Šah naslijepo – Vladimir Ostrogsky (27.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

27.nastavak

Vladimir Ostrogsky

Nije mnogo ljubitelja šaha čulo za Vladimira Fedoroviča Ostrogskog, bilo kao turnirskog igrača ili stručnjaka za šah naslijepo. On je misteriozni čovjek na listi onih koji su navodno postavili svjetski rekord u broju simultanih partija odigranih bez gledanja na tablu. Pominje se (s njegovim imenom pogrešno napisanim kao “Ostrogovsky”) u nekoliko rečenica na stranici 13 u Lopezovoj knjizi o šahu naslijepo iz 1989. godine, kao osoba koja je navodno odigrala 24 partije simultano u Moskvi 1904. godine; međutim, opsežno istraživanje Lopeza nije donijelo nijednu partiju iz te simultanke. Ime “Ostrogovsky” nije uključeno u Lopezovu listu onih koji su postavili svjetski rekord, i više se nikada ne pojavljuje u knjizi, čak ni u indeksu.

Steinkohlov (1992.) tretman šaha naslijepo pominje “Ostrogski” u kratkom odjeljku na stranici 88, i navodi da je možda postavio novi rekord od 23 partije u Moskvi 1904. godine. Međutim, Steinkohl smatra svaki takav rekord upitnim jer se ime Ostrogskog nikada više nije pojavilo u literaturi o šahu naslijepo. Gaigeova (1987/2005.) autoritativna lista od 14.000 velikih i gotovo velikih šahista na svijetu, sa njihovim datumima rođenja i smrti, kao i opsežnim referencama koje nude informacije o svakoj osobi, uključuje Ostrogskog; ali Gaigeovo desetljeće istraživanja o šahovskim ličnostima donosi samo nekoliko referenci na njega (na stranici 314) i ništa o tome kada je rođen ili preminuo.

Čini se kao da su Ostrogsky i njegova dostignuća praktično nestala s lica Zemlje.

Istraživanje materijala o njemu, uz pomoć Andrewa Soltisa i Vlastimila Fiale, dovelo je do više informacija o Ostrogskom, uključujući rezultate svake od 23 simultane partije šaha naslijepo (Partije 89–111) koje je odigrao 15. februara 1904. godine u Moskvi; one su objavljene u ruskom časopisu 64–Shakhmatnoye Obozreniye u februaru-martu 1904. godine, na stranicama 62–68. Fiala je otkrio ovaj izvještaj i objavio sve partije u Tesko Slovenský Šachový Bulletin 12, (1993), stranicama 5–8. Iako, kao što će se vidjeti, postoje pitanja da li bi njegov nastup trebao biti smatran svjetskim rekordom, postoje različiti problemi u odlučivanju o validnosti mnogih nastupa na kojima su postavljeni rekordi opisani u ovoj knjizi. Već je pomenuto da je Zukertortov rekord od 16 partija iz 1876. godine možda narušen činjenicom da je njegova simultanka  prekinuta nakon prvih pet sati i nije nastavljen pet dana; a neke od Paulsenovih imultanki odvijale su se tokom nekoliko uzastopnih večeri. U drugim nastupima na kojima su postavljeni rekordi, čija se validnost gotovo niko ne dovodi u pitanje, sada znamo da je igrač naslijepo primao pomoć od prijateljskog zapisničara kada je pokušao odigrati  nepravilan potez ili užasan propust.

I u nekim simultankama naslijepo na kojima su postavljeni rekordi, protivnici su bili izuzetno slabi.

U svakom slučaju, postoji razuman razlog da se smatra da je nastup Ostrogskog na 23 table u Moskvi 1904. godine zasjenio Pillsburyjev rekord od 22 table u istoj gradu 1902. godine. Važno je napomenuti da je sledeća  osoba koja je postavila novi svjetski rekord za simultane partije, Richard Réti, 15 godina nakon uspjeha Ostrogskog, odigrao 24, a ne 23 partije, što može ukazivati na to da je znao za rekord Ostrogskog  i smatrao da samo prelazak Pillsburyjevog široko prihvaćenog rekorda možda neće biti dovoljno da bi tvrdio da je postavio novi rekord.

Informacije o Ostrogskom su oskudne. La Stratégie (februar 1904, stranica 52) pominje da je izvodio uzastopne simultanke naslijepo protiv devet protivnika (+5, -1, =3), deset protivnika (+5, -1, =4) i 17 protivnika (+3, -6, =8) prije simultanke sa 23 protivnika, a 64–Shakhmatnoye Obozreniye je objavio da je dijelio prvo mjesto na Trećem Baltičkom (‘vidljivom‘) šampionatu u Revalu 1904. godine, ubrzo nakon što je izveo simultanku naslijepo na 23 table (citira Matsukevich, 1985, u nastavku).

Njegovo ime se povremeno pojavljuje u tabelama turnira i međugradskih mečeva u Moskvi gotovo čitavu deceniju posle 1904. godine (vidi Skinner i Verhoeven, 1998).

Članak u 64–Shakhmatnoye Obozreniye (br. 8, 1985) autora A. Matsukevicha, pod nazivom “Zaboravljeni šampion,” pruža neke nove detalje o čudnom slučaju Vladimira Ostrogskog i sadrži crtež njegovog lica (koji je ovdje reprodukovan).

Prema Matsukevichu, on je studirao na tehničkoj akademiji u Moskvi 1902. godine kada je prvi put privukao pažnju šahista rješavajući dva teška problema za 35 minuta tokom takmičenja u šahovskom klubu. Osvojio je knjigu pod nazivom Šahovski večeri kao nagradu. Mladić je naučio da igra šah samo dvije godine prije toga, ali ubrzo je počeo da daje simultanke naslijepo  na tri table, a zatim na šest tabli (+3, -2, =1) u svojoj školi. Postigao je rang druge kategorije (približno nivou „eksperta“ u američkom šahu) krajem 1903. godine, a 3. novembra te godine održao je svoju prvu “službenu” simultanku šaha naslijepo u Moskovskom šahovskom kružoku (što je simultanka protiv devet protivnika pomenuta ranije), ostvarivši rezultat +5, -1, =3, u 4 i po sata.

(Nastaviće se)