Kofer Levona Grigorjana

Piše: GM Rashit Ziatdinov

Kofer Levona Grigorjana

Levon Grigorjan, majstor sporta SSSR-a, preselio se u Uzbekistan 1974. godine i dobio stan u malom gradu Angren, 90 kilometara od Taškenta.
Kako je često šalio – zamijenio je veliku luksuznu kuću u centru Jerevana za rudarski gradić u Uzbekistanu.
Bio je višestruki prvak Jermenije od 1964. godine, a 1969. i 1972. godine podijelio je prvo mjesto sa svojim bratom blizancem Karenom i dva puta bio prvak Uzbekistana 1974. i 1975. godine. Veliki ljubitelj dopisnog šaha i veoma načitan.
Na 20 minuta vožnje od Angrena, u planinama, bio je gradić Jangiabad gdje je reprezentacija Uzbekistana provodila pripreme u turističkom naselju.
Tada nisam bio dio reprezentacije zbog svojih mladih godina, ali redovno sam odlazio na pripreme i stalno su nas smještali zajedno. On je sa sobom nosio dva kofera knjiga i časopisa koje je stalno čitao. Druga njegova omiljena aktivnost bila je pogađanje Keresovih poteza.
Pokrio bi Keresove poteze i stalno razmišljao o njegovim pozicijama pokušavajući pogoditi njegov sljedeći potez.
Iako su kružile glasine o njegovoj patološkoj sklonosti prema kartaškim igrama, ja to nisam primjećivao. Jednom prilikom, pred mojim očima, izgubio je 25 rubalja (tada velika suma) od našeg vozača autobusa, a nakon toga ga nisam vidio da igra.
Godine 1975. odigrao je svoju slavnu partiju protiv Karpova na Spartakiadi naroda SSSR-a. Igrali su u Rigi. Karpov je igrao za Lenjingrad. Čitav dan se Levon pripremao i veoma je želio pobijediti. Čitavu partiju je sjedio pokrivajući lice rukama i upao u vremensku oskudicu, u koju inače nije upadao. Pozicija je bila neobična po strukturi, i konj s damom su se činili jačima, ali odjednom je Levon, imajući malo vremena, odlučio zamijeniti dame. Završnicu su igrali dugo, ali Karpov je bio precizan. Partija se može naći na internetu i u megabazi.
Na sljedećoj Spartakiadi Karpova je uspio pobijediti Igor Ivanov. Tada je ispalo smiješno. Pola sata nakon početka partije naš trener utrčava u moju sobu i kaže: „Boravite u sobi zajedno, kad je Igor stigao da se napije? Karpov se žali da je Ivanov pijan i da miriše na votku.“
Bilo je jutro i Ivanov nije imao ni priliku ni razloga da pije. Tako sam i rekao. Naveče, nakon pobjede, ispričao je da je namjerno otišao u toalet i isprao grlo votkom, da bi se osjetio miris. Karpov je, osjetivši miris, izgubio kontrolu i igrao loše.
Levon je imao glupu naviku da sjedi na ogradi balkona i šali se da može pasti dolje. Tako se i dogodilo, „prizvao“ je nesreću. U hotelu „Junost“ (sada „Shodlik“), gdje se i sada smještaju šahisti, u blizini šahovskog kluba i stadiona Pahtakor dogodila se ta nesreća – pad s 9. sprata.
S obzirom na to da je Levonov otac, jermenski pjesnik Ašot Graši, bio veoma poznat, a i odnosi između Jermenije i Uzbekistana su uvijek (još od 1917. godine) bili napeti – ambasada Jermenije još uvijek ne postoji u Taškentu, slučajem se bavio KGB SSSR-a i moj poznanik i komšija Jevgenij Hoholkov (sadašnji general FSB-a Rusije – pisao sam o njemu ranije). Nisu našli nikakvu kriminalnu pozadinu. Da, igrao je karte, ali to su bile obične igre i ništa više.
Ostao je njegov kofer s knjigama i časopisima. Niko ih nije tražio, pa mi ih je Hoholkov dao i proučavao sam ih godinama. Oblijepio sam svoju sobu fotografijama iz tih stranih časopisa.
Dolazio je njegov brat Karen. Iako se smatraju blizancima, ni po izgledu, ni po karakteru nisu uopšte ličili jedan na drugog. Karen je bio vrlo nervozan i bilo je teško razgovarati s njim. U Moskvi je skočio s mosta 1989. godine. Levon je bio vrlo lijep s finim crtama lica. Ali nisam našao njegove fotografije. No, jako je ličio na Levona Aronjana.

Postoji fotografija Karena s Prvenstva SSSR-a.

(Preneseno sa fejsbuka)