
A onda je Spaski dodao:
„Ono što čini Fišera šahistom broj jedan su sledeće karakteristike: Prvo, visoka tehnika njegove igre. Preciznost svakog poteza u otvaranju je veoma visoka. Drugo: visok nivo njegove energije, njegova ogromna radna sposobnost tokom meča. Zna kako da se bori do samog kraja… Pored toga, Fišer je prilično u skladu sa raspoloženjem i fizičkim stanjem svog protivnika. Njegovo znanje otvaranja je veće od mog. (Sjetimo se tvrdnje Vasilija Panova o Fišerovoj prednosti u otvaranju. – EG) Međutim, Fišer nije imao prednost u otvaranju.“
Novi svjetski šampion ostao je u Rejkjaviku još dvije nedjelje, rado dajući intervjue. Obećao je da će zadržati svoju titulu dugo vremena: „Možda 10, 20 ili 30 godina. Možda čitavog života.“
Bobi nije promijenio svoj stil života ni u Rejkjaviku: nije odlazio na spavanje sve do 5 sati ujutru i ostajao bi u krevetu do 3 popodne. Noću obično bi išao u plesne dvorane. Ali, nije plesao, pušio niti pio. Plivao bi u bazenima punim vode iz termalnih izvora.
Njegov telohranitelj, policajac S. Palsson, pratio bi ga svuda. Palsson je jednom novinarima rekao da dok je Fišer slušao svoju omiljenu pop muziku, često bi pjevao sam sebi. „Moram reći“, dodao je Palsson, „Da svjetski šampion apsolutno nema sluha za muziku…“
Po povratku u SAD, počeli su se odvijati neki novi događaji koji nemaju veze sa šahom.
Prvo, došlo je do sudskog slučaja. Dok je Amerika slavila svog šampiona koji se trijumfalno vratio iz glavnog grada Islanda, Fox-ovi izvršni direktori [Napomena urednika: Chester Fox] podigli su tužbu protiv njega tražeći nadoknadu od milion dolara. Kasnije je Fišer podigao tužbu protiv svog izdavača koja se otezala dugo vremena. Tipična stvar u SAD.
Činilo se da bi pobjeda u Rejkjaviku trebalo da donese Fišeru ono što želi, ali njegovo ponašanje bilo je potpuno nepredvidivo. Izbjegavao je učešće na šahovskim takmičenjima. Obećao je da će učestvovati „dva ili tri puta godišnje na međunarodnim turnirima po odgovarajućoj cijeni“, neposredno prije toga. Međutim, kada je „International Hilton“ ponudio da organizuje takmičenje u Las Vegasu za 1,4 milion dolara sa bilo kojim šahistom po njegovom izboru, Fišer je odbio da učestvuje. Ponuđen mu je televizijski šou sa cijenom od milion dolara. Umjesto toga, Bobi je tražio 10 miliona!
Američke novine su pisale: „Svi su se glasno smijali. Najglasnije se smijao ‘International Hilton’.“
Uskoro nakon Fišerovog dolaska u Njujork, pozvan je da posjeti… jedan od gradskih zatvora. Čudno je što je novi šampion pristao i čak odigrao simultanku na mnogo tabli. Mediji nisu informisali javnost o broju šahovskih tabli na kojima je igrao. Malo zbunjen, Fišer se kretao duž šahovskih tabli s čvrsto obezbjeđenim zatvorenicima iza sebe. Tu su bili i brojni novinari i TV ekipe koji su žurili da ovaj neobičan događaj zabilježe.
Jedan incident nasmijao je mnoge ljude. Kada je Fišer pristupio jednoj od tabli, njegovo iznenađenje nije imalo granica: jedna od njegovih figura je nestala!
„Gde je moj top?“ pitao je Fišer.
„Koji top?“ upitao je zatvorenik, pretvarajući se da je iznenađen.
„Evo, na c2 bio je moj top!“ uzviknuo je svjetski šampion.
Na kraju je top pronađen u džepu zatvorenika i vraćen na tablu. To nije smirilo šampiona. Nastavljajući simultanku, nastavio je da gunđa: „To je skandalozno! Kako je to moguće? Jednostavno mi je ukrao topa! Napisaću predsjedniku! On će dobiti dodatnu kaznu za ovo!“
Čuvar pored šahovske table je odgovorio: „To je naravno moguće. Ali on već izdržava maksimalnu kaznu: devedeset i devet godina…“
Američki šahovski život, oživljen mečom u Rejkjaviku, cvjetao je. Mjesec dana nakon što je Fišer proglašen svjetskim šampionom, u Njujorku je otvoren novi šahovski klub, „Šahovski grad“. Klub je organizovao turnire, prodavao šahovsku literaturu, šahovske garniture i osvježenje. Američka šahovska federacija takođe je proširila svoje aktivnosti. Prije turnira u Rejkjaviku, u zemlji je bilo samo 20.000 registrovanih šahista (zanemarljiv broj u poređenju s drugim zemljama). Do 1973. godine već ih je bilo 70.000. To ide u zaslugu Fišeru.
Posle meča Spaski-Fišer, izdavač knjiga o šahu, Dejvid Mekoj, povećao je proizvodnju knjiga tvrdih korica dva puta, a mekanih korica četiri puta.
Tokom meča, hipnotizer i jogi iz Južne Afrike, Pomark, ponudio je da odigra po jednu partiju, sa svakim od učesnika meča za svjetskog šampiona, na televiziji. Njegova opklada iznosila je 150.000 dolara. Spaski nije bio zainteresovan za predlog. Što se tiče Fišerovih savjetnika, oni su odlučili da pregovaraju o tome.
Jedan od najboljih trikova Pomarka bio je da visi sa užeta vezan u „ludačkoj košulji“ na pet minuta, a zatim oslobađanje iz nje neozlijeđen. Kada je to saznao, engleski majstor Hari Golombek upozorio je Pomarka, putem novina Tajms:
„Mogli biste biti najbolji mađioničar, ali kada počnete da pregovarate s Fišerom, poželjećete da se zaista sami objesite!“
Tri nedjelje kasnije, Pomark je obavijestio Golombeka da je bio u pravu!
Mnogi sovjetski stručnjaci (velemajstori, novinari, politički i sportski komentatori) različito su ocjenjivali prirodu Fišerove kreativnosti. Neki od njihovih komentara bili su prilično objektivni. Evo šta je međunarodni velemajstor Suetin napisao 1971. godine:
„Od samog početka, Fišer se razlikovao od drugih po svojem pragmatičnom pristupu igri, po konkretnosti i efikasnosti svojih ideja. Tipično je za Fišera da konstantno usavršava svoju jaku stranu igre. Njegova vještina središnjice neprestano se obogaćuje novim strategijama. Ono što privlači pažnju nije samo njegova sklonost ka korišćenju varijanti koje se trenutno smatraju zastarjelim, već čak i sistema koji su davno zaboravljeni ili odbačeni. Na primer, u Španskoj partiji, rado koristi stari nastavak A. Andersena.“
„3… a6 4. Bxc6 dxc6 5. 0-0; u Karo-Kan odbrani on insistira na dugo zaboravljenoj varijanti: 2. d4 d5 3. exd5 cxd5 4. c3.
„Od samog početka svog učešća na takmičenjima među odraslima, Fišer uočava greške u otvaranju s izvanrednom oštrinom i ‘kažnjava’ svoje protivnike koji ih prave. On vješto primećuje i najmanje nepreciznosti u otvaranju.“
„Fišera karakteriše izuzetno visoka tehnika; on je majstor svih vrsta završnica.“
„Definitivno, njegove omiljene pozicije su one stvorene sa određenim planom djelovanja (nevezano da li mora biti u napadačkom ili odbrambenom načinu). To odražava kristalno jasan stil njegovog razmišljanja.“
(Nastaviće se)