Piše: velemajstor Božidar Bonja Ivanović

U petak 01. novembra, sa dva svoja prijatelja, (Bajko Stanojević i Žarko Brajović) krenuo sam za Beograd na poziv predsjednika „OŠK Beograd“ g-dina Aca Milićevića. Taj šahovski klub uspio je 1992. godine da na Cetinju osvoji titulu prvaka Jugoslavije i grad pod Lovćenom sačuva u lijepom sjećanju.
U petak ujutro bio sam najprije gost Televizije „K1“ uživo, gdje me ljubazna novinarka Maša Đorđević predstavila i znala da postavlja pitanja koja su mi dala priliku da govorim baš ono što sam želio.


Uveče smo došli u prostorije „OŠK Beograd“ i dočekani sa pažnjom koja se ukazuje dragim gostima. Novinar Miroslav Nešić najavio je moj nastup i bilo je neobično kad sam ga započeo sjećanjem na našeg Cetinjanina Sretena Banovića koji je davnih šezdesetih nastupao u navalnom redu OFK Beograda (Samardžić, Santrač, Gugleta, Banović, Skoblar). To je bio tim evropske klase koji je zbog ljepote igre nazvan „Romantičari sa Karaburme“.

Poslije tih uvodnih riječi nastavio sam o mnogim dešavanjima sa svjetske scene i govorio o najvećim imenima i ličnostima koje su ukrasile istoriju šaha. Prikazao sam nekoliko sjajnih ostvarenja ali i previda koji govore o zamoru igrača tokom teških i napornih borbi.

Poslije mene obratio se književnik Dr Zoran Živković, nadahnuto po običaju a sjutradan se oglasio na Facebook-u riječima da u poslednjih 30 godina nije čuo ljepše komentare o Cetinju !
Na kraju sam ja predstavio svoju novu knjigu posvećenu Robertu Fišeru i onda smo u opuštenoj atmosferi razgovarali o šahu i ostali mnogo duže nego sto je planirano.
Sjutradan smo bili gosti hotela „Mažestik“ gdje su nam se pridružili neki poznati sportisti i stari poznanici koji su u Knez Mihajlovoj dugo sjedjeli sa nama.

Tako smo tri dana proveli u punom presingu s prijateljima i u subotu ujutro krenuli kući zadovoljni što smo tokom čitave posjete osjećali iskrenu pažnju domaćina.
Tako je šah pokazao svoj humani duh koji zna da cijeni ljudske vrijednosti i čuva stara prijateljstva.
(Preneseno sa fejsbuka)