
S druge strane, Brad Darrach u knjizi „Bobi Fišer protiv Ostatka svijeta“ rekao je da je Fišer želio zarađivati onoliko koliko i druge zvijezde, poput Alija.
Godine 1970. Fišer je učestvovao na šahovskom događaju stoljeća: SSSR protiv Ostatka svijeta. Beogradski ljubitelji šaha vidjeli su smirenog, kooperativnog i mirnog velemajstora. Vjerovatno je svoje učešće smatrao pripremnim korakom u svojoj borbi za svjetsku titulu i nije želio da stvara probleme. To može objasniti zašto je tako brzo prepustio vođstvo tima Larsenu i svoju odluku da odgodi meč sa Spaskim za neki drugi put. Ali, Frank Brady u knjizi „Profil čuda“ rekao je da je Fišer kasnije požalio svoju odluku da igra protiv Petrosjana.
Iznenada, Petrosjan, koji nije očekivao takvu zamjenu, suočio se s zastrašujućim protivnikom! Fišerova psihološka kalkulacija se pokazala tačnom; dobio je mini-meč rezultatom 3:1. Godinu dana kasnije, Petrosjan je napisao s dozom ironije i tuge: „Još 1958. godine hitno sam pozvan od strane Centralnog šahovskog kluba da pomognem da se nosim sa tinejdžerom koji je pobjeđivao moskovske majstore. Ali prošle godine sam imao ‘zadovoljstvo’ da izgubim od njega u ‘Meču stoljeća’.“
Pogledajte sada prvu partiju tokom „Meča stoljeća.“ Igrači su bili na drugoj tabli.
R. Fišer – T. Petrosjan
Beograd 1970
Karo-kan odbrana B13
…
Nakon tog meča, Petrosjan je pozvao Bobija da igra u Jermeniji.
„Igrao bih s zadovoljstvom,“ odgovorio je Fišer, „ali prvo mi pošaljite sve uslove turnira. Posebno me zanima osvjetljenje u prostoriji i lista učesnika…“
U intervjuu s Bjelicom, Fišer je rekao:
„U SSSR-u velemajstori imaju dobre uslove za igranje šaha. Ja sam profesionalni šahista koji mora da zarađuje za život igrajući šah. Ako ne igram, ne primam nikakav novac. Često me kritikuju zbog traženja posebnog honorara za učešće u takmičenjima. Moj odgovor je: šah je moj život.“
„Što volite osim šaha?“
„Volim muziku, televiziju. Nekada sam skupljao odijela, ali više ne. Nemam auto, a ovdje u Beogradu dobio sam „Moskvič“ auto kao nagradu za pobjedu na svojoj tabli. Prošle godine smo imali 56.000 smrtnih slučajeva kao rezultat saobraćajnih nesreća, i odlučio sam radije da koristim autobuse!“
Bobi često daje neočekivane izjave, kao na primjer: „Vrlo uživam slušajući Radio Moskvu. Posebno šahovske emisije.“ U jednom trenutku Bobi je bio u jednom od najvećih evropskih muzeja umjetnosti i skulpture i brzo je dao svoj sud: „Šah je ionako bolji.“
Na kraju „Meča stoljeća,“ svim učesnicima postavljena su četiri pitanja od strane Bjelice:
1. Šta šah znači za vas i što vas najviše privlači ovoj igri?
2. Kako ocjenjujete sportske i kreativne rezultate mečeva?
3. Koju partiju smatrate svojom najboljom?
4. Kakvo je vaše mišljenje o sadašnjim pravilima za Svjetsko prvenstvo?
Učesnici su odmah nakon završetka tog događaja odgovorili na ta pitanja. Evo odgovora Bobija Fišera:
1. Ono što me najviše privlači šahu su putovanja, novac i sama šahovska atmosfera. Lakše mi je zaraditi novac igrajući šah nego radeći bilo što drugo. Šah je sigurno umjetnička forma, ali o tome stvarno nisam razmišljao. Jako volim šah, ali me takođe zanimaju mnoge druge stvari: muzika, sport, politika. Šahovski profesionalci mogu zaista da žive od šaha. Ni na jednom drugom polju ne bih mogao postići takve rezultate. Nisam završio školu i nisam siguran da je to bilo potrebno.
Neko vrijeme nisam učestvovao na turnirima, ali šah mi osigurava život. Za knjigu „Bobby Fischer Teaches Chess“ dobio sam 10.000 dolara. Za zbirku „My 60 Memorable Games“ dobio sam otprilike polovinu te sume. Takođe imam mjesečni prihod od oko 300 dolara za šahovsku kolumnu u časopisu Boys’ Life. Šire se glasine o meni da ne mogu da pišem sam, da tražim honorar za svaki intervju, da mrzim fotografe, da su moji zahtjevi nerazumni. To nije tačno. Radim stalno, pokušavam da budem ljubazan prema ljudima. Ne radim sve za novac, ali zarađujem hljeeb igrajući šah…
2.Ovaj turnir u Evropi je zaista događaj stoljeća. Ideja učestvovanja mi se jako dopala. Turnir je bio dobro organizovan i bio sam potpuno zadovoljan njime. Nama, u SAD-u, nedostaju takvi izvanredni organizatori kakve imate u Beogradu, koji su tako posvećeni šahu. Vjerujem da bi, ako povećate broj šahovskih tabli, šanse za tim Ostatka svijeta bile bolje. Nisam imao vremena da pregledam partije svih učesnika. Zadovoljan sam sa svoje prve dvije partije; u trećoj moja strategija otvaranja nije bila dobra, ali Petrosjan nije pobijedio, usprkos svojoj boljoj poziciji. Namjeravam da se vratim učešću na turnirima, iako znam da je mnogo toga protiv mene. Nadam se da ću uskoro postati svjetski šampion jer sam se tokom tog turnira opet uvjerio da sam jači igrač od drugih. Sam sam prepustio prvo mjesto Larsenu, jer sam vidio da je tim demoralisan. Takođe sam pretpostavio da će mi biti lakše da igram protiv Petrosjana.
3.Moja najbolja partija do sada bila je sa D. Bernom na turniru u New Yorku 1956. godine.
4.Zadovoljan sam sistemom kandidatskih mečeva. Ali mečevi bi trebali trajati duže, recimo do šest pobjeda, ne računajući remije. U mečevima se ne bojim nikoga. Dobra je ideja da se Svjetsko prvenstvo održava svake dvije godine. Larsen i Korčnoj imaju najbolje šanse da igraju protiv Spaskog. Svakako bih volio doći do tačke gdje bih mogao da igram protiv Spaskog, ali…
Kao što možemo vidjeti, ovo su vrlo iskreni odgovori, ali u isto vrijeme i pomalo šaljivi i lukavi kada govori o igranju protiv Spaskog.
1970.godina bila je pobjednička za Bobija Fišera. Te godine je bio prvi na međunarodnim turnirima u Zagrebu (Jugoslavija) i Buenos Airesu (Argentina). Na Olimpijadi u Siegenu, Robert je igrao na prvoj tabli i osvojio srebrnu medalju; na međuzonskom turniru u Palma de Mallorci opet je bio prvi. Tu je započeo njegov direktan uspon na šahovski Olimp.
Da, Robert Fišer se sigurno kretao ka svom cilju. Njegova prava snaga nije bila u enciklopedijskom znanju šahovske teorije, niti u inovativnim otvaranjima, već u šahovskoj praksi, u sposobnosti da iskoristi sve mogućnosti u borbi. Njegovo kredo je bilo: „Šah mora biti ofanzivan, treba stalno tražiti načine za pobjedu. Nikada ne pokušavam izbjeći borbu, naprotiv, uvijek razmišljam o načinima kako da pobijedim.“
Iako je ulagao sve svoje mentalne i emocionalne snage, Fišer je obično izbjegavao vremensku oskudicu. Pokušavao je da štedi svoje vrijeme, i ako ne bi mogao da pronađe brilijantan potez u poziciji, jednostavno bi se odlučio za dobar potez, jer je poznavao mnoge standardne partije. Ovo je bio rezultat dobro analiziranog i razvijenog repertoara otvaranja, čija se veličina stalno povećavala.
(Nastaviće se)