„Shvatio sam – treba napraviti buku na putu“. Andrejkin o podmlađivanju šaha i meču godine  (2.nastavak)

Ruski velemajstor vidi jasnog favorita u borbi za šahovsku krunu

Piše: Nikolaj Kandišev

Novinar: Da li ste lične ambicije postavili iznad interesa tima?
Dmitrij Andrejkin: Ne bih to tako rekao. Kao što sam već napomenuo, jednostavno mi je ponestalo snage. Na kraju turnira ostali su nam relativno slabiji protivnici. Zamolio sam kapitena tima za zamjenu, želeći uzeti jedan dan odmora kako bih se oporavio od poraza i u posljednjem kolu da odigram maksimalno. Međutim, ispostavilo se da nismo imali ravnopravnu zamjenu. Bio je tu lokalni šahista, koji nije želio da igra. Tako se nesretno poklopilo. To je donekle bila greška menadžmenta tima.

Nisam postavljao lične ambicije iznad interesa ekipe. Uvijek se trudimda  igram najbolje što mogu. Ali ponekad se dešava da jednostavno ponestane resursa. Na ovom turniru sam stekao vrijedno iskustvo. S jedne strane, uvjerio sam se da još uvijek mogu igrati protiv najjačih  svjetskih šahista. S druge strane, shvatio sam da u profesionalnom klasičnom šahu imam još možda par ciklusa, tri-četiri godine u najboljem slučaju. Mogu zadržati nivo takmičenja samo uz adekvatnu pripremu.

Ova su me takmičenja motivisala da još aktivnije igram, da „zatalasam stazu“, kako bih rekao. Šah postaje sve mlađi, sve više nalikuje sportu i postaje znatno zahtjevniji. Stvari koje su se same od sebe dešavale u periodu od 20 do 25 godina, poput dolaska do finala Svjetskog kupa, sada su mnogo teže, posebno za nervni sistem.

Novinar: Očigledno je da mladi šahisti, koje ste spomenuli, kao i još neki igrači, imaju više fizičke snage i emocionalnih resursa, zahvaljujući, recimo, meditativnim praksama, što je često slučaj s Indijcima.
Dmitrij Andrejkin: To je sasvim tačno. Čini se da u Indiji imaju svoje tajne, o kojima mi ne znamo. Kada sam igrao protiv Erigaisija, desila se zanimljiva situacija. Malo sam zakasnio, a on je imao bijele figure, ali još nije povukao prvi potez. Sjedi, zatvorenih očiju, meditira. Nisam mu pružio ruku odmah, jer sam znao da takvi trenutci mogu biti neprijatni. Na primjer, kada je Aronjan igrao protiv Vidita, pružio je ruku dok je Vidit bio u sličnom stanju meditacije i stajao tako neko vrijeme. Izgledalo je neprijatno. Zato sam odlučio da ga ne prekidam. Tek nakon što je završio meditaciju, pozdravili smo se i počeli partiju.

Pored toga, tu je i prednost mladosti. Danas ima mnogo više informacija i pritiska na tijelo i um. Ipak, čak i mladi sportisti ponekad ne izdrže taj pritisak. Vjerovatno ste čuli za slučaj s američkog prvenstva, kada 17-godišnji šahista nije mogao da se nosi sa svojim emocijama. (Riječ je o Kristoforu Ju, koji je nakon poraza zgužvao svoj formular i brzo napustio salu, pritom udarivši snimatelja. – Napomena «Sovjetskog sporta».)

S godinama nervni sistem ne postaje čvršći. Naprotiv, sve te situacije dodatno iscrpljuju.

Novinar: Primjer Vladimira Kramnika to jasno pokazuje.

Dmitrij Andrejkin: Da, svakako. Nećemo nikoga osuđivati. Tako se ponekad dešava.

Novinar: Igrali ste protiv dvojice najjačih šahista današnjice, dva vunderkinda koja privlače ogromnu pažnju. Ko je na vas ostavio jači utisak u međusobnim partijama?

Dmitrij Andrejkin: Stilovi im se značajno razlikuju. Gukeš je, kako je poznato, „računarski igrač“. Protiv njega mi se partija odlično razvila. Uspio sam ga uvući u pozicionu završnicu. Tu je napravio čudan potez e6–e5. Nije bila gruba greška, ali svakako diskutabilna odluka. Nedavno ga je i Karlsen opisao kao igrača koji odlično računa, ali mu nedostaje pozicioni filter. Zbog toga ponekad donosi čudne odluke, igra oslanjajući se isključivo na proračun, a ne na intuiciju. Partija s njim ostavila je mnogo bolje uspomene nego poraz protiv Arjuna.

S Arjunom Erigaisijem takođe sam stekao izvanredno iskustvo. On se pokazao u punom sjaju. Ne teži da dobije prednost već iz otvaranja. Često blefira, ide na pozicije koje su objektivno lošije. Ali je sjajan šahista, ima duboko razumijevanje igre i razmišlja nekonvencionalno. Njegove procjene su uglavnom tačne i podudaraju se s kompjuterskim. Na primjer, kada mi je žrtvovao kvalitet, shvatio sam da je to korektno. Ali kada je igrao Ld5, potez koji je pojednostavio poziciju, mislio sam da je to očigledan blef. Kompjuter bi procijenio situaciju na oko -1 u moju korist. Kada sam kasnije analizirao kod kuće, shvatio sam da bijeli zapravo održava kao minimum izjednačenje.

Arjun ima veliko razumijevanje pozicije i počinje izvlačiti prednost iz naizgled izjednačenih pozicija. Mozak se umara, i na kraju to utiče. Ne bih rekao da me je nadigrao tokom čitave partije. Veći dio vremena održavali smo ravnotežu. Međutim, ja sam više sumnjao, razmišljao, procjenjivao. Na kraju, u topovskoj završnici, napravio sam grubu grešku. Takve partije iscrpljuju.

Zamislite meč od 12 partija protiv njih. Nakon svake biste osjećali umor. Na duže staze njihova prednost postaje očigledna. To smo često viđali u mečevima za svjetskog šampiona, kao u duelu Karlsen – Nepomnjašči. Na početku su bili ravnopravni, ali s vremenom je izdržljivost presudila. Janu je popuštala snaga, i počeo je praviti previde. Na Evropskom prvenstvu protiv Erigaisija, sjajan velemajstor Aleksandar Predke odigrao je kvalitetnu remi-partiju crnim figurama. Ali, očigledno je potrošio toliko energije da je zatim izgubio dvije partije na kraju turnira.

(Uskoro nastavak)

https://www.sovsport.ru/chess/articles/osoznal-nado-poshumet-na-dorozhku-andrejkin-o-molodeyushhih-shahmatah-i-matche-goda

17.11.2024