Zvijezde i geniji blica-Slom sistema (5.nastavak)

Velemajstor Dmitrij Krjakvin nastavlja priču o legendama blica

Vasilij Žukov iznosi planove za budućnost

Nagradni fond ovog turnira bio je 450 hiljada rubalja za sve konkurencije – iako nije privukao superzvijezde, okupio je čak 14 velemajstora. Prvo mjesto osvojio je višestruki juniorski prvak Rusije Vladimir Belous, koji tada još nije imao međunarodni rejting (Volođa je namjeravao odmah ostvariti titulu velemajstora, što mu je kasnije i uspjelo). Osvojio je 15,5 poena od 17 mogućih, nadmašivši time rezultate Korčnoja i Griščuka, iako bi se moglo raspravljati o snazi sastava turnira.

Vladimir Belous sa Vjačeslavom Vitikom – ponos grada Kamensk-Šahtinskog

Andrej Devjatkin je započeo sa šest pobjeda zaredom, ali je usporio i završio van prve trojke. Jedno vrijeme ga je pratio bivši evropski prvak Vladislav Tkačev, sada poznat trener koji je radio i s Jekaterinom Lagno, no on je također posustao i završio kao treći. Boris Gračev je, s druge strane, držao sjajan tempo – pobjednik Crnomorske serije 2022. godine, danas je trener omladinske reprezentacije Kazahstana.

Prije posljednjeg kola Belous i Gračev su dijelili prvo mjesto, ali je u odlučujućem susretu Boris izgubio od Andreja Ričagova, dok je Vladimir savladao imenjaka Malahova.

U jednom intervjuu Belous je rekao da želi samo prvo mjesto i da se nada da će postati svjetski prvak. Nažalost, ovaj vrlo talentovani šahista iz Kamensk-Šahtinskog u Rostovskoj oblasti preselio se na studije u SAD, gdje nije u potpunosti iskoristio svoj ogroman potencijal, te i dalje igra za nagrade na otvorenim turnirima sa svim njihovim prednostima i manama.

Gunina je treći put zaredom pobijedila na ženskom takmičenju. Među novinarima je trijumfovao diplomac Fakulteta novinarstva MGU-a, majstor Andrej Kaliničev – sin velemajstora Sergeja Kaliničeva i poznate šahistkinje Valerije Gansvind.

Andrej Kaliničev je u to vrijeme gotovo noćio u „Oktobarskoj“ sali.

Andrej i ja smo prijatelji od djetinjstva, i upravo me on uvjerio da počnem pisati o šahu. Prvo nekoliko članaka za „Šahmatnuju nedelju“ koja je tada prolazila kroz posljednje dane, a zatim za ChessPro kod Maksima Notkina. Konačno, u Kaliničevom stanu zajedno smo napisali rezime za RŠF – ubrzo me Ilja Levitov zaposlio u redakciji sajta. Ironijom sudbine, Kaliničev danas radi kao analitičar u svijetu klađenja, a vaš autor već 15 godina nastavlja da plovi u staroj lađi među posljednjima koji još pišu o mudroj igri na ruskom jeziku. Šampionat 2012. godine održan je na ljetnoj platformi za arhitekturu, medije i dizajn „Strelka“. Ovo je bio novi procvat – događaj je organizovan sa velikim spektaklom, a šahiste je pozdravio čitav vod bubnjara. Vasilij Žukov se do tada povukao s mjesta rektora, a neke ključne figure na RGSU postale su uključene u skandale vezane za plagijat u disertacijama, što je ozbiljno narušilo ugled glavnog „šahovskog“ univerziteta u zemlji. Nekoliko godina su novi rukovodioci RGSU-a još podržavali šahovske projekte, ali su moskovski organizatori ubrzo morali tražiti nove mogućnosti.

Ali vratimo se na „Večernjacima“, čiji je organizator postao novi vođa moskovskog šaha, veliki biznismen i dugogodišnji direktor koncerna „Rosenergomaš“ Vladimir Palihata. Da povuče prvi potez na turniru, došao je čak i tadašnji predsjednik FIDE Kirsan Iljumžinov.

Vladimir Palihata igra protiv robota

Nažalost, uprkos veličini projekta, tim novog šefa moskovskog šaha odmah je naišao na nesuglasice s redakcijom „Večernje Moskve“. Ona je ostala samo kao informativni partner, a po prvi put pobjednik nije dobio samovar. „Večernjak“ je istorijske nagrade uručio samo veteranima-pobjednicima – Juriju Balašovu i Galini Strutinskoj.

Pobjedu je odnio Aleksandar Morozevič, što je bio njegov šesti trijumf – na fotografijama velemajstor već pozira s peharom. Iza njega su završili Vladimir Malahov i Nikolaj Čadajev, talentovani velemajstor i blicaš, koji je došao na studije u RGSU iz Smolenska, ali se ubrzo posvetio trenerskoj karijeri nakon završetka fakulteta. U ženskoj konkurenciji pobijedila je velemajstor iz Kazanja Karina Ambarcumova (sada živi u Španiji), dok su gledaoci  igrali protiv robota Konstantina Kostenjuka, oca dvanaeste svjetske šampionke. Nešto prije toga, šahovski „terminator“ je u meču od šest partija pobijedio samog Aleksandra Griščuka, a legendarni snimak na internetu, u kojem robot zastrašuje poznatog velemajstora produženim potezom, postao je viralan i pojavljuje se u hiljadama šahovskih mimova.

Šteta što ovdje nije moguće priložiti video

(Nastaviće se)

https://ruchess.ru/news/report/slom_sistemy_/