Viktor Korčnoj-Šah je moj život (19.nastavak)

Autobiografija i partije
1978

Početkom 1962. godine počeo je Međuzonski turnir u Stokholmu. Ovo je možda bio prvi turnir na kojem je mladi Fišer pokazao svijetu svoju ogromnu šahovsku snagu. On je nadmašio sve svoje protivnike sa zavidnom lakoćom, i tri kola prije završetka već je osigurao prvo mjesto. Igrao sam prilično dobro na turniru, ali do poslednjih nekoliko minuta poslednjeg kola nije bilo jasno da li ću se kvalifikovati ili ne. Moj glavni rival bio je Štejn. Suština je bila u tome da prema pravilima, ne mogu više od tri sovjetska igrača ići dalje na turnir kandidata, iako je broj raspoloživih mesta bio mnogo veći. Živo sam se sjećao svoje partije sa Fišerom. Smatram da je tada Fišer još uvijek bio malo slabiji nego što će biti nekoliko godina kasnije. On je stekao prednost iz otvaranja, ali me zatim pustio da se izvučem. U blagoj vremenskoj oskudici, propustio sam neke šanse za remi, i izgubio. Sjećam se da me ovaj poraz veoma pogodio. Sutradan sam ponudio opkladu Fišeru da sam stajao bolje u poziciji gdje sam napravio grešku. On se nasmijao, ali se nije raspravljao.

Situacija pred poslednji dan turnira bila je vrlo napeta; Štejn i ja smo bili izjednačeni. U poslednjem kolu imao sam crne figure protiv Janofskog, a Štejn bijele protiv Olafsona. Brinuo sam se da je Janofski možda bio pripremljen za našu partiju upravo od strane Fišera. Bili su u prijateljskim odnosima. Slabo sam stajao u ovoj partiji, ali sam uspio da spasim oštru završnicu sa jednim pješkom manje. Štejn, s druge strane, stekao je opasnu poziciju protiv Olafsona, ali je onda napravio grešku i izgubio. Kao rezultat toga, podijelio sam četvrto mjesto sa Filipom, i prošao na turnir kandidata.

Da sam tada znao sve što će se kasnije desiti, rado bih dozvolio Štejnu sumnjivo zadovoljstvo igranja na turniru kandidata u Curasauu.
Tamo, kao što svi sada znamo, sve je bilo dogovoreno od strane Petrosjana. On se dogovorio sa svojim prijateljem Gelerom da odigraju remi u svim svojim međusobnim mečevima. Takođe su ubijedili Keresa da se pridruži njihovoj ‘koaliciji’. Na turniru koji je trajao dva mjeseca, održavanom u tropskim uslovima, bilo je važno ‘skratiti’ turnir za osam kola: to im je dalo veliku prednost nad preostalim takmičarima. Ali, čak i tako, čini mi se da je Keres napravio grešku. U tom trenutku igrao je jače od bilo koga, i nije mu bilo u interesu da odigra remi sa svojim glavnim rivalima. Lukavija osoba, saznavši za dogovor između Gelera i Petrosjana, potražila bi zasebno savezništvo.

U početku nisam shvatio šta se dešava na turniru. Sjećam se kako sam, vidjevši remi u deset poteza između Gelera i Petrosjana u drugom kolu, upitao Gelera koga namjerava da pobjedi. „Tebe!“ bio je njegov direktni odgovor. Samo sam slegnuo ramenima. U tom trenutku igrao sam bolje od Gelera, bio sam mu generalno superiorniji, i nisam imao namjeru da izgubim od njega.
U međuvremenu, umor je počeo da se uvlači kod učesnika turnira koji su bili manje iskusni u takvim situacijama. Filip je počeo da igra sve slabije sa svakom krugom, dok je nakon trećeg kruga, zbog ekstremnog umora, Talj obolio od problema sa bubrezima i morao da napusti turnir. Nakon prvog kruga, bio sam u vođstvu.

Umor sam počeo da osjećam već u drugom krugu. U poziciji u kojoj sam imao veliku prednost, previdio sam figuru Fišeru. Nedjelja dana odmora u nepoznatim tropskim uslovima na ostrvu Sveti Martin nije ništa pomogla da se olakša situacija. U sledećem krugu sam redom izgubio od svakog od tri lidera. To je navelo Fišera da nakon turnira napiše da sam bio izabran „kao žrtva“ od strane sovjetske delegacije. Sigurno nije mislio ozbiljno. Po karakteru, nisam sposoban da budem žrtva, tim prije što, da sam pobijedio te tri partije, ne bi Petrosjan osvojio turnir!

(Nastaviće se)