Omaž zajedništvu i viteštvu

Predsednik OFK Beograd Momčilo Minić, predsednik OŠK Beograd Aca Milićević, velemajstor Božidar Ivanović, književnik dr Zoran Živković i generalni sekretar OSD Beograd Miodrag Savić
Foto M. Nešić
Kada „večiti” predsednik OŠK Beograd Aca Milićević najavi novo u nizu nezaboravnih večeri jedinog kluba koji i dalje živi za više od igre i rezultata, znajte da neće najaviti sve što je imao na umu. Uverili smo se u to i ovog vikenda na susretu sa Božidarem Ivanovićem, legendom jugoslovenskog šaha.
Dajući mu na početku titulu „viteza sa Cetinja” i poredeći ga sa „gusarom iz Rige”, Milićević je najpoznatijeg crnogorskog velemajstora predstavio kroz priču o druženju Njegoša i Vuka Karadžića, od Cetinja do manastira Savine; kroz druženje šahista u istom tom Cetinju, gde je OŠK Beograd 1992. osvojio prvu titulu šampiona Jugoslavije; sve do svetske scene na kojoj se Bonja Ivanović družio sa najvećim asovima i neretko ih pobeđivao.
A velemajstor je, za demonstracionom tablom, uzvratio istim viteštvom, klanjajući se u isto vreme genijalnosti i ljudskosti velikana iz prošlih vremena. I govorio nam je anegdote o njima, od kojih su neke ušle u njegovu novu knjigu „64 šahovske priče”, na čijim je koricama junak i tragičar knjige Bobi Fišer. Knjigom je, posebno njenom engleskom verzijom, želeo da vrati deo duga čoveku koji je zadužio ceo današnji šahovski svet, a bio ostavljen na nemilost u najtežim trenucima, čak i ovde, gde je dolaskom 1992. rizikovao sve što mu se, na žalost, kasnije i dogodilo.
Za završni govor, koji je ujedinio šah sa književnošću i manastir Savinu sa našim dobom, nije moglo da bude pozvanijeg od književnika dr Zorana Živkovića, kroz čiji život se provlače šah i Mediteran, a direktnu vezu sa junakom večeri je zapečatio već diplomskim radom, čija je centralna tema bio izuzetni pesnik Aleksandar Leso Ivanović, otac najpoznatijeg crnogorskog velemajstora.
Valove prijatnih sećanja na zaboravljene vrednosti, u realizaciji neumornog novinara i publiciste Miroslava Nešića, ukrasili su i stihovi Lesa Ivanovića, za koje smo ovog puta imali retko zadovoljstvo da ih govori upravo pesnikov sin.
Kako je i moglo da bude da bude veče viteštva i zajedništva nego dirljivo. Delili su ta osećanja i prijatelji i pratioci velemajstora na putu za Beograd, informatičari Milan Bajko Stojanović (zadužen za kompjutersku obradu nove knjige) i Žarko Brajović. I, na kraju su, umesto planiranog povratka, svi zajedno rešili da ostanu duže u Beogradu i nastave sa već pomalo zaboravljenim zadovoljstvom druženja.
Marjan Kovačević
(Preneseno iz POLITIKE)