Skup zvijezda GCOLIFKa (2.nastavak)

Dmitrij Krjakvin govori o tome kako su studentske ekipe iz Moskve postale zakonodavci mode u ruskom brzopoteznom šahu. GCOFLIK je Državna fizička, kulturna i sportska akademija

U zemlji je u tom trenutku stanovništvo trpjelo od strašne inflacije, koja je dostizala 300% godišnje. Nakon „šok terapije“ Gajdarovog vlade, do kraja 1992. godine kurs dolara prema rublji iznosio je 1/400. Od kovanica su u principu odustali, a najsitnija novčanica postala je 10 rubalja. To znači da je za 100 hiljada rubalja Drejev mogao nešto da kupi, ali je kupovna moć neprekidno opadala – takva je bila cijena prelaska na tržišnu ekonomiju. 

Godinu dana kasnije, na turniru je pobijedio gost iz prestonice iz Bjelorusije – međunarodni majstor, budući velemajstor i lider minskih šahista Aleksej Aleksandrov. Pobjednika je čekao samovar od „Večernjaka“ i kristalna vaza od MMMM, a Aleksej je iskreno priznao da je kultni aparat za pravljenje čaja tada zaboravio u CŠK. Tada se činilo – da nije važno?! A sada mu je žao – to je uspomena! U duhu vremena svi učesnici turnira dobili su čokolade „Snikers“, koje su prema reklami, koja je tada preplavila televizore, pojeli i sve je bilo u redu! 

„Snikers“ je na ekranima reklamirao golman fudbalske reprezentacije Rusije i superkluba „Čelsi“ Dmitrij Harin. Nažalost, sa brazilskim i švedskim napadačima na Svjetskom prvenstvu 1994. godine „Snikers“ mu nije pomogao, ali u meču protiv Kameruna je funkcionisao savršeno. Ipak, ne može se ne primjetiti rekord napadača Olega Salenka, koji je dao  pet golova „afričkim lavovima“ bez ikakvih čokoladica! 

Aleksej Aleksandrov

U 1995. godini odlučeno je da sistem sa kvalifikacijama i finalnim turnirom više ne funkcioniše – teško ga je realizovati bez novčanih nagrada. Turnir „Večernje Moskve“ sa skoro stotinu učesnika postao je grandiozni švajcarski turnir (uz kotizacije!), a pobjednik je postao student GCOLIFKa, u budućnosti poznati velemajstor i jedan od rukovodilaca FIDE Viorel Bologan. Uz samovar, Viorelu su uručili čitav  milion – Rusija je dostigla takve stope inflacije da su svi njeni stanovnici postali milioneri. Na primjer, prevoz javnim prevozom u regionima tada je iznosio oko 1.500 rubalja! Između 1997. i 1998. godine vlada RF provešće denominaciju, smanjujući na novčanicama čak tri nule, ali do tada su svi morali vježbati, povećavajući svoje aritmetičke vještine. 

Jedna od dobrotvornih organizacija iz glavnog grada pomogla je, i na turniru 1995. godine dodijeljeno je čak 16 novčanih nagrada i specijalne nagrade u čast legendi „Večernjaka“: nagradu imenom Stepanova dobio je Sergej Šipov, nagradu imenom nedavno preminulog Ševcova dodijelili su poznatom velemajstoru i budućem komentatoru ChessPro i „64“ Evgeniju Gleizerovu, a nagradu u sjećanje na Talja dobio je Azerbejdžanac Logman Guliyev. 

Godine 1996. borbu za pobjedu vodili su junak Sokolinika iz 80-ih, budući velemajstor Oleg Nikolenko, student GCOLIFKa iz Železnovodska u Stavropolju, koji je postao šampion Rusije nekoliko godina kasnije, Aleksandar Lastin i nova legenda blica iz Moskve Pavel Dvalishvili (kome sam veoma zahvalan na dragocjenim pojašnjenjima u vezi s člankom). Na cilju je Nikolenko izborio pobjedu od Lastina, koji je kasnije veoma žalio što nikada nije postao vlasnik samovara. 

Oleg Nikolenko 

Krajem 1980-ih godina broj mjesta za studente katedre za šah glavnog instituta za fizičku kulturu značajno se proširio – sa 10-12 (kada su šahisti trenirali u opštoj grupi sa igračima stonog tenisa) na više od 30. Godine 1989. vratili su se oni koji su odslužili jednu ili dvije godine, a za nove studente na GCOLIFKa  ponovo je uvedeno odlaganje. Savez se raspao, granice su se otvorile, putovanja u inostranstvo postala su izuzetno isplativa, i mladi talenti iz SNG-a i raznih djelova Rusije slili su se na katedru. Zahvaljujući energiji vođe katedre za šah Evgenija Pavloviča Linovickog, u 327. učionici stalno su se održavali kružni turniri sa normama. Takmičeći se međusobno i sa majstorima starije generacije, studenti su osvajali dragocjene međunarodne titule i zatim se upućivali na osvajanje svjetskih turnira. 

Mnogi junaci ove publikacije, o kojima ćete čitati dalje, uključujući Aleksandra Morozeviča i Aleksandra Griščuka, su diplomci GCOLIFKa. Studenti odjeljenja i danas sa osmjehom se prisjećaju priče o tome kako je Griščuk, vraćajući se sa superturnira u Linaresu, podigao ruku u odgovoru na pitanje profesora majstora Švedčikova: „Koja su glavna pravila u završnici?“ Međutim, dalje se predavač i student nisu složili u ocjenama – prostor u završnici je važniji kod manjeg ili većeg broja figura?! Aleksandar je tokom ovog semestra rijetko dolazio na časove – putovanje u Španiji ostavilo je posledice. Nastavnik iz druge generacije šahista očigledno ga tada u tim prekompjuterskim vremenima još nije poznavao lično, a na prethodnom predavanju Švedčikova su nervirali slušaoci koji su bili daleko manje kvalifikovani, pa je, vidjevši otpor, Anatolij Ivanovič odlučio odmah strogo staviti tačku: „Odmah se vidi da ne razumješ ništa o šahu!“ 

Aleksandar Griščuk 

(Nastaviće se)

https://ruchess.ru/news/report/sozvezdie_gtsolifka/