni pogled objasnio: „Moramo da branimo našu Kubu!“ Pachman je nekoliko puta sreo Fidela Kastra. Jednom, Kastra, veliki ljubitelj cigara, upitao ga je: „Zašto ne pušiš, drugu Pachmane?“ Pachman je odgovorio da nikada nije pušio. Tada je Kastro izvadio ogromnu cigaru, stavio je u Pachmanovu ruku i rekao: „Ako si prijatelj Kube, popuši ovu cigaru do kraja.“ Nekoliko decenija kasnije, Pachman se sećao: „S mojim urođenim oportunizmom, odlučio sam da pokažem da sam prijatelj Kube i počeo pušiti cigaru. Prošao sam kroz to, ali to je bila tortura. Da bih se oslobodio od odvratnog ukusa u ustima, popio sam pristojnu količinu Bacardija.“

Ludek Pachman sa Fidelom Kastrom: „Ako si prijatelj Kube, popušićeš ovu cigaru do kraja.“

Demonstracija na ulazu u hotel Kennerd u januaru 1972. godine. Pitanje svih koji su se pitali zašto Pachman nije bio pozvan na turnir, glasi: „Gdje je Ludek Pachman?“

(Nastaviće se)