Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

25.nastavak
Iako je Pillsbury bio sposoban da postigne izvanredne podvige pamćenja izvan šaha, takva sposobnost je relativno rijetka među velikim igračima šaha naslijepo, što podržava pretpostavku da je tokom 1890-ih vjerojatno proveo mnogo vremena proučavajući mnemotehničke tehnike. (Ove tehnike su opisane u Drugom dijelu.) Ovi sistemi su bili dobro poznati profesionalnim mađioničarima, mentalnim iluzionistima i drugima, a Pillsbury je lako mogao doći do relevantnog materijala.
Jedan primjer metode koju je Pillsbury mogao koristiti za pamćenje gore navedenog spiska dugačkih riječi uključuje povezivanje zamjenskih riječi povezanih sa slikama. Prva riječ na spisku mogao je biti zapamćena kao *Auntie flog a stein* (Teta udari pivsku čašu), što bi moglo biti povezano slikovnom maštom sa sljedećom riječi preko *pear eat a steam* (kruška jede paru). Možete zamisliti tetu koja udara pivsku čašu dok jede gigantsku krušku koja je užareno vruća! Lorayne i Lucas (1975) prikazuju kako se ova metoda može primijeniti za pamćenje i povezivanje većine pojmova sa Pillsburyjeve liste.
Naravno, bilo bi potrebno puno vježbe da se uspješno primijeni takav sistem, ali gotovo svaka osoba ga može savladati. Majstor iz Philadelphije i organizator William Ruth rekao je Daleu Brandrethu (lična komunikacija za Hearst, januar 1998.) da je jednom sjeo sa Pillsburyjem na željezničkoj pruzi i zapisivao prilično dugačke i različite brojeve sa svake od mnogih kutija koje su prolazile, dok je Pillsbury pokušavao da ih zapamti. Ruth je Brandretha obavijestio da je Pillsburyjevo pamćenje brojeva bilo nevjerojatno tačno i u ispravnom redoslijedu. Takav podvig trebao bi biti veoma težak da se ostvari bez korišćenja jedne od tehnika pamćenja koje profesionalni mnemotehničari primjenjuju.
U julu 1902. godine, Pillsbury je učestvovao u turniru u Hannoveru, Njemačka, gdje je završio na drugom mjestu iza Janowskog. Tokom dana odmora (!) tokom tog događaja, Pillsbury je postavio novi svjetski rekord sa 21 simultanom partijom naslijepo; ali zaista važnije od broja protivnika je da mnogi istaknuti šahovski istoričari smatraju da su pritivnici bili najjači ikada sa kojim se sreo igrač šaha naslijepo u simultanoj igri.† To je bio stav Georgea Koltanowskog, koji je postavio svoje vlastite svjetske rekorde 1931. i 1937. godine, a koji je tu informaciju prenio Hearstu 1985. godine.
Osamnaest od 21 Pillsburyjevih protivnika bili su kandidati za majstore iz sekundarnog turnira, paralelnog događaja na kojem su učestvovali igrači koji su bili nešto ispod snage onih koji su učestvovali na glavnom turniru; ostala tri igrača bila su najbolja tri iz trećeg, najjačeg turnira. Simultanka je trajala više od 11 i po sati, mnogo duže nego što bi se predvidjelo na osnovu Pillsburyjeve uobičajene brzine igre — očigledno zato što nije mogao dozvoliti mnogo grešaka protiv tako jakih protivnika. Od 21 partije, Pillsbury je pobijedio samo 3, izgubio 7 i remizirao 11, postigavši rezultat od 40,5 posto. Ovo nije bio izuzetan postotak osvojenih poena, a čitalac koji pogleda sve partije, njih 21 (partije 46–66) takođe će primijetiti da su neki od njegovih protivnika prihvatili remi s njim čak i kada su imali nešto superiorniji položaj.
Aljehin (1931) je kasnije napisao: „Pillsbury je bio jedan od najvećih majstora igre naslijepo svih vremena… Međutim, kada je pokušao 1902. godine u Hannoveru [sic] da igra simultano 21 partiju naslijepo protiv protivnika prve kategorije, doživio je neuspjeh. Završio je simultanku, ali rezultat pokazuje da je takav poduhvat bio iznad njegovih mogućnosti“ (Buschke prijevod, 1971, strana 523).
Međutim, ono što se često ne pominje u vezi s ovom simultankom jeste da je Pillsbury igrao pod prilično nepovoljnim uslovima, kako je objavljeno u The Field (2. august 1902):
“Koliko Pillsbury šteti svojim šansama zbog egzibicionih simultaki naslijepo, teško je reći; stalni napor mora uticati na njegove živce, iako on toga još nije svjestan…”
Simultanka je trajala od 2 do 6 popodne, a zatim od 6:30 posle podne do iza 2 ujutro. Konačan rezultat bio je da je Pillsbury pobijedio tri partije, remizirao jedanaest i izgubio sedam. Tim je bio motivisan da pruži najbolje od sebe, osim što je bilo u pitanju i vlastito dostojanstvo, nagradama koje je Komisija ponudila: deset šilinga za svaku pobjedu i pet šilinga za svaki remi. Osim toga, Pillsbury je velikodušno dozvolio konsultacije i pomicanje figura prije nego što je odlučivao o odgovoru na poteze koje je objavljivao na njemačkoj notaciji. Sledećeg dana pojavio se, nimalo slabiji zbog napora, i imao tešku partiju protiv Süchtinga [na redovnom turniru].
(Nastaviće se)