
52.nastavak
Da skrenem misli s poraza, kada sam se vratio u svoju sobu, posvetio sam se gledanju epizoda Fawlty Towers i Yes Minister, i proveo noć nemirno se prevrtajući u krevetu.
Još nisam naučio lekciju.
U sledećoj partiji ponovo sam pomiješao redoslijed poteza i dospio u nešto slabiju poziciju bijelim figurama. Već je postajalo neugodno za moj tim. Na sreću, Topalov me nije kaznio za ovu grešku. Umjesto toga, nije mogao stvoriti kontra igru, pretjerao je i poklonio mi poen. Moram priznati da je to bilo potpuno nezasluženo, ali barem sam uspio stabilizovati situaciju. Uoči dana odmora, to je bilo veličanstveno. Nakon katastrofalnih otvaranja i brzog kretanja prema zaostatku od 2-0 na početku, uspio sam spasiti situaciju. Odjednom, bio sam ponovo u meču. Nielsen mi je kasnije rekao da su on i Rustam nakratko pomislili da nas možda ‘hakuju’, budući da je Topalov igrao u tačno one pozicije gdje smo bili slabi (iako smo nedavno pronašli nove ideje kako da to zaobiđemo prije meča). Na nekom nivou, pretpostavljam, takođe su pokušavali da kažu sebi da, ako vara, ionako bismo izgubili.
Kada sam se vratio u hotel, dočekalo me slavlje. Za mene je ovaj ishod zaista bio srećan udarac, jer kada dođeš do treće ili četvrte partije s jednim poenom zaostatka, postaneš svjestan da bi poraz mogao biti blizu. Međutim, činjenica da sam odmah uspio da uzvratim udarac značila je da smo praktično tek počeli meč od deset partija.
Za treću partiju, nismo željeli da se ponovo upuštamo u Grünfeldovu odbranu jer je to bila oštra varijanta, a stalno nam je u mislima bio Topaloljev legendarni računar i mogućnost da je otvorena za njegovu analizu. Umjesto toga, privukla nas je čvrstoća crnog u tzv. Elista završnici. Bio je to odličan način da izbjegnemo kompjuterski potpomognutu pripremu. Dame bi se brzo izmjenile, što bi nas natjeralo da se upustimo u duboko strateško nadigravanje. Očekivalo se da bih imao nešto slabiju poziciju, ali smo sve temeljno analizirali i bio sam siguran da mogu izvući partiju bez većih problema.
Kretali smo se ka brzom remiju, ali Topalov, koji je obećao da neće pričati sa mnom tokom čitavog meča, našao se u pomalo nezgodnoj situaciji. Ponavljao sam poteze, i nakon trećeg ponavljanja, vidio sam da je čekao da ja ponudim remi. Nisam to uradio.
Umjesto toga, nastavio sam da ponavljam poteze dok je Topalov postajao sve nervozniji. Na kraju, nije imao izbora nego da ustane sa stolice i ode po glavnog sudiju kako bi mogao prenijeti ponudu za remi. Međutim, dok su stigli do stola, ja sam već odigrao novi potez, pa je i Topalov morao da odgovori prije nego što je sudija mogao da posreduje. Potpisao sam zapisnik i predao ga Topalovu, a nijedan od nas dvojice nije pružio ruku drugome. Kada su ga kasnije pitali za to, Topalov je objasnio da je „zaboravio“ da se rukuje sa mnom. S druge strane, nisam bio siguran da li treba da se rukujem s njim ili sa sudijom, pa nisam pružio ruku ni jednom ni drugom.
Zanimljivo je bilo što smo koristili Kramnikovu katalonsku varijantu, koju je on upotrebljavao protiv Topalova u svojoj pobjedi 2006. godine, u partijama 2 i 4, dok smo u partiji 3. odabrali Slovensku odbranu, koju je Kramnik koristio sa crnim figurama u tom meču. To nije prošlo nezapaženo. Kramnik nas je kontaktirao nakon partije. Sa svojim karakterističnim mrtvim humorom, rekao mi je: „Bilo mi je veoma zabavno gledati kako igraš kao ja; ali radiš to tako loše da sam pomislio da bih trebao pomoći,“ i ponudio se da bude daljinski član našeg tima.
Moje glavne varijante za igru crnim figurama su počele da zapadaju u nevolje nakon što se Kramnik pridružio našem timu, jer nam je pokazao tačno šta nije valjalo u svakoj varijanti. Iako sam imao četvoricu odličnih sekundanata i pristojan hardver, njegova analiza otvaranja bila je izuzetna. Bio sam zadivljen kako je uspijevao da uoči najsitnije detalje koje smo mi jednostavno promašili. Njegovo razumijevanje završnice iz Eliste bilo je na potpuno drugačijem nivou od našeg. Morali smo da zakrpimo gomilu rupa, toliko da smo na kraju izgubili vjeru u tu varijantu. Sjećam se kako su Radek i Surya radili skoro 30 sati bez prestanka, pokušavajući da je spasu prije partije.
(Nastaviće se)