Viktor Korčnoj-Šah je moj život (41.nastavak)

Autobiografija i partije
1978

Bio sam siguran da je moja pozicija izgubljena, ali me sekundant utješio, rekavši da imam dosta dobre kontra šanse i da bih trebao spasiti partiju. Osnos je u analizu ove pozicije uložio veliku dozu inventivnosti; noću, dok sam spavao, pronašao je neke zanimljive mogućnosti aktiviranja mog slobodnog pješaka, moje jedne kontra-šanse u poziciji, i pokazao mi svoju analizu sledećeg jutra. Kada sam krenuo na nastavak, bio sam siguran da mogu da remiziram. Ali nisam mogao da zamislim šta će se ustvari dogoditi – u nastavku partije. Meking je kovertirao loš potez, nakon čega nije bilo nikakve mogućnosti za njegovu pobjedu (to je trebao da shvati u svojoj analizi). Svaki moj potez bio je iznenađenje za njega. Dugo je razmišljao, upao u probleme s vremenom, ali je tvrdoglavo izbjegavao da remizira u nastavku. U trenutku kada je mogao da remizira ali samo igrajući najbolje poteze, nije imao vremena za razmišljanje. Bijeli slobodni pješak je napredovao do polja za promociju u kraljicu, i Meking je predao.

Činilo se da je meč odlučen. Pobjednik je prvi koji postigne tri pobjede, a maksimalni broj partija je ograničen na šesnaest. Meking se slomio i ja sam morao da postignem samo još jednu pobjedu. Ali jednostavno nisam uspjevao u tome. Bio sam vrlo blizu pobjede u osmoj partiji, ali sam sa pješakom više neprecizno tehnički odigrao. Deveta partija je bila napeta i na kraju sam došao do prednosti, ali se svelo na završnicu ‘top i lovac protiv topa’, koju je Meking remizirao preciznom igrom. Sledeće dvije partije su takođe bila remi, ali je onda u dvanaestoj Meking uspio, na kraju, da stekne značajnu prednosti još od otvaranja i pobijedi u dobrom stilu.

Sve je opet bilo nejasno. Ostale su možda još četiri partije, a ja sam imao beznačajnu prednost od jednog poena. U tom trenutku sam se osjećao izuzetno umorno. Zahvaljujući porodici koja nas je čuvala u Augusti, i koja je bila vesela i spremna da pomogne u svakom trenutku, uspio sam da iskoristim kratak odmor u meču tako što sam četiri dana otišao da se opustim na otvorenom. Nije jasno koliko je ispravno donijeti takvu odluku tokom takvog događaja: igrač smanjuje napetost u sebi, ali u roku od nekoliko dana mora još jednom igrati i nije uvijek u mogućnosti da se vrati svojoj uobičajenoj radnoj rutini. Ali bio sam uznemiren zbog svog poraza i smatrao sam da je to rezultat ekstremnog umora.

U ovom sasvim nervoznom meču, 13. partija se pokazala kao najnapetija i nervoznija od svih. Mecking je crnim figurama igrao na pobjedu. Možda je i bilo moguće, ali nisam uspio da kaznim takvo tretiranje otvaranja. Stekao je prednost i olujni oblaci su se počeli skupljati nad bijelom pozicijom. Došlo je do kritične tačke, gdje je Meking imao nekoliko primamljivih nastavaka. Među njima je bio i jedan koji bi, nakon forsirane varijante, doveo do pozicije sa pješakom više za njega. Ne znam šta je Meking vidio na tabli – nakon partije nismo bili raspoloženi za razgovor o tome – ali je moguće da je, nakon niza neuspjelih pokušaja u meču da realizuje prednost pješaka viška, prestao vjerovati u svoju tehniku, i odlučio da me mora pobjediti direktno.

Nakon dugog razmatranja (za to vrijeme morao sam sjediti s neutralnim izrazom lica, kao da moja pozicija zapravo nije beznadežna) od svih mogućih nastavaka Meking je odlučio da pokuša povećati pritisak. To se pokazalo neogovarajućim i uspio sam da izjednačim, a pošto je moj protivnik ostao uporan da igra na pobjedu, preuzeo sam inicijativu i pobijedio matnim napadom.

Samo sat vremena ranije rezultat partije je bio nejasan, a odjednom je sve bilo gotovo. I Meking i ja smo bili nezadovoljni rezultatom partije, i oboje smo opravdano bili uznemireni. Tokom meča Mecking me nadigrao; razlozi njegovog poraza bili su nedostatak iskustva protiv jakih protivnika i nedovoljna  tehnika. Meni je, s druge strane, bilo jasno da sa standardom igre koji sam upravo pokazao, neću daleko dogurati.

* 17 *

Licem u lice sa Petrosjanom

Sada je predstojao meč sa Petrosjanom, koji je u iscrpljujućoj borbi pobijedio Portiša, protivnika s kojim je uvek imao poteškoća. Tom prilikom se očigledno naprezao do krajnjih granica, što mu je u principu strano. Moj meč takođe nije bio lak, ali sam osjetio da je Petrosjan ovom prilikom bio iscrpljeniji od mene. Dobro sam poznavao njegovu igru, njegove vrline i mane; nevolja je bila u tome što su se njegove slabosti poklopile sa mojim slabostima, a njegove snage sa mojim snagama. Ali pomislio sam da sam jači od njega u konkurentskom  smislu, više borac.

Nisam ponovio svoju grešku iz 1971. Odlučno sam odbio da igram u Moskvi, gde je bio određen prethodni meč. Na svom imanju na periferiji Moskve, Petrosjan živi kao princ, sa svim mogućim udobnostima, dok bih ja morao da se sklonim u hotel, uz uobičajenu lošu sovjetsku uslugu. Po našem zajedničkom dogovoru određeno je da se meč odigra u Odesi.

(Nastaviće se)