TV intervju sa Mihailom Taljem

PIše: Jorge Njegović Drndak

Priče o Talju

Pitanje
Sportski element u klasičnom šahu mnogo je izraženiji nego u dopisnom šahu. Ako cijeniš estetsku stranu šaha, zašto ne igraš dopisni šah? To je moje prvo pitanje. Drugo: Da li si ikada razmišljao o dalekoj budućnosti šaha? I treće pitanje: Čini se da imaš dobre odnose i s Kasparovom i s Karpovom. Da li si možda pokušao pomoći da se pomire?

Mihail Talj

Počet ću s trećim pitanjem. Da, imam dobre odnose i sa Kasparovim i sa Karpovom, ali s Taljem imam još bolje odnose, pa nisam napravio nikakav napor u tom smislu. Što se tiče dopisnog šaha… Znate, cijenim šah kao umjetnost, ali volim da vidim i osjetim svog partnera za tablom. Kada jednostavno pišete poteze, nedostaje taj osjećaj. Pored toga, moj rukopis je strašan. Šah je poseban slučaj… Situacija šahista tokom partije je jedinstvena. On je autor, piše svoj „scenarij“, svoj „libreto“. On je izvođač. On je kritičar. Jedna vrsta trostruke uloge. Ne volim da igram u praznoj sali. Trebam publiku. Kada sam u formi, sviđa mi se sav taj šum u sali. Šum znači reakciju. Kada nisam u formi, žalim zbog svoje vlastite reakcije. Ako šum ometa moju igru, nisam u formi. Ako nije tako, onda sam u formi.
Što se tiče budućnosti šaha… Ne mislim da je šah u opasnosti, iako obilje informacija može zamutiti um. Nažalost, mladi igrači previše pažnje posvećuju ovom faktualnom aspektu šaha: varijantama, varijantama… Ali ja i dalje vjerujem u fantaziju.

TV intervju, 1987.

(Preneseno sa fejsbuka)