Ruski velemajstor vidi jasnog favorita u borbi za šahovsku krunu
Piše: Nikolaj Kandišev
Manje od nedjelju ostalo je do najiščekivanijeg događaja u svijetu šaha – meča za svjetsku krunu. Od 20. novembra do 14. decembra u Singapuru će se suočiti aktuelni šampion Ding Liren i Gukesh Dommaraju. Ovaj 18-godišnji indijski velemajstor, koji je senzacionalno osvojio turnir kandidata ove godine, ima priliku da postane najmlađi šahovski šampion u istoriji. Prije mjesec dana porazio ga je velemajstor Dmitrij Andrejkin (Dmitry Andreikin). Jedan od najjačih ruskih šahista današnjice ove godine se zaista vratio klasičnom šahu i ima velike planove. O trijumfu nad indijskim čudom od djeteta, ambivalentnosti šaha, beskrajnim rjazanjskim prostranstvima i seriji „Kuća od papira“, pobjednik Svjetskog ekipnog prvenstva 2019. govorio je za novinara „Sovjetskog sporta“.

„Gukesh je prilično ozbiljan favorit“
Novinar: Manje od nedjelju dana ostalo je do meča za šahovsku krunu. Koliko pažljivo planirate da pratite taj događaj?
Dmitrij Andrejkin: Pratiću ga sigurno. Svaki meč je istorijski događaj. Uvijek sam šahovske mečeve doživljavao ne toliko kao super spektakl, koliko kao dio istorije. S ove tačke gledišta, rivalstvo između dva sistema – Indije i Kine – uvijek je zanimljivo. Što se tiče prognoza, reći ću očigledno: Gukesh je prilično ozbiljan favorit. Bar protiv onog Dinga kojeg smo gledali posljednjih godinu-dvije. Još nije dao razlog da vjerujemo kako se nešto promijenilo. Zagonetan je to šahista. Želio bih vidjeti borbu i neizvjesnost. Ne mogu reći da za nekog posebno navijam. U tom kontekstu, duel između Jana Nepomniaščija i Dinga Lirena bio je jedno od najzanimljivijih mečeva u istoriji. Tamo su postojali intriga i emocije. Volio bih vidjeti nešto slično. Bojim se da će ovaj put sve biti mnogo prozaičnije.
Novinar: S obzirom na šahovski nivo, meč između Jana i Dinga se ne može nazvati uzornim.
Dmitrij Andrejkin: Nivo, zaista, nije bio najviši, objektivno govoreći. Mislim da Gukesh neć dozvoliti takve oscilacije.
Novinar: Vi ste više puta igrali protiv Dinga i doživjeli ga u njegovoj vrhunskoj formi. Koji su, po vašem mišljenju, očigledni i manje očigledni problemi koji su doveli do trenutne krize?
Dmitrij Andrejkin: To je bio potpuno drugačiji Ding. Čak ga je i Carlsen nazvao drugim šahistom na svijetu, odmah iza sebe. Taj Ding je mogao konkurisati Norvežaninu. Bio je poput „Kineskog Terminatora“, gotovo bez grešaka i s vrlo čvrstim stilom igre. Podsjećao je na današnjeg Gukesha, samo nešto stariji i mudriji. Da, igrali smo 2019. godine. Igrao sam protiv njega meč od četiri partije i pobijedio ga rezultatom +1. Kad smo završili, izašao sam iz hotela, duboko udahnuo i izdahnuo. Nisam mogao vjerovati da se to stvarno dogodilo, da je tako nešto bilo moguće. Tada sam i sam bio vrlo jak. Ali pobijediti Dinga u klasičnom meču u Kini… Šta se dogodilo poslije? Zanimljivo pitanje. Mislim da je pandemija COVID-a imala veliki uticaj. Ne znam šta se dešavalo unutar Kine u to vrijeme. Koliko se sjećam, mnogi lokalni sportisti imali su ozbiljne probleme s putovanjima izvan zemlje. Nastala je napetost oko toga.
Još nekoliko sezona igrali smo zajedno u klupskoj ekipi „Alkaloid“. Već tada je imao problema s izlaskom iz zemlje, zbog čega je bio zabrinut. Jasno je da je pandemija na njega uticala negativno. Čak i u tom ciklusu, uključujući turnir kandidata i meč s Janom Nepomniaščijem, igrao je daleko ispod nivoa iz 2018. i 2019. godine. Na turniru kandidata bila je pretposljednja partija – Ding je igrao bijelim figurama protiv Teimoura Radžabova i izgubio doslovno u 18 poteza. Ili prva partija u meču za krunu – takođe bijelim figurama, još jedan poraz. Prije toga sebi nikad nije dozvoljavao takve greške. A onda nešto nije išlo kako treba.
Šta se tačno dogodilo nakon što je osvojio titulu, postoje razne teorije. Jedni kažu da Ding nije bio zadovoljan načinom na koji su ga dočekali u Kini nakon pobjede. Očekivao je veći prijem, slavu i čast. Kada to nije dobio, razočarao se i izgubio ambicije. Ovo su, naravno, više nagađanja. Aleksandar Griščuk ima svoju teoriju: kada igraš meč za titulu svjetskog šampiona protiv tako jakog i odlično pripremljenog šahiste kao što je Jan Nepomniaščij, to te iscrpi. Igraš 14 partija, praktično čitav mjesec u intenzivnom režimu, plus pripreme. To može izazvati nepovratne procese. Ali ovo su samo pretpostavke. U tuđu dušu ne možeš zaviriti.

Ding Liren
Novinar: Kako ocjenjujete protekli Klupski šampionat Evrope, gdje ste pobijedili, možda, budućeg svjetskog šampiona?
Dmitrij Andrejkin: Naš tim Turkish Airlines zauzeo je četvrto mjesto. „Alkaloid“, za koji sam ranije igrao, postao je vicešampion. To je sjajan klub, ali ovoga puta igrao sam za drugu ekipu. U njoj su bili odlični igrači poput iranskog velemajstora Parhama Maghsudloo, njegovog sunarodnika Amina Tabatabaija, talentovanog Indijca Nihala Sarina, našeg mladog i perspektivnog Volodara Murzina te turskog juniora Ediza Gurela, koji je takođe jedan od najperspektivnijih igrača svoje generacije. Jasno je da nisam bio u najboljoj formi kako bih doprinio boljem rezultatu tima. Jednostavno, ponestalo mi je snage. Ovo mi je bio treći uzastopni timski turnir. Prije toga igrao sam u srpskoj i austrijskoj ligi. Uzimajući u obzir da dvije godine nisam igrao klasični šah, a onda odigrao tri teška turnira u jednom mjesecu, očigledno sam precijenio svoje mogućnosti. Na kraju turnira mi je ponestalo energije.
Novinar: Sve ste potrošili u partijama s Gukeshem Dommarajujem i Arjunom Erigaijem?
Dmitrij Andrejkin: Do ovog turnira već sam bio prilično umoran. Iskreno, nije me previše interesovala igra generalno. Ipak, ove dvije partije s Gukeshem i Erigaijem bile su izuzetno principijelne. Počeo sam šah doživljavati kao borbu između mlađe generacije, posebno sjajnih indijskih velemajstora, i starijih igrača. Meni uskoro dolazi 35. godina, što je skoro dvostruko više od godina ovih talentovanih mladih igrača. Ove partije bile su način da sebi dokažem da još uvijek mogu s njima da se borim i takmičim. Partija s Gukeshem prošla je vrlo dobro, uspio sam pobijediti. Nakon toga igrao sam s Erigaijem, koji je tada dostigao rejting 2800. Zapravo, zahvaljujući partiji sa mnom došao je do te brojke (smijeh). Nažalost, kasnije ju je izgubio.
Partija se dobro razvijala. Igrajući crnim figurama, iz otvaranja sam dobio čak malo bolju poziciju. Međutim, napravio sam manji previd. Dugo je partija bila izjednačena, ali na kraju me Arjun nadigrao. Nakon tog poraza izgubio sam motivaciju za dalji turnir. Upravo za te dvije partije bio sam posebno motivisan. Nakon poraza od Erigaisija, iskreno, bio sam razočaran i nisam se mogao sabrati za završnicu turnira.
(Uskoro nastavak)
17.11.2024