Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

(9.nastavak)
Adolf Anderssen (1818–1879), pobjednik prvog dobro organizovanog međunarodnog turnira majstora, koji je okupio najbolje igrače svijeta (London 1851), bio je njemački šahista posebno poznat po spektakularnim šahovskim kombinacijama. Svaki ljubitelj šaha poznaje bar dvije njegove partije: “Besmrtnu partiju” i “Vječnozelenu partiju”. Nakon što se Morphy povukao iz ozbiljnog šaha 1859. godine, Anderssen je bio priznat kao najjači aktivni igrač na svijetu sve dok nije tijesno izgubio od Steinitza u meču 1866. godine. Anderssen je postizao uspjehe uprkos tome što je bio profesor sa punim radnim vremenom, predavajući matematiku i njemački jezik. Za razliku od nekih drugih igrača o kojima se govori u ovoj knjizi, Anderssen je bio izuzetno pošten, prijatan, objektivan i skroman čovjek, o čijem karakteru niko nikada nije rekao lošu riječ. Najgora primjedba bila je da je zijevao dok je igrao šah naslijepo.

Adolf Anderssen
Anderssen je povremeno igrao šah naslijepo, i jednom je igrao protiv Kieseritzkog koji je gledao na tablu u Simpsonovom Divanu u The Strand-u, London, u junu 1851. godine, odmah nakon što ga je pobijedio u prvom kolu međunarodnog turnira. Kieseritzky mu je dao prednost pješaka i omogućio mu da igra bijelim figurama i dva poteza na početku partije. Možda je Kieseritzky osjetio da se na neki način osvetio za poraz na redovnom turniru, jer je pobijedio usprkos prednosti koju je dao Anderssenu. S druge strane, Anderssen je igrao naslijepo, dok Kieseritzky nije.
Louis Paulsen
Louis Paulsen (1833–1891) rođen je u Nassengrundu, u Lippe-Detmoldu, Njemačka. Već sa sedam godina pobijedio je sve u svom kraju, uključujući i jednog od svojih školskih učitelja, tadašnjeg šahovskog prvaka Detmolda. U školi je briljirao u matematici. Paulsen je čuo za Philidorove uspjehe i otkrio da i on može igrati šah naslijepo bez poteškoća, ali o njegovim ranim dostignućima malo se zna. Kada je napunio 21 godinu, emigrirao je u Ameriku sa svojim starijim bratom i započeo posao kao trgovac duvanom.
Nakon što se nastanio u Dubuqueu, Iowa, Paulsenov šahovski ugled brzo se proširio, pa je počeo da igra partije naslijepo u Chicagu, udaljenom oko 300 kilometara. Paulsen je učestvovao na Prvom američkom šahovskom kongresu, održanom u New Yorku 1857. godine, gdje je ubrzo postalo jasno da će pobjednik biti ili on ili Paul Morphy. Turnir se odvijao po eliminacionom principu s četiri partije u svakom krugu. Paulsen i Morphy su se našli u finalnom krugu, koji se igrao kao serija od osam partija. Do tada nijedan od njih dvojice nije izgubio nijednu partiju. Morphy je pobijedio u finalu (+5, -1, =2), čime je stekao titulu najboljeg igrača u Americi, dok je Paulsen zauzeo jasno drugo mjesto.
Nezadovoljan igranjem tri ili četiri partije u svakom kolu tokom turnira, Paulsen je održao i simultanku naslijepo na četiri table (koja je započela uveče 10. oktobra i nastavila se 12. oktobra 1857.). Pobijedio je dvije partije, izgubio jednu i remizirao jednu. Poraz je pretrpio od Morphyja, koji je također igrao naslijepo. Nakon toga, Paulsen i Morphy odigrali su još dvije partije naslijepo u New Yorku, pri čemu je Morphy ostvario pobjedu i remi. Izgleda da su to bili jedini slučajevi u kojima je protivnik Morphyja igrao protiv njega naslijepo. Sve tri Paulsen-Morphy partije nalaze se u dijelu III, kao i druga partija (Paulsen protiv Juliana) sa simultanki od 10-12. oktobra (partije 8, 9, 410, i 411).
Što se tiče broja partija igranih naslijepo u simultanci, Paulsen je simultankom na četiri table izjednačio dotadašnji svjetski rekord koji je postavio Kieseritzky 1851. godine – što, naravno, ne uključuje teško poduhvate koje je teško dokazati iz ranijih stoljeća. Informacije o rekordu Kieseritzkog nisu bile široko poznate, pa je moguće da Paulsen nije bio svjestan veličine svog dostignuća. Ali, ubrzo je nadmašio sve dotadašnje rekorde, postepeno povećavajući broj protivnika s kojima je igrao.
U februaru 1858. Paulsen se suočio sa sedam protivnika u simultanci naslijepo u Dubuqueu, pobijedivši sve partije u toku dvije večeri. Mjesec ili dva kasnije, odigrao je osam partija istovremeno; a u maju iste godine u Chicagu odigrao je ukupno 10 partija (+9, =1), ali simultanka je trajala pet večeri, uz prekide nedovršenih partija svake večeri. Nedugo potom odigrao je još 10 partija u Davenportu; i u junu u St. Louisu igrao je simultanku od 12 partija naslijepo.
Kasnije, u decembru 1858., dva puta je igrao 10 partija naslijepo protiv članova šahovskog kluba iz Pittsburgha, pobijedivši šest partija i izgubivši četiri u oba navrata. Prva simultanka trajala je 11 sati, a druga 9 i po sati. Kod kuće u Dubuqueu 1859. godine, utrostručio je svoj prvobitni rekord od pet partija iz 1857., igrajući 15 simultanih partija naslijepo. Nažalost, nije bilo moguće pronaći više detalja o nekim Paulsenovim simultankama naslijepo, uključujući konačne rezultate, a kamoli stvarne partije.

Louis Paulsen
Manje od dvije nedjelje kasnije u New Yorku (u večerima 21. i 22. oktobra 1857.), dok je Američki kongres još trajao, Paulsen se susreo s pet protivnika naslijepo (+4, =1) (partije 10–14). Za ovaj poduhvat, Nacionalna šahovska asocijacija mu je na kraju regularnog turnira dodijelila zlatnu medalju. Predaju je obavio sam Morphy, koji je u svom govoru spomenuo Paulsenovu “čudesnu igru naslijepo” koja, rekao je, “još nije nadmašena”. Postoji možda i nagovještaj da je Morphy planirao oboriti taj rekord u budućnosti.
Simultanka naslijepo na deset tabli u Chicagu 1858. godine dobila je značajnu pažnju javnosti. Izvještaj Franka Leslieja u njegovom ilustrovanom časopisu poslužio je kao osnova za članak u Illustrated London Newsu (26. juna 1858.):
„Najveće dostignuće memorije ikada pokušano u svijetu upravo je uspješno izveo Louis Paulsen. U večerima 10., 11., 12., 13. i 14. maja 1858. godine uspio je igrati deset partija mentalno, bez uvida u figure ili table, igrajući gotovo hiljadu poteza bez greške, često ispravljajući greške svojih protivnika.“
Mr Henry Herrys iz Chicaga piše: “Tokom jedne od partija, figura je pomjerena na određeno polje. Paulsen je osporio taj potez tvrdeći da je polje već zauzeto. Nastupila je napeta tišina, i mnogi prisutni, odmahujući glavama, pomislili su da je, po prvi put, njegova zadivljujuća memorija zakazala; ali on je brzo otklonio sve sumnje, navodeći položaje figura i piona kako su stajali na kraju prethodne večeri, ponavljajući sve poteze napravljene od tada, i čak je naveo tačno vrijeme u kojem su njegovi protivnici počinili greške. Svake večeri, pri početku igre, gospodin Paulsen je tačno imenovao svaku figuru na svim tablama bez greške. Otišao je i dalje. U želji da ispuni obećanje i završi meč u dogovoreno vrijeme, zamolio je da ga jedne večeri oslobode ponovnog navođenja položaja svih figura, ali je tražio da neko provjeri da nije bilo promjena. Udaljen skoro kilometar od dvorane, jednostavno, mirno i samo sa „okovima uma“, opisao je tačan položaj svake table. Sve smo zapisali, otišli da uporedimo Paulsenov opis s položajima i, od broja jedan do deset, od piona do kralja, utvrdili smo da je sve stajalo onako kako je on najavio!“ Gospodin Paulsen je pobijedio devet partija, a jedna je završena remijem.“
(Nastaviće se)